Autor: admin_hnk23

Petak, 19. rujna | od podneva do 23 sata

Prodaja originalnih kazališnih kostima
DJ set – odličan ritam čitav dan
Osvježavajući kokteli i grickalice
Fotokutak za savršene uspomene i/ili društvene mreže

Sve to u opuštenom „in da sofa“ stilu – pod vedrim nebom, u dvorištu kazališta.

Možete odabrati jedan od naših neodoljivih pretplatničkih paketa za 119. sezonu, jer je u tijeku i upis pretplate!

U večernjem dijelu na pozornici vas očekuje premijerna izvedba koncerta “Ivana Medić & Friends”;

Jedan dan – tri razloga da budete s nama: atmosfera, glazba i kazalište na dohvat ruke.

Svatko bi trebao zasjati tamo gdje je najbolji

Publika u Osijeku poznaje po mnogobrojnim ulogama, no nekako je u srca publike prvi puta ušla ulogom Marie Von Trapp u iznimno uspješnom mjuziklu Moje pjesme, moji snovi. Uslijedila je uloga Joseph u opereti Kod bijelog konja, potom Valencienne u Veseloj udovici, razigrana Stazi u opereti Kneginja čardaša, Medena u mjuziklu Sugar. Upravo bi zato bila velika šteta neke od songova iz svima dragih nam predstava ne izvesti na koncertu Ivana Medić & Friends, premijerno u petak, 19. rujna u 20 sati, te reprizno u subotu u isto vrijeme, te u ponedjeljak, 22. rujna, u 19 sati.

* Često ističete koliko vam znači suradnja s kolegama. Kako ste birali prijatelje koji će vam se pridružiti 19. rujna, krije li se iza toga neka osobna priča?
– S obzirom na to da je program sastavljen isključivo od mjuzikala, birala sam pjevače s kojima sam već surađivala u sličnim projektima i koji provjereno vladaju tim žanrom. Suradnja s kolegama je zaista jako bitna. Bitan je međusoban odnos, poštovanje, uvažavanje, jer bez toga nema kvalitetne predstave. Mislim da imam veliku sreću što radim upravo ovdje, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, jer su ljudi ovdje zaista dobri. Volim ekipu s kojom radim, tijekom godina smo se zbližili, dobro se poznajemo i volim reći da smo u kazalištu svi kao jedna malo veća obitelj. Kada bi na koncertu pjevali svi oni koje ja volim i koji vole mene, koncert bi trajao šest sati i ne bismo ni svi stali na pozornicu. (SMIJEH)

* Glazbeni kritičari pišu da imate „fluid“ kojim osvajate publiku. Je li taj šarm urođen ili ga njegujete?
– To je jako lijepo čuti, pročitati. Hvala svima koji tako misle. Mislim da je to jednostavno dio mene i moje osobnosti, a s godinama i utakmicama u nogama sam ga nekako oblikovala kroz scenski nastup. Bitno je da ono što je u nama dopire i do osobe u zadnjem redu partera, kako glasom, tako i pokretom, emocijom. Ako nisam dala 100% sebe, nisam napravila posao kojim bih bila zadovoljna.

* Koji vam je najemotivniji trenutak na sceni do sada, koji pamtite i kad niste na pozornici?
– Najemotivniji trenutak na sceni? Ima ih nekoliko, izdvojit ću dva. Prvi je iskren, prijateljski trenutak koji se dogodio kada smo radili mjuzikl Moje pjesme, moji snovi. Ja ležim na podu i plačem zbog odlaska iz kuće kapetana Von Trappa, ostavljam djecu koju sam zavoljela, ne znam se nositi s emocijama koje su me obuzele, jer nisam računala da će se dogoditi ljubav, ipak sam časna sestra… Moja draga prijateljica Sanja (časna majka Abbess) me gleda s knedlom u grlu, jedva izgovara test koji mora otpjevati, oči pune suza… na kraju je pjevala i plakala sa mnom. Drugi najemotivniji trenutak bio je prije par mjeseci kada smo izvodili Suor Angelicu. Jedan osobni, za mene najteži do sada trenutak na sceni, kada Angelica saznaje da je njezino dijete umrlo. Moj tata je nedavno preminuo i tu sam predstavu jedva otpjevala do kraja. Držala sam svijeću u rukama, hvatala zrak, tresla se i ridala. Kolegice iz zbora i moja Katarina, koja je tu večer pjevala, čvrsto su me uhvatile za ruku i tiho mi rekle: „Možeš ti to, jaka si.“ Hvala im na tom. Kada se dogode takvi iskreni trenutci, isprepletu se stvarni život i umjetnost, podsjetiš se da ovo nije samo posao. Ovo je način života i jako je važno tko u takvim trenutcima stoji pored tebe.

