Kategorija: Novosti

Može li kazalište čuti poziv upomoć današnjih vremena, u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtualne stvarnosti, zakopanih u zagušljivoj privatnosti? U svijetu robotiziranih postojanja u totalitarnom sustavu kontrole i represije duž čitavog životnog spektra?

Bavi li se kazalište ekološkim uništenjem, globalnim zatopljenjem, golemim gubitkom bioraznolikosti, onečišćenjem oceana, otapanjem ledenih brjegova, sve raširenijim šumskim požarima i ekstremnim vremenskim prilikama? Može li kazalište postati aktivnim dijelom ekosustava? Kazalište već dugi niz godina promatra utjecaj ljudskih postupaka na planet, no teško mu je baviti se ovim problemom.

Brine li kazalište o ljudskom stanju pod utjecajem 21. stoljeća, gdje politički i ekonomski interesi, medijske mreže i tvrtke koje formiraju mišljenja manipuliraju građanima? Gdje društvene mreže, koliko god je olakšavale, grade golemi alibi za komunikaciju, jer pružaju potrebnu sigurnu udaljenost od Drugoga? Sveprožimajući osjećaj straha od Drugoga, od drugačijeg, od Stranca, upravlja našim mislima i postupcima.

Može li kazalište funkcionirati kao radionica suživota različitosti, a ujedno zanemariti krvavu traumu?

Krvava nas trauma zove da rekonstruiramo Mit. A riječima Heinera Müllera, „Mit je agregat, stroj na koji se uvijek mogu spajati novi i drugačiji strojevi. Prenosi energiju sve dok rastuća brzina ne eksplodira na kulturnom polju,“ a ja bih dodao i na polju barbarstva.

Mogu li kazališni reflektori rasvijetliti socijalnu traumu i prestati bacati obmanjujuće svjetlo na sebe?

Pitanja su to koja ne dopuštaju definitivne odgovore, jer kazalište postoji i traje zahvaljujući neodgovorenim pitanjima.

Pitanjima koje je potaknuo Dioniz, u prolazu rodnim mjestom, orkestrom antičkom kazališta, nastavljajući svoje nijemo progonstvo kroz krajolike rata, danas, na Svjetski dan kazališta.

Zagledajmo se u oči Dioniza, ekstatičnog boga teatra i Mita koji sjedinjuje prošlost, sadašnjost i budućnost, dijete dvaput rođeno, od Zeusa i Semele, izricatelja fluidnih identiteta, ženskog i muškog, gnjevnog i dobrog, božanskog i životinjskog, na razmeđu ludila i razuma, reda i kaosa, akrobata na granici života i smrti. Dioniz postavlja temeljno ontološko pitanje, „o čemu se tu radi?“, pitanje koje potiče stvaratelje na sve dublje istraživanje sve do same srži mita i višestrukih dimenzija ljudske enigme.

Trebaju nam nove metode pripovijedanja koje čuvaju sjećanja i oblikuju novu moralnu i političku odgovornost koja će proizaći iz višeslojne diktature Srednjeg vijeka današnjice.

Theodoros Terzopoulos, Grčka
– kazališni redatelj, edukator, autor, osnivač i umjetnički ravnatelj kazališnog ansambla Attis te pokretač Kazališne olimpijade

S engleskoga prevela: Ivana Ostojčić

Nakon punih se 18 godina čuvena Verdijeva opera Traviata u novom ruhu – zahvaljujući novom autorskom timu i solističkoj podjeli koji svemu daju svježinu – vraća na pozornicu HNK-a u Osijeku. Ponosan zbog nove produkcije i kućnog ansambla osnaženog gostima je intendant Vladimir Ham, što nije mogao ni htio skriti na današnjoj konferenciji za medije. Jedan od težih zadataka u ovoj produkciji za koju svi kažu da je zahtjevna i velika, ali je sve teklo iznimno glatko – bio je kako složiti križaljku tko će pjevati na kojoj izvedbi, jer su svi solisti jednako sjajni.

