Autor: admin_hnk23

  • Ferenčina: Puno su opasniji zmajevi u nama

    Ferenčina: Puno su opasniji zmajevi u nama

    Nakon nekoliko godina izbivanja, dramskom se premijerom na Osječko ljeto kulture vraća HNK u Osijeku i to povijesnom, što zapravo znači prvom ikada – koprodukcijom s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića. Izbor je pao na komad koji su do sada postavljala brojna hrvatska kazališta, a u projekt su ravnopravno uključeni i Dječje kazalište, Kulturni centar Osijek te kao ‘tihi’, ali vrijedan partner – Akademija za umjetnost i kulturu. Režija je u rukama iskusnog Dražena Ferenčine, a glumački ansambl čine snage obje kazališne kuće. Premijera je u subotu, 12. srpnja, u 21 sat, a repriza dan poslije, s početkom u isto vrijeme. Umjesto dvorišta Prehrambeno-tehnološkog fakulteta, nova je lokacija pozornica HNK-a, zbog vremenskih (ne)prilika. Uz već spomenutog redatelja Ferenčinu, na današnjoj konferenciji za medije o procesu, izazovima inscenacije, govorio je i intendant HNK-a Vladimir Ham, o. d. ravnatelja KC-a i predstavnik Grada Osijeka (nositelj organizacije OLJK-a utemeljenoga 2000.) Dražen Alerić, ravnatelj Dječjeg kazališta, Ivica Lučić te ravnatelj Drame HNK-a, Duško Modrinić.

    Prisjetio se intendant Ham trenutka kada mu je kolega Lučić u ruke tutnuo ovaj tekst i predložio suradnju. S veseljem je prihvatio ponudu, koja je Dječjem kazalištu važna jer na lutkarske predstave žele privući odrasl(ij)u publiku, što im je do sada slabo polazilo za rukom i nada se da će se ovom predstavom to promijeniti. Kulturni centar je Dječjem kazalištu čest partner pa se Ivica Lučić veseli i ovom projektu i nada se da će predstava ovakvoga tipa biti i u buduće.

    Treća glava ovom troglavom ravnateljskom zmaju – kako ih je u šali nazvao Vladimir Ham – pripada Draženu Aleriću. U istom vrckastom tonu nastavio je i on, aludirajući na povijesnu suradnju i dometnuvši da je on vrlo optimističan, no da mu u ovom trenutku padaju na um dvije poslovice – Po jutru se dan poznaje i Prvi se mačići u vodu bacaju. Ne treba reći da je to nasmijalo sve nazočne, a ono čime je sve izuo bilo je kada je rekao da je u ime KC-a ovu predstavu predložio za Nagradu hrvatskog glumišta.

    – Odlično, jer smo mi već svoje adute ispucali – u šali je, ali vrlo ponosno naglasio Vladimir Ham.

    Jedan je od sigurnih aduta projekta – svi su se složili – Dražen Ferenčina kao redatelj. Nije krio zadovoljstvo pozivom na suradnju. One ostvarene u Osijeku uvijek su ugodne, u oba kazališta, a tu je ostvario i neke od svojih najboljih režija.

    Veseli ga što rade na ovoj horor bajci, u središtu koje je zmaj koji vlada jednim gradom četiri stoljeća. Pojavljuje se u jednom trenutku Vitez Lancelot koji grad želi osloboditi tiranije, no iznenadi ga reakcija građana… Kada se makne taj bajkoviti veo, ističe Ferenčina, ogoljen je vječni politički sustav koji nakaradno vode zmajevi s dvije-tri glave.

    – Puno su opasniji zmajevi u nama, jer do ne promijenimo svijest – nijedna društvena promjena nema smisla – naglasio je Ferenčina, dodavši da na probama nije bilo uvijek lako (jer je, između ostaloga, trebalo usuglasiti puno adresa), no uvijek je bilo lijepo. Ekipa je vrijedna, ništa im nije bilo teško.

    Zasluga za uspjeh sigurno leži i u činjenici da AUKOS godinama isporučuje glumce koji znaju što je kolektivna igra, važnost dobrog zajedništva. To znači i da često svoju taštinu zatiru za dobrobit kolektiva.