* Sjećate li se prve probe u HNK-u u Osijeku i što vam je tada prolazilo kroz glavu?
– U HNK u Osijeku sam došla 2014., i bila zaposlena kao članica zbora. Sjećam se prve probe, jer sam uskočila u operu Ero s onoga svijeta. Na prvu sam se zaljubila u glazbu, u cijelu predstavu. Predstavom je dirigirao maestro Filip Pavišić i sjećam se da sam mu na jednoj od proba rekla da je super što ću odmah pjevati i biti dio predstave, ali da zaista nemam pojma kako ću naučiti cijeli zborski dio napamet u tako kratkom roku. On se nasmijao i samo mi rekao: „Znam ja da si ti štreberica i da ćeš itekako biti spremna.“ Tako je i danas, ništa ne prepuštam slučaju.

* Kad pjevate pred publikom, osjećate li se više kao umjetnica ili kao da dočekuje prijatelje u dnevnom boravku?
– Jako volim pjevati pred, sada već mogu reći, svojom osječkom publikom koju cijenim i jako volim. Mislim da je ljubav uzajamna. Koliko i kako daješ – tako ti se i vraća. Na neki sam način i umjetnica i domaćica koja jedva čeka podijeliti umjetnost i radost sa svima, a publika mi to vrati deseterostruko. Ovim putem bih zahvalila vjernoj publici – svima vama koji me volite i cijenite, dolazite u kazalište, na svim divnim porukama koje ste mi napisali, svakoj toploj i iskrenoj riječi, aplauzu, osmijehu i suzi. Sve vidim, čujem, osjetim. Hvala!

* U karijeri ste prošli kroz klasičan repertoar, operetu, pa čak i izvedbu na nogometnom stadionu. Gdje ste najviše „svoja“?
– Imam mnogo uloga, koncerata i javnih nastupa iza sebe. Pjevala sam (i još uvijek pjevam) operu, operetu, mjuzikl, filmsku glazbu, pop-rock koncerte, pjesme iz Disneyevih filmova, novogodišnje koncerte, klasične koncerte, u vrijeme pandemije s kolegama smo uveseljavali publiku ispred njihovih domova, pjevala sam razne svečane akademije, na filmskom festivalu, dodjelama nagrada, nekoliko puta na Osječkom ljetu kulture, sudjelovala u dramskim predstavama, pjevala na stadionu pred tisućama navijača, snimila pjesmu. Za mene je svaki od tih nastupa po nečemu poseban. Volim kazališne daske, glazbu, ples, glumu, pjevanje, umjetnost i što god da radim, dajem uvijek cijelu sebe. Najbliži srcu, glasu i mom karakteru su mjuzikl i opereta, tu sam nekako zaista kako se kaže svoja na svom. Iako jako volim operu, posebice uloge za moj glas. To je zapravo najbitnije, jer nismo svi za sve. I to je u redu. Svatko bi trebao zasjati tamo gdje je najbolji.

* Pjesma koja vas opisuje privatno.
– Sound of music. Zašto? Zato što sam vesela, puna života… volim život, ljude, glazbu, smijeh, pozitivu.

Razgovarala: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

Kada je ovoga ljeta u španjolskoj Lliriji stao pred orkestar i publiku, Vladimir Piskunov znao je da ga čeka ozbiljan izazov – nekoliko krugova natjecanja, od Stravinskog do Beethovena, i konkurencija dirigenata iz cijelog svijeta. Kući je donio drugo mjesto, uz ovacije.

Ovaj ruski dirigent s osječkom adresom iskustvo je stjecao u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj. Osijek je od 2022. njegov novi dom, a upravo ga je rad u našem HNK-u dodatno povezao s hrvatskom glazbenom scenom. Iza sebe već ima prvu nagradu na natjecanju Cesario Plaza, a sada i novo priznanje u Lliriji. S Vladimirom smo razgovarali o tom kako izgleda priprema za ovakva natjecanja, što ga inspirira i zašto vjeruje da publika uvijek prepozna osobnost dirigenta.