Condicio sine qua non (lat. uvjet bez kojega se ne može) rad je dama zaslužnih za vizualni dio – onaj u kojem ćemo uživati osjetilom vida – kostimi i scen(ografij)a, iza kojih stoje Barbara Bourek i Paola Lugarić Benzia, naglasio je intendant, riječ prepustivši ravnatelju Opere, Ladislavu Vrgoču (koji je i sam u solističkoj podjeli).

Zadovoljstvo je iskazao i Vrgoč, zbog mnogo aspekata ove iznimne produkcije ove tragične priče o posrnuloj ženi (što u prijevodu znači la traviata), koja je za ljubav bila spremna podnijeti i najveću žrtvu. Opravdao je povjerenje mladi redatelj Hrvoje Korbar, za kojega je Ladislav Vrgoč rekao da ga rese strogoća, inteligencija, znanje, ljubav, te iznimna pripremljenost i profesionalnost, jer je već na prvoj probi znao imena svih članova zbora. Uvjeren je da mu ovo ne će biti prva i posljednja režija u našem kazalištu, kao što ni maestru Krešimiru Batiniću ovo nije zadnja suradnja. Posao dirigenta težak je, ali s Krešimirom je, kaže Vrgoč, uvijek ugodno raditi. Ponovno je na suradnju pozvana i mlada scenografkinja Paola Lugarić Benzia, nakon izvrsno obavljenog posla na Puccinijevoj jednočinki Gianni Schicchi (koprodukcija s riječkim HNK-om Ivana pl. Zajca). Kostimografkinja Barbara Bourek potječe iz ugledne obitelji, a njezin je otac, akad. Zlatko životom i radom bio vezan za Slavoniju i Osijek.

No, nije to razlog zašto se ovu nagrađivanu kostimografkinju često poziva na suradnju. Svakako su to rezultati njezina rada, koji su i ovaj puta fenomenalni, jer se solisti i članovi zbora u kostimima osjećaju ugodno i izgledaju predivno.

Pohvala iskrena upućena je svim radionicama, s naglaskom ovaj puta na krojačkoj, zbog velikog broja kostima završenih u vrlo kratkom roku.

Sretan će ravnatelj Vrgoč biti ako Maja Huber ponovno bude surađivala s HNK-om, jer uspijeva postići koreografski maksimum od svih. Nije propustio Vrgoč pohvaliti ni rad prekaljene majstorice svjetla, Vesne Kolarec, te već stalnu asistenticu redatelja, Janu Pogrmilović Jelečki, bez koje bi komunikacija bila znatno teža.

Redom poimence dotaknuvši se svih solista, rekao je Vrgoč da mu je drago što je beogradska umjetnica Vesna Đurković ponovno u Osijeku, posebice u ulozi Violette Valery, koju je pjevala u pet produkcija. Između ostalih i u Novom Sadu, a taj je nastup Ladislav Vrgoč gledao i ilustrativno rekao da je „ubila, rasturila ulogu“, pjevajući „kao Michael Jackson“.

Mlada Andrea Paić (koju ćemo također gledati u glavnoj ulozi) odradila je, prema Vrgočevoj ocjeni, gigantski posao. Čestitao joj je na trećoj velikoj ulozi za koju je pokazala veliku upornost i predanost.
Osječaninu Batiniću zadatak je bio iznimno zanimljiv, posebice jer je ovo opera koju je prvu gledao kao 10-godišnjak i još pamti neke detalje. Priželjkivao je da to bude i opera kojom će prvom ravnati, no preduhitrila ju je Prodana nevjesta. Proces rada bio je sjajan, ocjenjuje maestro, ne krijući da su ga neki od solista iznenadili rezultatima izvan očekivanja, poput Katarine Toplek Horvat i Andree Paić. Svakako olakšava činjenica što su neki solisti već radili ovu operu i došli posve pripremljeni, pa je sve teklo vrlo glatko.

Zahvalan na u nas tako rijetkoj prilici da mladi redatelj radi operu, 30-godišnji Korbar također je kao prednost istaknuo činjenicu da su u podjeli i iskusni solisti, ali i oni kojima je ovo novo iskustvo pa su donijeli nevinost u pristupu, ali i neupisane prethodne interpretacije.

– Dođite, uživajte – pozvao je redatelj publiku.

