Pišu: Svetozar Rapajić*
Ljubomir Stanojević
Sve do novijih vremena operete su izvođene u kazalištima posebno namijenjenim ovoj vrsti repertoara (kao što je bio Offenbachov Théâtre des Bouffes Parisiennes u Parizu, Theater an der Wien u Beču itd.), zatim u manjim opernim kućama, koje nisu osposobljene za veliki repertoar i u tzv. „drugim“ opernim kazalištima u velikim opernim centrima, koja njeguju lakši operni repertoar, ali i reprezentativne operete i mjuzikle (Opéra Comique u Parizu, Volksopera u Beču, Teatar Stanislavski-Nemirovič Dančenko u Moskvi).
U novije vrijeme, „Vesela udovica“ uspijeva prekoračiti ovaj prag, i može se vidjeti, uz druga vrhunska djela klasične operete (Offenbachova djela, „Šišmiš“) na scenama najprestižnijih opernih teatara, kao što su Metropolitan opera, Rimska opera, La Fenice u Veneciji, i Covent Garden u Londonu. Tako je velika Pariška opera u grandioznoj kazališnoj palači arhitekta Charlesa Garniera 31. prosinca 1997. godine premijerom „Vesele udovice“ dočekala Novu godinu, pozivajući publiku poslije predstave na bal, večeru i šampanjac, pripremljene u veličanstvenim foyerima, koji sami za sebe predstavljaju čarobni spektakl.
Iz: Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti 6-7, Beograd (2003.)
U OSJEČKOM HNK-u
U Osijeku, Lehárova je „Vesela udovica“ bio jedan od 12 naslova (3 glazbena, od čega 2 operete: druga bila je „Lijepa Galatea“ F. Suppéa) s kojima je novoutemeljeni HNK počeo (od 3.-31. listopada 1907.) svoju „uvježbavačku“ turneju u Varaždinu. „26.X. prikazana je Lehárova ‘Vesela udovica’ pred punom kućom čiji je uspjeh bio toliki da se morala ponoviti još tri puta“, navodi kazališni povjesnik D. Mucić. Naslovnu ulogu pjevala je Leposava Jovanović, a na posljednjoj predstavi u daljnjem gostovanju u Karlovcu (prije povratka – dolaska u Osijek) 3. prosinca 1907. gostovala je i pjevačica Irma Polak, članica zagrebačkog kazališta.
Uz tri varaždinske predstave i čak pet karlovačkih, u Osijeku je prvi put „Vesela udovica“ izvedena deset dana po otvaranju HNK, 17. prosinca 1907. Te sezone, 1907./08., odigrana je ukupno 31 put, a pored Osijeka vidjela ju je publika Vukovara, Sarajeva, Mostara, Travnika, Županje, Iloka, Donjeg Miholjca i Virovitice. Predstavom je ravnao kapelnik Vojtjeh Antun Horák, a režirao ju je František (Franjo) Lier (član prvog ansambla HNK, češki pjevač–komičar i režiser).
I sezone 1908./09. predstava je igrana u istoj postavi ukupno 20 puta. Sezona je ponovno počela u Varaždinu (4.IX.1908.), nastavila se u Osijeku, pa potom krenula na turneju: Dubrovnik, Sušak, Karlovac, Sisak, Nova Gradiška, Vinkovci, Zemun, Srijemska Mitrovica. Kuriozum teatralija: uz dubrovačko gostovanje stoji kratka zabilježba: „isfućkana!“, a na dvije (od tri) predstave na Sušaku ponovno je gostovala Irma Polak.
Sljedeća postava „Vesele udovice“ uslijedila je u sezoni 1936./37. (premijera 14.XI.1936.). Glazbenu postavu potpisuje dirigent Lav Mirski, a režiser je Đuka Trbuhović. Predstava se zadržala na izborniku tri sezone i, s iznimkom dvije predstave u Varaždinu (19. i 25. VI. 1938., za redovitih „osječkih sezona“ u tamošnjem teatru), izvođena je isključivo u Osijeku. Ukupno: 21 put.
Na sâmo Silvestrovo godine 1955. slijedi treća osječka postava „Vesele udovice“. Dirigent je Karlo Radinger, a režiser Ivan Marton. Scenografiju potpisuje Eduard Griner, koreografkinja je Argene Savin. U toj su postavi miljenici osječke operete: Regina Čanić u naslovnoj ulozi, Bogdan Jovičin, Eugen „Genčika“ Petrović, Božena Čubra, Almas Tudaković, Ivica Ladić, Đorđe Đorđević, Zorica Pintarić, Mirko Bulović. Predstava je igrana samo jednu sezonu i izvedena je 16 puta.
(nastavlja se)
*Autor (dijela) ovoga i protekla tri Prisjeta, o „Veseloj udovici“, profesor je emeritus s Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu; kazališni redatelj i teatrolog čije je područje zanimanja, među ostalim, i glazbeno kazalište.
Potpis ispod fotografije:
Prva osječka „Vesela udovica“, 1907.: Leposava Jovanović, u naslovnoj ulozi, i Zach pl. Zachov, u ulozi Danila/Danka
Arhiva HNK u Osijeku