    Kako je rekao ravnatelj Modrinić, šlag je ovo na torti naše 118. kazališne sezone, pravi bombončić na sceni, koji će spojiti iskustvo i mladost. Ujedno je to i dokaz da je sinergija, jedinstvo moguće – ne samo kao spoj različitih generacija, nego i ovoliko kulturnih ustanova, koje su iznimno ponosne. Kako su brojni projekti/predstave iza njih – samostalne ili suradničke, od kojih su mnoge nagrađivane, Modrinić je mišljenja da su stoga i sjajan (gradski) brend.

    Dramaturginja i suradnica redatelja je Petra Mrduljaš, autor glazbe je Šimun Matišić, kostimografkinja Marita Ćopo, koja s redateljem supotpisuje i scenografiju. Za scenski je pokret zaslužan Alen Čelić, videoprojekcije potpisuje Ivan Marušić Klif, a za lutkarstvo je asistentica Ivana Vukićević.

    Matko Duvnjak-Jović u glavnoj je ulozi Lancelota. Skroman kakav jest, naglasio je da njegova uloga nije ni najveća ni najvažnija, da je prinos svih jednako važan. Veseli ga ova uloga vrckastog viteza koji se bori protiv nepravde, a ima i svoju djevojku u nevolji – kako vitezu i priliči.

    Zmajevi su – Mateja Tustanovski kao Elza, Gordan Marjanović je Mačak, Ivica Lučić utjelovit će Šarlemanja, Gradonačelnika će Mirko Ilibašić (ujedno i asistent redatelja i to prilično dragocjen, naglasio je Ferenčina), a Henrika Grgur Grgić. Građanke i građani zmajevi su Ivana Vukićević, Monika Duvnjak, Srđan Kovačević, Domagoj Pintarić i Dorian Vicić.

    Više o predstavi i autorsko-glumačka ekipa pročitajte na poveznici: https://hnkos-old.dokploy.miracool.dev/show/zmaj/.

    Ne zaboravite da se besplatne i numerirane ulaznice mogu preuzeti na blagajni HNK-a od srijede, 9. srpnja do petka, 11. srpnja, od 9 do 13 sati.

    Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

  • REDATELJICA NADA MURAT

    REDATELJICA NADA MURAT

    Piše: Ljubomir Stanojević©

    PROLEGOMENA

    Od godine 1959. pratim ovo Kazalište, predstave i ljude, dane… U ovim Prisjetima nastojim se, ma kako skromno, odužiti onima koji su mi značili i svojom neponovljivom, božanskom iskrom talenta utirali put ljepote; gradeći mene (i ne samo mene!) bićem s nezatomljivom potrebom za Teatrom, onim dobrim osjećanjem u mraku gledališta…

    Jedna od tih dragih, dragocjenih osoba redateljica je Nada Murat (Čaglin kraj Požege, 16. srpnja 1927. – Osijek, 29. rujna 2009.).

    ***

    U trenutku pisanja ovog teksta već je prošlo 15 godina od smrti Nade Murat, a pomisao na nju – i kada sjećanja nisu namjerna – jednako izaziva tugu. Osobno, poznavao sam je, prijateljevao s njom, volio je i s njom surađivao blizu pola stoljeća. A moglo je i više…

    Režiju je diplomirala kod Gavelle i zadugo je u Osijeku bila jedina s diplomom zagrebačke Akademije. Žena-redatelj godinama je bila kuriozum ili bar iznimka, ne samo u hrvatskom glumištu. A kao operna redateljica – bila je posve usamljena pojava. Zadugo.

    Diplomska joj predstava na osječkoj pozornici bijaše Verdijeva “Moć sudbine“ (22. 11. 1956.). Nazočili su njezini profesori Branko Gavella i Vlado Habunek, a u pokojničinoj ostavštini pronađeno je i dirljivo pismo njezina kolege s klase Boška Violića. (Pismo je pomno čuvano – do smrti!)

    „Utopi se u radu, ako možeš“ – piše joj Violić. – „To vraća čovjeku snagu (iako mršavi!), daje mu samopouzdanje. A ljudima kao što smo mi, to je najpotrebnije. Jer ne zna se što je klimavije, mi ili svijet oko nas… Radi se samo o tome da čovjek napravi bolje od sebe. Ali gdje su ti koji to mogu? I smiju? I mogu smjeti?“ – piše (kako je potpisan) Viola, 14. 11. 1956.

    Nada je i mogla, i smjela, i – mogla smjeti

    (nastavlja se)

  • PROFESIJA DIRIGENT (2)

    PROFESIJA DIRIGENT (2)

    Druga je predstavka, nešto opširnija, upućena Kazališnom savjetu HNK-a sa “zahtjevom za zaštitu prava protiv odluke o određivanju akontacije osobnog dohotka“.

    Petrušić navodi:

    „Smatram da sam krajnje oštećen svrstavanjem u istu grupu sa opernim solistima I., dramskim glumcima I. i još nekim radnicima HNK.

    1. Operni dirigent mora imati neka drugačija, kompletnija, sveobuhvatnija svojstva, koja mu unaprijed omogućuju da se uopće pokuša baviti tim poslom. To se u prvom redu odnosi na mogućnost najšire uspješne komunikacije sa svim drugim radnicima u Operi u cilju zajedničkog stvaranja predstave. Zatim, mora biti najsvestranije obrazovan u pogledu opće kulture, mora stalno raditi na izgrađivanju i unapređivanju tih svojih svojstava. To se mora ogledati u pozitivnoj razlici bodova pod točkom 1. obrazloženja.
    2. Čini mi se da o složenosti poslova dirigenta u odnosu na soliste, dramske glumce itd. uopće ne treba razgovarati. Izgleda da ipak treba, kad su bodovi i pod tom točkom jednaki!
    3. Umjetnička kreativnost dirigenta obuhvaća pogled na čitavo djelo u svojoj kompleksnosti glazbeno-scenskih zahtjeva. Kako bi bilo kad bi se dirigent usredotočio samo na jedan segment djela?
    4. Operni dirigent ima i te kakvu materijalnu odgovornost! U danom momentu on odgovara za čitav projekt, koji nije samo umjetnički, jer su u njega uložena znatna društvena sredstva. Koliko će se, i u kojem obliku dio tih sredstava vratiti eksploatacijom predstave i te kako ovisi i o dirigentu.
    5. Ja kao operni dirigent radim sa solistima, a ne rade solisti sa mnom. Da budem precizniji: oni uče od mene, dirigent je taj, koji mora sve znati, a ostalima je dovoljno da osim svoje dionice ono drugo tek poznaju. Dirigent mora biti osposobljen za rad sa svima: solistima, zborom i orkestrom i tu je bitna razlika, koja se mora ogledati pod točkom 5.
    6. Radni napor dirigenta je vjerojatno ipak nešto veći od napora pjevača ili glumaca.

    O svemu tome kod nas se govori već godinama, ali se posao dirigenata ipak stalno podcjenjuje. Bilo je konkretnih dogovora na nivoima Umjetničkih savjeta i raznih komisija, da se pri novom rasporedu bodova neće ponoviti greška s dirigentima, ali to se ipak dogodilo! Kako to protumačiti i gdje potražiti pravi odgovor?“

    ***

    Ako ovi stavovi (i) iz današnje perspektive nude mogućnost polemiziranja, ostaje nejasno da m˚ Petrušić ni na ovu predstavku odgovor – nije dobio. Ni „bodove“, dakako.

    Strast profesionalnim bavljenjem kazalištem uvijek ima i onu „drugu stranu“… Kao i sve u životu, uostalom!

  • IN MEMORIAM: Štefanija (Štefica) Heller (1936. – 2025.)

    IN MEMORIAM: Štefanija (Štefica) Heller (1936. – 2025.)