U pripremi je uživala Vesna Đurković, koju je oduševila kolegijalnost i obiteljska atmosfera u kazalištu, posebice ansamblu s kojim ponovno surađuje, nakon Ljubavnog napitka. Redatelji i dirigenti obično dolaze s unaprijed gotovim idejama, no ovdje je sve imalo potrebnu svježinu.

– Zbor je jako aktivan, njihova je energija neprocjenjiva – zaključila je miljenica osječke publike, Vesna Đurković.

Njezin partner Alfredo Germont na sceni u premijernoj će podjeli biti tenor Stevan Karanac, kojemu je ovo druga suradnja s osječkim kazalištem, nakon Puccinijevih jednočinki na početku sezone. Kao jedan od čak četiri alternacije za tu ulogu, za rad kaže da je bio iznenađujuće lak, jer je bio okružen timom ljudi koji rade bez pritiska. Nije krio da mu je ponovno čast biti dijelom osječke produkcije.

Na poveznici https://hnkos-old.dokploy.miracool.dev/show/traviata/ saznajte više o podjeli, autorskom timu i operi.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

S diplomom glumca i lutkara AUKOS-a, ali i glumačkim/lutkarskim stažem u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka, 33-godišnji Vanja Jovanović 2018. upisuje MA studij kazališne režije i radiofonije na ADU u Zagrebu. Iza njega su brojni profesionalni redateljski projekti u brojnim kazalištima u domovini, ali i izvan nje. Večeras se osječkoj publici predstavlja režijom Goldingova komada Gospodar muha.

Što Vas je privuklo Gospodaru muha?

– Naslov mi je ponuđen od strane kazališta, što sam ja objeručke prihvatio, jer mi je dosta tematski blizak, a i odmah mi se učinilo da bi jedan takav naslov jako dobro došao HNK-u u Osijeku i njihovom ansamblu.

Jeste li se više oslanjali na knjigu Williama Goldinga ili osobnu interpretaciju?

– Predstava na razini priče vrlo minimalno odstupa od Goldingova romana, samo onoliko koliko je bilo potrebno da se radnja prenese u kazališni izričaj. Ono što se bitno razlikuje od romana je upravo to da ovo nije roman, nego predstava, odnosno, pozornost usmjerena na kazališni doživljaj. Režiji sam u startu pristupio tako, s Patrikom tražio sam što je najkazališnije u Goldingovu romanu.

Koji su bili najveći izazovi pri postavljanju predstave na scenu?

– Predstava je od starta bila puna izazova, ali onih kreativnih. Prvo i osnovno pitanje bilo je kako ćemo ispričati priču u kojoj su glavni likovi (s razlogom) djeca, a tumače ih odrasli glumci. Zatim kako uopće pristupiti glumcima da ne upadnu u zamku karikaturalnosti. Izazov je bio i kako prostorno prikazati otok, a da izbjegnemo doslovnost u izričaju. Kako dočarati buđenje primalnosti kroz rituale koje djeca izvode? Kako kostimski stvoriti plemenski svijet od materijala koji se nalaze na otoku i kako sve to svjetlom i atmosferom uobličiti u jedinstveni svijet? Bilo je mnoštvo kreativnih pitanja, jer, ipak, na scenu treba postaviti alegorijski roman koji likove ne tretira psihološki, već simbolički. Tu je ogromu ulogu igrao moj autorski tim, koji čine dramaturg Patrik Gregurec, scenograf Davor Molnar, kostimograf Mario Tomašević, koreografkinja Melisa Beqaj, kompozitor Ljudevit Laušin i dizajnerica rasvjete Anđela Kusić.

Što ste tražili od glumaca? Raspon godina u ansamblu je velik.

– Od glumaca sam tražio da prate dramaturgiju komada koja je postavljena na vrlo tankom rascijepu između glumca, naratora i neke vrste nacrta lika koja povremeno postaje i cjelovitim likom. Malo to kompleksno zvuči, ali mislim da će se u izvedbi vidjeti što sam htio, jer su to glumci savršeno savladali.

Jeste li mijenjali neki aspekt priče da bi bila bliža današnjoj publici?

– Mislim da ovu priču ne treba adaptirati sadašnjosti. Golding je napisao svevremenski roman koji ni na koji način nije vremenski određen.

Gospodar muha bavi se temama moći, kaosa i ljudske prirode – kako ste ih prikazali?

– Same teme prikazane su kroz priču, tako da se time kao redatelj nisam morao baviti. Ono što se pojavljivalo kao redateljski izazov bilo je potraživanje kazališnih načina kako prikazati sve zločinačke činove koja ta djeca počine s fokusom na žive emocijalne trenutke koji nisu u fokusu romana.

Smatrate li da je ova priča danas važnija nego prije, ikad? Ako da, zašto?

– Smatram da je uvijek bila i bit će jednako važna. Bavi se srži čovjeka, a ne vanjskim utjecajima. Propituje naše podrijetlo i našu istinsku prirodu, naše životne odabire kojima možda možemo utjecati na vlastite sudbine.

Postoji li neka scena ili simbol u predstavi koji smatrate ključnim za razumijevanje poruke?

– Nema izoliranih simbola ili scena, sve je dio jedne priče i ne postoji jedno bez drugog.

Kako je raditi na ovako mračnoj i intenzivnoj priči? Utječe li to na Vas kao redatelja?

– Utječe na način da me kreativno ispunjava i da će sigurno negdje odrediti moj redateljski put u očima drugih. Volim se baviti ovakvim temama jer često razmišljam o tekovinama civilizacije i kako smo došli do tu gdje jesmo, a Golding je to secirao savršeno.

Je li vas neko kazališno ili filmsko ostvarenje posebno nadahnulo?

– Pogledao sam oba filma po romanu i u njima ima puno toga zanimljivog, ali, na žalost, nije me pretjerano inspiriralo, jer, osim što mi priču pričamo na kazališni način, u našoj predstavi likove ne glume djeca, tako da je naša vizura malo izvitoperena, a takva je u izvedbenoj formi i sama predstava.

Predstava prikazuje brutalnu stranu ljudske prirode – mislite li da bi i naša današnja društva tako brzo skliznula u kaos kad bi nestala pravila?

– Naše je društvo davnih dana skliznulo u kaos i pitanje je hoćemo li se ikada izvući iz toga. Ja ne mislim da su pravila loša, dapače, mislim da su pravila temelj zdrave civilizacije, ali problem leži u tom što pravila nisu jednaka za sve i najčešće zaobilaze moralne zakone ispunjavajući niske strasti određenih pojedinaca zbog kojih većina društva ispašta.

Postoji li neka tajna poruka u vašoj adaptaciji? Jesu li određeni likovi možda prikrivena kritika nekih aktualnih političara, javnih osoba, devijacija u društvu?

– Ne.

Kakve reakcije publike očekujete – i postoji li nešto na što biste voljeli da posebno obrate pozornost?

– To je ono što me najviše uzbuđuje, jer mislim da smo postavili predstavu koja je na rubu da bude top ili flop. Vjerujem da će postojati određeni postotak publike kojoj se predstava neće svidjeti zbog nasilja ili načina kako je nešto izvedeno, jer je predstava malo odmaknuta od standardnog repertoara HNK-a. Ali, također, vjerujem da će publika većinski shvatiti i doživjeti predstavu, jer smo u predstavi prikazali samo ono što je Golding u romanu napisao.

Imate li već u planu neki novi projekt?

– Imam planirano naredne dvije godine, ali mi je malo daleko za pričati o tom. Iduće radim u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku. Dramaturginja Petra Pleše i ja još pišemo tekst Čudni kovačev sin, čija će premijera biti u svibnju.

Razgovarala: Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

Pogledavši jednu od generalnih proba, intendant Vladimir Ham s pravom je na današnjoj konferenciji za medije podijelio svoje oduševljenje nadolazećom premijerom Gospodara muha. Ponosan je čelni čovjek osječkog HNK-a na svoj repertoarni izbor, ali i na odluku da režiju povjeri sjajnom Vanji Jovanoviću, kojemu je ovo prva suradnja s ovim teatrom. S obzirom na Jovanovićevu rasprodanost, Vladimir je Ham sretan što je uspio dogovoriti suradnju s mladim redateljem.

Oduševljenje suradnjom dijeli i ravnatelj Drame Duško Modrinić, naglasivši kako svi pratimo i gledamo Vanju Jovanovića kako raste kao redatelj. Članovi njegove autorske ekipe na neki su način vezani uz Osijek – rođenjem, obrazovanjem, odrastanjem.

Ravnatelj Modrinić jedan je u deveteročlanoj podjeli glumaca koji nam na pozornicu donose priču o borbi dječaka s Belzebubom, zlom u i oko sebe.

Zahvalan na prilici raditi u HNK-u je 32-godišnji Vanja Jovanović, jer je u ovom kazalištu odrastao i obrazovao se. Ova predstava jest iskorak, potvrdio je ono što je rekao intendant, s nadom da će biti pozitivan i da će ga publika prihvatiti.

– Ovo je alegorijski roman, na razini simbola, o podrijetlu zla u nama, generalno. Ansambl je ginuo dva mjeseca na probama, bilo je i fizičkih ozljeda i mentalnog iscrpljivanja – kroz smijeh, ali zadovoljno rekao je redatelj, dodavši da je najveći posao bio priprema, prilagodba za HNK-a.

Dramaturg, koji supotpisuje i adaptaciju teksta, Patrik Gregurec pohvalio je suradnju s Vanjom, jer je uvijek dođe s jako dobrom idejom.

– Konačan rezultat mix je početnih ideja, onih nastalih u procesu i glumačke inventivnosti, zbog kojih smo došli do scena o kojima nismo mogli ni sanjati – zaključio je Gregurec.

S Vanjom prvi puta ne surađuje ni kostimograf Mario Tomašević.

– Svi su odradili velike pripreme pa smo svi i vjerovali u projekt. Vanja i Patrik su odradili genijalnu adaptaciju – pun riječi podrške je i 30-godišnji Tomašević, sretan zbog ponovne suradnje s HNK-om.

Povratnik u HNK je i glazbenik Ljudevit Laušin, koji ovoga puta potpisuje autorsku glazbu, a ima tu i crkvenih napjeva, plemenskih ritmova, pjevanja, do klasične, orkestralne glazbe.
Koreografkinja Melisa Beqaj priznala je da je bila zahtjevna, ali su glumci uspjeli sve što je zamislila.

Scenograf je Davor Molnar. Svjetlo je oblikovala Anđela Kusić.

U glavnoj ulozi gledat ćemo Vedrana Dakića, za kojega ravnatelj Modrinić kaže da je ovaj puta dao 180%. Mladi član vinkovačkog Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ (koji je odličan posao odradio u nagrađivanoj Plišanoj revoluciji u režiji Vanje Jovanovića), priznao je da mu je najveći izazov bio ući u lik dječaka, no Vanja je redatelj koji zna voditi glumca i zna kada ga pustiti.
– Ovaj projekt je vjerojatno premašio očekivanja svih, ali pričekajmo premijeru – zaključio je Dakić.

---

Ham: Ovo nije predstava za djecu, ima nasilja i golotinje

Nakon govora o predstavi, procesu, tzv. umjetničkog dijela, intendant Vladimir Ham s okupljenim je predstavnicima medija podijelio i bitne servisne informacije.

– Da ne bi bilo poslije – nismo znali – pomalo u šali rekao je intendant Ham, podvukavši ono bitno za gledatelje i to ne samo tehničke pojedinosti, nego i sadržajne.

