Autor: editor_hnk23

(uz odlazak Damira Bakovića)

Piše: Ljubomir Stanojević^©

Iz Zagreba, gdje je po odlasku u mirovinu živio, stigla je tužna vijest: umro je, u 68. godini, Damir Baković, dugogodišnji operni solist HNK u Osijeku.

***

Umro je Crni Bob! Ne zamjerite: umro je izvrstan operni interpret sjajnih uloga Rossinija, Verdija, Puccinija, Zajca… na osječkoj pozornici. Pa ipak, Crnome Bobu iz Brittenova „Malog dimnjačara“ tako se… dječački radovao. Znao je da je to glazbeni igrokaz za mlade, za (novu) publiku… I za „stare“ – sa uspomenama.

Danas se sjećamo Damira!

Rođeni Osječanin, pjevanje je učio kod pedagogâ, Osječanke Božice Sitarić Miler, rumunjskog baritona (tada u angažmanu SNP-a u Novom Sadu) Octavia Enigarescua te zagrebačkog opernog prvaka Stojana Stojanova Gančeva.

U opernom zboru osječkog HNK angažiran je, najprije honorarno od sezone 1978./79., a od listopada 1981. za stalno. S iznimkom dviju sezona (1991.-93.) kada je bio član Zbora zagrebačke Opere, u rodnome Osijeku iznio je cijelu bogatu umjetničku karijeru, do odlaska u mirovinu koncem sezone 2020./21.

Ostvario je niz uloga basovskog faha. Po ocjeni ovog autora, pravi verdijanac: Ceprano i Sparafucile u „Rigolettu“, Ferando u „Trubaduru“, Doktor Grenville u „Traviati“, Urotnik Samuel i Tom u „Krabuljnom plesu“… Ne manje zanemarive bile su uloge u Puccinijevima „La bohème“ (Colline), „Tosca“ (Crkvenjak), „Madama Butterfly“ (Bonzo)… uloge u operama Mozarta („Figarov pir“ – Bartolo), Rossinija („Seviljski brijač“ – Fiorello), Bizeta („Carmen“ – Zuniga), Čajkovskoga („Evgenij Onjegin“ – Gremin), Smetane („Prodana nevjesta“ – Miha) – ali i Ivana pl. Zajca („Nikola Šubić Zrinjski“ – Alapić, Timoleon), Jakova Gotovca („Ero s onoga svijeta“ – Gazda Marko)…

Damir Baković ostvario je i brojne uloge u operetama („Barun Trenk“, „Vesela udovica“, „Kneginja čardaša“…), mjuziklima („My fair lady“, „Jalta, Jalta“, „Slavonska rapsodija“) – a nastupao je i u dramskim ulogama („Djevojka bez miraza“, „Gospoda Glembajevi“, „Kraljevo“, „Cyrano de Bergerac“).

Jedan ispunjen, umjetnički život „od komada“.

Potpis ispod fotografije:

Operni solist Damir Baković (1956.-2023.).

Arhiva HNK u Osijeku.

Piše: Ljubomir Stanojević^©

Bio je odličan glumac i odličan čovjek, omiljen i voljen među kolegama i publikom.

***

Uoči međunarodnoga Dana kazališta 1996. prvak Drame HNK u Osijeku Ico Tomljenović odigrao je svoju malu ulogu bosanskoga vikara fra Nedića u Tomaševu ZLATOUSTOM. Glumac koji je preferirao uloge u djelima domaćih autora, neovisno jesu li bile velike ili male (on ih je sve stvarao velikima!), bio je rijedak profesionalac i predstava je za njega značila svetinju. Stoga, kada se samo dva dana kasnije nije pojavio uobičajenih sat vremena pred početak predstave (također ZLATOUSTI) – dok je njegova supruga Ružica Lorković, također dramska prvakinja, telefonirala da je hitno odvezen u bolnicu – nije slutilo na dobro. Ipak, nitko se nije nadao najgoremu.

A onda je, 30. ožujka 1996., stigla vijest da je hrvatski teatar ostao bez svoga velikog umjetnika: umro je, u 73. godini, Ico Tomljenović nakon što je gotovo puna četiri desetljeća proživio u ovome gradu i na ovoj pozornici, tumačeći onu zlatnu nisku stotine likova i tisuća predstava koje su gledale generacije Osječana. Recimo, posve uvjereni: gledali su ih sa zadovoljstvom!

Jedan život ne stane na ovaj ograničeni prostor, pak spomenimo samo osnovno: Ico Tomljenović rođen je u Sisku 7. studenoga 1923. godine, gdje je i otpočeo kazališnu avanturu kao glumac i scenograf. Nakon Siska odlazi u Požegu, gdje pored brojnih uloga i scenografija dobiva i prve režije, i poslije još jednog pokušaja povratka u Sisak napokon otkriva „teatar svojega života“ – prihvaća angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku 1957. godine. I otada je, zajedno sa suprugom i poticajnom kolegicom Ružicom Lorković, ne samo stalni član ovoga Kazališta, već i uz taj teatar duboko i čvrsto emotivno vezan. Uostalom, samo ta vezanost može objasniti da je umjetnik otišao u mirovinu još godine 1981., a igrao je na ovim daskama, eto, doslovce do – svoje smrti.

Nabrajati (čak ni reprezentativne) značajne umjetnikove uloge – zaludan je posao. U tada recentnom osječkom repertoaru ostala je praznina u predstavama – pored već spomenute to su:, OSJEČKI KARUSEL (Miško, kočijaš gradskog tramvaja), BLJESAK ZLATNOG ZUBA (Nine, Mijin otac), SLAVONSKA JUDITA (Hansvurst)… A u bliskom su sjećanju i uloge koje je umjetnik (od)igrao, poput Jerka Pavletića (TENA), Stražara, Pendreka i Listonoše (CRKVENI MIŠ), Dake (POVRATAK). Ili pak one, prijeratne – Biskup u GLORIJI, Battista u KROĆENJU GOROPADNOSTI, Bukara u PREDSTAVI HAMLETA U SELU MRDUŠA DONJA, Pokojni Janko Savski u SABIRNOM CENTRU, Knurov u DJEVOJCI BEZ MIRAZA, Mister u PRIČAMA IZ BEČKE ŠUME, Kalabuškin u SAMOUBOJICI, sjajni Šima u SOKOLU (koji) GA NIJE VOLIO, Mereja u KALIGULI ili Ritmajstor Bramarbas u PUTU U RAJ.

Ico Tomljenović za ta je svoja ostvarenja postizao veliku zahvalnost publike i značajne nagrade i priznanja, od strukovnih nagrada Hrvatskoga društva dramskih umjetnika i Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa, do Nagrade Hrvatskog glumišta i onih HNK i Grada Osijeka. Ostat će upisan zlatnim slovima u povjesnicu osječkog Teatra kojemu je posvetio cijeli život i cijeloga sebe ugradio u njegovu današnju, zamjetnu solidnu umjetničku osnovicu.

Potpis ispod fotografije:

VELIKI DRAMSKI UMJETNIK – Ico Tomljenović (1923.-1996.)

Snimila: Roberta Balentović. (Arhiva HNK u Osijeku).