    S tugom vas obavještavamo da nas je napustila Štefanija (Štefica) Heller. Najstarija balerina osječkoga HNK-a, svoju je umjetničku karijeru započela u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku davne 1952. S iznimkom jedne sezone u Novom Sadu, čitav je svoj profesionalni život posvetila upravo osječkom teatru. Bila je predana balerina, koreografkinja, a po umirovljenju i istaknuta baletna pedagoginja. Osobit prinos dala je osječkom Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Kazališna javnost i njezini kazališni kolege pamte ju s osobitim poštovanjem.

    Polaganje urne drage nam pokojnice održat će se u utorak, 1. srpnja u 11,50 sati na groblju Retfala.

  • PROFESIJA DIRIGENT (1)

    PROFESIJA DIRIGENT (1)

    Piše: Ljubomir Stanojević©

    Hrvatski dirigent i glazbeni pedagog, maestro Antun Petrušić (1935. – 2022.), 27 godina proveo je u Osijeku i bio (jedan od) stup(ova) nositelja Osječke opere. Pored umjetničkog angažmana bio je i nadasve društveno aktivan: utemeljuje i deset godina vodi organizaciju Muzičke omladine (danas Glazbena mladež) u Osijeku i Slavoniji; bio je tajnik i dugogodišnji predsjednik kao i član Upravnog odbora (17 godina) pododbora Udruženja muzičkih umjetnika Hrvatske (danas Društvo hrvatskih glazbenih umjetnika) u Osijeku. Isticao se aktivnim društvenim radom kao i član Matice hrvatske te brojnih stručnih odbora, vijeća, komisija i savjeta. Ostala je zapažena i njegova sindikalna djelatnost, koju je nastavio i u Zagrebu sve do umirovljenja.

    U Maestrovu osobnom dosjeu naišli smo na dvije „predstavke“ iz 1981., koje su – svaka na svoj način – zanimljive.

    Prva je upućena intendantu, a zanimljiva je jer oslikava rigidni sustav upravljanja Kazalištem. Citiramo ju u cijelosti:

    „Ovu predstavku Vam pišem na temelju našeg razgovora, a u vezi dva slučaja, za koje ste tražili od mene pismene izjave. S obzirom da smatram da u oba slučaja nisam pogriješio, to mislim da treba neke okolnosti bolje objasniti.

    1. Godišnja skupština Sindikalne podružnice bila je zakazana za 10 sati prije podne, a da se prethodno nije nitko dogovorio s umjetničkim rukovodiocem Opere, maestrom Milerom. Naše probe bile su planirane čitavih tjedan dana unaprijed, pa se sve moglo uskladiti. Dan prije Skupštine pitao sam maestra Milera, da li on znade za to, a on mi je doslovno odgovorio da nitko nije došao k njemu na dogovor, pa da mogu i moram održati planiranu probu. Prema tome, ja sam svoj radni zadatak obavio, a poslije probe su članovi orkestra išli na Skupštinu. Pitam, zašto se nije potreban dogovor obavio, pa neka dade izjavu i onaj tko je planirao Skupštinu a nije uskladio termine proba.

    2. Nikada do sada u 20 godina otkako sam u Kazalištu nije Zbor radnika bo sazivan prije podne na dan premijere, još k tomu i na dan otvorenja Annala. Pogotovo što se znalo pod kakvim uvjetima je ‘Odisej’ spreman, te da je još dva dana prije premijere bilo pitanje, da li će premijera uopće moći biti. Smatram tendenciozim i namjernim potezom da se Zbor radnika saziva na takav dan, umjesto da se ljudima date slobodno da se odmore. Zašto se nije taj Zbor radnika sazvao na primjer na dan premijere ‘Ožalošćene porodice’? Zbog toga je u datim okolnostima došlo do reagiranja i do mog križanja Zbora radnika (na oglasnoj ploči rasporeda radnih zadataka, op.), za što sam se već i usmeno ispričao. Iako se ne smatram krivim, jer boljim međusobnim dogovaranjem mogu se sigurno izbjeći sve ovakve situacije. Ujedno smatram da i ova, s moje strane postavljena pitanja, također zaslužuju odgovor“.

    Odgovor dobio – nije!

    (nastavlja se)