– Inscenacija je vrlo nasilna i nije za djecu, osnovnoškolce. Odluka i odgovornost nastavnika je hoće li ih dovoditi srednjoškolce, jer neke scene sadrže prizore nasilja i golotinje. Kazalište pomiče granice, ne možemo sve simbolizirati i fingirati – odgovorno je rekao Vladimir Ham. Publika sjedi s glumcima na pozornici, da bi se postigao što neposredniji doživljaj, pa umjesto 353 mjesta, ovaj puta je riječ o svega 110 i to neobrojčenih, zbog čega su i dvije jednakovrijedne premijere – 7. i 8. ožujka, obje u 20 sati, na kojima će i pretplatnici abecednim redom biti podijeljeni.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

KOPRODUKCIJA OPĆINE ČEPIN I HNK-a U OSIJEKU – BALET JELA PREMIJERNO 14. VELJAČE

Slavonska, čepinska i osječka priča – sve to u jednom nova je premijera HNK-a u Osijeku: balet Jela Bele pl. Adamovicha Čepinskog. Prvi će hrvatski balet na daskama osječkog teatra u petak, 14. veljače, u 20 sati, zaživjeti 127 godina nakon praizvedbe u Zagrebu i to zahvaljujući koprodukciji s Općinom Čepin, od koje je potekla ideja, a koja izvedbu većinski i financira.

U višestrukoj ulozi u „projektu života“, kako ga sam naziva, Vuk je Ognjenović, potpisujući režiju, koreografiju i dramaturgiju, uz sudjelovanje u osmišljavanju kostima, scene i oblikovanja svjetla, što je na početku današnje konferencije za medije istaknuo Vladimir Ham, intendant HNK-a u Osijeku. S iznimnim ponosom i zadovoljstvom naglasio je važnost i ulogu koproducenata, koje je na konferenciji predstavljao osobno načelnik Dražen Tonkovac.

Nimalo lak zadatak bio je onaj maestra Vladimira Piskunova, koji je – osim što dirigira izvedbama, tj. orkestrom – raspisao note za orkestar.

– Glazba je krojena baš po našem orkestru – zahvalio je maestru Piskunovu intendant Ham.

Adamovicheva partitura, izvrsno pisana i orkestrirana glazba, iznenadila je maestra, koji se u nju zaljubio već na prvi pogled. Iz dana u dan bio je sve zaljubljeniji u glazbu i rad mu je na predstavi bio „raj za rad“.

S obzirom na to da o ovom baletu mašta posljednjih deset godina, sigurno ništa manje rajski osjećaj nije imao ni Ognjenović, koji nije propustio spomenuti zasluge Hrvoja Pavića Perkova (koji je, između ostaloga, ideju izložio, te pronašao zagubljene note), svih suradnika na projektu, bez kojih ne bi svjetlo dana ugledala ni zahtjevna scenografija, kostimi, svjetlo, specijalni efekti…
– Čitava produkcija izgleda vrlo moćno. Vjerujem da će publika prepoznati uložen rad, trud, energiju i entuzijazam – napomenuo je Ognjenović, zahvalivši Općini Čepin na financijskoj potpori, koja je autorskoj ekipi omogućila nesmetan rad.

Potvrdio je to i načelnik Tonkovac, koji se u svom obraćanju ponajviše fokusirao na značaj i ulogu obitelji čepinskih plemića, ne samo za Čepin, nego i cijelu Slavoniju pa i Hrvatsku. Ovo nije prvi projekt Čepina koji ima izravne veze s obitelji Adamovich, a ova premijera svakako ne će biti jedina vezana uz bale Jela. Između ostaloga, u Čepinu je planirana premijera za 22. travnja, na Dan planeta Zemlje. Ovaj veliki projekt financijski je podržalo i Ministarstvo kulture i medija RH, a premijeri će nazočiti i ministrica Nina Obuljen Koržinek, naglasio je to načelnik Tonkovac.

– Naviknuli smo da se Slavonija zatire na uštrb središta i metropole, ali ovaj je balet, prvi nacionalni, dokaz da to moramo ispraviti – zaključio je Dražen Tonkovac.

Kostime je, uz Ognjenovića, radio Bruno Osmanagić (bilo je tu mnogo recikliranja starih kostima iz fundusa HNK-a, na što je Ognjenović posebno poseban), scenografiju studentica Ivana Bašić (iza koje su već neke suradnje na projektima u HNK-u), dizajn svjetla osmislio je Tomislav Kobia.

Svoj dolazak na premijeru u petak potvrdili su i članovi obitelji Adamovich.

Cijela autorska i izvođačka ekipa dostupna je na poveznici https://hnkos-old.dokploy.miracool.dev/show/jela/.

 

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku