Piše: Ljubomir Stanojević©
Veličina „maloga“ osječkoga knjižara Radoslava Bačića – ispravno zaključuje Dragan Mucić – bila je u njegovoj inicijalnosti i vjeri u uspješno ostvarenje.
“Iza kako sam dao knjižari hrvatski karakter i upriličio nekoliko izložaba domaće umjetnosti“ – pisao je Bačić siječnja 1927. – “vidio sam, da je na tom polju najhitnija zadaća
o s v a j a nj e o s j e č k o g k a z a l i š t a…
Kazalište je odigralo važnu ulogu u buđenju narodne svijesti i jačanju našeg jezika u gradu, čuvalo je našu individualnost i hrvatski karakter grada za tjeskobnog vremena rata, kada je austrijsko-mađarski militarizam prigušivao svaki glasniji odjek nacionalnih osjećaja“.
Teatrolog, i dosad najozbiljniji povjesnik osječkoga HNK-a, Dragan Mucić, navodi da “Bačić nije bio samo začetnik ideje o osnutku HNK, mobilizator naprednih snaga i organizator pothvata. On je vrlo dobro znao da nije dovoljno kazalište osnovati, već da je daleko važnije takvu narodnu stečevinu održati, a napose u najnepovoljnijim uvjetima kakvi su u nas stalno vladali.”
S malim prekidima on je trinaest godina bio umjetnički pročelnik osječkoga kazališta, bdijući nad njegovom sudbinom u najtežim vremenima, a osobito u godinama Prvoga svjetskog rata.
„Bačić se stalno borio za materijalna sredstva, za solidne glumce, repertoar i ljubav i odanost građana svome kazalištu. U najtežim krizama – a njih je u kazalištu bilo vrlo mnogo – on je uvijek tražio i nalazio smjela rješenja svladavajući rijetkom upornošću sve pa i najteže prepreke.“ (Mucić)
Bez obzira što je malobrojna skupina osječkih rodoljuba bila odlučna ostvariti jedno od najvećih nacionalnih djela u Osijeku – da osnuje vlastito kazalište – ono sigurno ne bi, barem već u začetku, postalo istinska umjetnička ustanova, prva poslije Zagreba, bez udjela dr. Nikole Andrića. Taj je udio nadmašivao obične ljudske snage.
Na fotografiji:
NEUMORNI PREGALAC NA OSNIVANJU HNK-a U OSIJEKU – Radoslav Bačić (1875. – 1931.)
Piše: Ljubomir Stanojević©
Veličina „maloga“ osječkoga knjižara Radoslava Bačića – ispravno zaključuje Dragan Mucić – bila je u njegovoj inicijalnosti i vjeri u uspješno ostvarenje.
“Iza kako sam dao knjižari hrvatski karakter i upriličio nekoliko izložaba domaće umjetnosti“ – pisao je Bačić siječnja 1927. – “vidio sam, da je na tom polju najhitnija zadaća
o s v a j a nj e o s j e č k o g k a z a l i š t a…
Kazalište je odigralo važnu ulogu u buđenju narodne svijesti i jačanju našeg jezika u gradu, čuvalo je našu individualnost i hrvatski karakter grada za tjeskobnog vremena rata, kada je austrijsko-mađarski militarizam prigušivao svaki glasniji odjek nacionalnih osjećaja“.
Teatrolog, i dosad najozbiljniji povjesnik osječkoga HNK-a, Dragan Mucić, navodi da “Bačić nije bio samo začetnik ideje o osnutku HNK, mobilizator naprednih snaga i organizator pothvata. On je vrlo dobro znao da nije dovoljno kazalište osnovati, već da je daleko važnije takvu narodnu stečevinu održati, a napose u najnepovoljnijim uvjetima kakvi su u nas stalno vladali.”
S malim prekidima on je trinaest godina bio umjetnički pročelnik osječkoga kazališta, bdijući nad njegovom sudbinom u najtežim vremenima, a osobito u godinama Prvoga svjetskog rata.
„Bačić se stalno borio za materijalna sredstva, za solidne glumce, repertoar i ljubav i odanost građana svome kazalištu. U najtežim krizama – a njih je u kazalištu bilo vrlo mnogo – on je uvijek tražio i nalazio smjela rješenja svladavajući rijetkom upornošću sve pa i najteže prepreke.“ (Mucić)
Bez obzira što je malobrojna skupina osječkih rodoljuba bila odlučna ostvariti jedno od najvećih nacionalnih djela u Osijeku – da osnuje vlastito kazalište – ono sigurno ne bi, barem već u začetku, postalo istinska umjetnička ustanova, prva poslije Zagreba, bez udjela dr. Nikole Andrića. Taj je udio nadmašivao obične ljudske snage.
Na fotografiji:
NEUMORNI PREGALAC NA OSNIVANJU HNK-a U OSIJEKU – Radoslav Bačić (1875. – 1931.)