* Drugo mjesto među kandidatima iz cijeloga svijeta značajno je priznanje. Otvara li vam to prilike za buduće projekte i suradnje?

– Da, velika je čast biti nagrađen i hvaljen među vrlo nadarenim glazbenicima. Takva natjecanja pružaju mnoge nove kontakte i prilike. Usto, značajna novčana nagrada važna je podrška umjetnicima da nastave svoj profesionalni put.

* Za koji ste se pristup odlučili na natjecanju?

–  Repertoar je bio unaprijed određen i dostupan u trenutku prijave. Obično se u prvom krugu daje tehnički zahtjevan komad da bi se testiralo ovladavanje tehnikom dirigiranja. Na ovom je natjecanju bilo izazovnije nego obično: svi su sudionici dirigirali tri stavka iz „Priče o vojniku“ Stravinskog. Uz vrlo složene tehničke zahtjeve glazbe Stravinskog, u ograničenom vremenu moramo se izraziti i glazbeno. U drugom krugu, izvođenje Mozartove simfonije testiralo je sposobnost rada s orkestrom. U trećem krugu, s Elgarovom „Serenadom“, u fokusu je bila više sposobnosti dirigenta prenijeti glazbeni i imaginativni sadržaj. I konačno, u završnici je bilo ključno pokazati vještinu u praćenju solista, kao i u izvođenju suvremene glazbe napisane posebno za natjecanje. Kulminacija je bio Beethoven, gdje ste s dubokim poštovanjem, respektom i ljubavlju morali uvjeriti i žiri i publiku da ste dostojni nagrade.

* Je li ovdje bitno kroz interpretaciju pokazati svoj umjetnički potpis?

– Uvjeren sam da, ovako ili onako, ako ste zaljubljeni u ovu glazbu, ako imate nešto za podijeliti s publikom i ako stalno radite na sebi, ljudi će to neizbježno osjetiti i čuti. Uz iskrenu vježbu, duboku refleksiju i istinski rad na djelu, ljudi će zasigurno prepoznati vašu osobnost.

* Kako se pripremate mentalno i fizički za ovakva intenzivna natjecanja?

– Počeo sam s pripremama otprilike tri mjeseca ranije, odmah nakon što sam saznao da je moja prijava prihvaćena. Repertoar je bio prilično zahtjevan i obiman. Za mene je veliko glazbeno djelo poput veličanstvene knjige – ne mogu čitati više knjiga istodobno. Tek nakon što pažljivo “pročitam” jednu, mogu prijeći na sljedeću. Potom se uvijek vraćam prethodnom djelu i otkrivam nove aspekte – to je vrlo dug i kontinuiran proces. Prije izlaska na pozornicu pokušavam obuhvatiti djelo u cijelosti još jednom, oživljavajući ideje i slike iz glave, za orkestar i publiku.

* Što ćete s natjecanja posebno pamtiti?

– Mislim da ću zapamtiti sve faze – ogroman posao potreban za pripremu za natjecanje. Također ću pamtiti prekrasne trenutke komunikacije s kolegama i organizatorima; trenutke iza kulisa i večernje razgovore nakon nastupa. I, naravno, vrlo topao i oduševljen prijam publike također će mi ostati u sjećanju.

Razgovarala: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

Nešto manje od tri godine prošle su od prvog izdanja Festivala slavonskih kazališta – Slavonskog KaFe, tada održanoga u Požegi (u drugoj polovini listopada). Ove će godine, četvrtom izdanju ovog natjecateljskog festivala, domaćin biti HNK u Osijeku. Prva je predstava na repertoaru već u ponedjeljak, 8. rujna, a posljednja u subotu, 13. rujna. Ulaznice su u prodaji. Predstave počinju u 19 sati, osim dječjeg mjuzikla koji počinje u 18 sati.

Manifestaciju važnu za pet slavonskih kazališta na konferenciji za medije danas su u svečanom foajeu HNK-a predstavili intendant Vladimir Ham i četvero ravnatelja – Ivica Lučić, Tomislav Pintarić, Valentina Neferović i Vladimir Andrić.

Iako Slavoniji festivala – ni kazališnih ni kulturnih generalno – ne manjka, intendant Ham ne krije ponos što je KaFe zaživio i što je red za domaćinstvo došao i na Osijek. Za sad je uključeno pet kazališta, no inicijative i želje i drugih centara ima pa nije isključeno da će u nekim novim izdanjima biti i novih kazališnih kuća.

Predstavit će se Osječanima sljedeći tjedan, tako, slavonski kazalištarci prošlosezonskim perjanicama, a o tom čija je najbolja – te tko su najbolja glumica i najbolji glumac – odlučit će tročlani žiri u sastavu: Tomislav Čadež, Alen Biskupović te prvakinja Dječjeg kazališta, Areta Ćurković. Nagrađuje i publika. Po osobnom će sudu i procjeni, svaki gledatelj odgledanoj predstavi dati ocjenu od jedan do pet. Po završetku festivala, jedna od predstava imat će titulu najbolje po izboru publike i za to primiti nagradu/kipić.

Uvjerena da će se ne samo njihova, nego sve predstave svidjeti publici – je i požeška ravnateljica, koja funkciju vodeće osobe kazališta obnaša i u novom mandatu. Ponosna je na njihovu predstavu Kokoš, ali i ono najbitnije što stoji iza KaFe-a: suradnja i povezivanje. Produkcija predstava na državnoj je razini velika i bitno je da slavonski profesionalci pomažu jedni drugima u održivosti. Poželjela je kolegama uspješan radni tjedan, a publici i žiriju užitak u gledanju predstava.

Važnost fluktuacije glumaca ono je što je naglasio virovitički ravnatelj Pintarić, uvjeren da je ovo velika priča za Slavoniju, dok je njegov kolega Andrić iz Vinkovaca u fokus stavio činjenicu da publika tijekom festivala ima jedinstvenu prigodu „pred kućnim pragom“ pogledati ono najbolje od slavonskih kazališta. Konkretno, njegovo se kazalište ponosi naslovom koji se nalazi na repertoaru i londonskog National Theatrea.
Svojevrstan sudomaćin, ravnatelj Ivica Lučić nije krio sreću što se Dječje kazalište našlo u renomiranom društvu ovih kazališta. Nada se da će njihov, već nagrađivani mjuzikl za djecu, i ovaj puta biti uspješan.

Kazalište domaćin otvara festival Vješticama iz Salema Arthura Millera, u režiji Ivana Plazibata. U srijedu, 10. rujna, požeško kazalište se predstavlja uspješnicom iz listopada 2024., “Kokoš”, komedijom Nikolaja Koljade, u režiji Borisa Svrtana (https://www.gkp.hr/repertoar/509-kokos).

Četvrtak, 11. rujna, dan je kada možete pogledati predstavu Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića “Postolar i vrag” i to u njihovom prostoru. U režiji Marija Kovača ovaj je neobičan i zanimljiv mjuzikl za djecu, na tekst Augusta Šenoe i Milana Fošnera premijerno izveden u sklopu prošlogodišnjeg OLJK-a (https://www.djecje-kazaliste.hr/program/postolar-i-vrag/).

Istoga dana, ali kao dio neslužbenog dijela programa KaFe-a, na pozornici HNK-a gostuje karlovačko Gradsko kazalište Zorin dom i to s predstavom “Putar i parizer” – crnohumornom dramom Jerka Mihaljevića u režiji Dražena Krešića – https://www.zorin-dom.hr/premijera-putar-i-parizer/.

Četvrta predstava koja će se boriti za jednu od četiri nagrade, dolazi iz Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ Vinkovci – “Bili smo”. Adaptacija je to dramskog teksta Skylight autora Davida Harea, u režiji Almira Zoletića (https://www.kazaliste-vinkovci.hr/bili-smo-drama/).

Za kraj, u subotu iz Virovitice dolazi predstava “Tvornica Hrvata”. Praizvedba je to teksta Nebojše Lujanovića, režija kojega je povjerena Draženu Krešiću, a predstava je rezultat koprodukcije s Teatro Erato – https://kazalistevirovitica.hr/…/nebojsa-lujanovic…/.

Ocjenjivački će sud dodijeliti tri nagrade, dok onu za najbolju predstavu biraju gledatelji. Također, biraju se i najbolji glumac i glumica festivala. Svečano proglašenje dobitnika i dodjela nagrada održat će se u subotu, nakon predstave.

Ne propustite pogledati ono najbolje iz prošle sezone slavonskih kazališta.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku