Iz tople je Makarske u Osijek prije nepuna dva mjeseca došao mladi maestro Maro Rica, 29-godišnjak koji je studij dirigiranja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Tomislava Fačinija. Vedar i uvijek nasmijan, mladi je maestro odmah (u)skočio u vatru: Mozartov Requiem u D-molu KV 626. Već je izveden u Đakovu, a u petak će ga poslušati i osječka publika, u konkatedrali u 19 sati. Prilika je to da naša publika, prije Prodane nevjeste, koja se već neko vrijeme priprema, vidi što i kako mladi Maro Rico radi sa zborom HNK-a.
* Kako ste došli u Osijek? Pritom ne mislim je li to bilo vlakom, autobusom, biciklom.
– (SMIJEH) Ovo zvuči kao Zgode i nezgode Šegrta Hlapića. Dobro je samo da nisam dolazio vlakom. (SMIJEH)
* U tom biste slučaju stigli taman na početak sljedeće sezone.
– Vrlo je jednostavan moj put do ovdje. Prije toga sam radio sam u jednom kazalištu u Freibergu, gradiću u Njemačkoj, kao zborovođa, dirigent i korepetitor – što je sve češća praksa u malim kazalištima, a s obzirom na to da nisam baš bio zadovoljan, tražio sam drugi posao. Tako sam naišao i na oglas osječkog HNK-a u kojem su tražili zborovođu. I javio se.
* Prije nego se vratimo u Osijek, da razjasnimo kako ste završili u Njemačkoj i zašto baš ondje.
– Nakon studija u Zagrebu, otišao sam u Köln na dodatnu naobrazbu. Po završetku, odlučio sam posao potražiti ondje i ostao dvije godine. Već sam rekao da nisam bio zadovoljan i razveselio sam se ovoj prilici u Osijeku, iako sam planirao duže ostati u Njemačkoj.
* Pročitat ćemo između redaka da Vam je ovdje super. Koliko nam dugo ostajete?
– Potpisao sam ugovor na četiri godine kao zborovođa. Moram priznati da sam prije toga u Osijeku bio samo jednom, davno. Nas iz Dalmacije put rjeđe nanese u Slavoniju. No, kada sam prijateljima rekao kamo idem, svi su mi rekli da je grad predivan. I slažem se s njima. Super mi je, baš po mjeri.
* Pretpostavljam da dirigenti nisu teško zapošljiva kategorija. Svega vas se nekoliko upisuje na godinu.
– Sve je to subjektivno i mislim tko želi i trudi se, nađe posao. Na ekonomiju ih se upisuje stotinu, a prijavi tisuću, na dirigiranje se upisuje jedan polaznik, a prijavi desetak. Takva je matematika, takvi su omjeri. Nekoliko mjeseci prije diplome na akademiji u Zagrebu, položio sam audiciju za zborovođu u HNK-u u Splitu. U međuvremenu sam prošao prijamni na muzičkoj akademiji u Kölnu i ipak se zahvalio Splićanima.
* Druga strana medalje je što dirigent ne može raditi nigdje drugdje osim u nekom teatru, koncertnoj dvorani…
– Problem je što mladi ljudi, odmah po završetku akademije, žele dirigirati Berlinskom filharmonijom. Ne ide to tako. Struka dirigenta je široka – ja sam radio i kao korepetitor i zborovođa i dirigent.
* S kakvim ste očekivanjima i planovima došli u Osijek?
– Htio sam se vratiti u Hrvatsku, našem mentalitetu i načinu života i rada. To znači da sam prije dolaska u Osijek prvenstveno očekivao normalan društveni život i da ima dovoljno sunca da mogu piti kavu na terasi, jer je meni Dalmatincu to bitno. To se odnosi na privatni dio života. Profesionalno sam znao što se radi i koji će me projekti dočekati. Veselilo me što su to Requiem i Prodana nevjesta, jer su to dva fantastična projekta za zbor i zborovođu. Veliki su to izazovi, iako sam Requiem već radio. Znao sam da ćemo posao dobro napraviti, što se i pokazalo na koncertu u Đakovu. Za neke buduće projekte je prerano prognozirati (ne)zadovoljstva. Usto, ja vrlo spontano idem kroz život i pokušavam raditi svoj posao što bolje mogu, ostajući pri tom profesionalan, što je na našim prostorima ponekad teško.
* To, pretpostavljam, nikako ne znači neodgovoran.
– Naravno da ne. S iskustvom rada u Njemačkoj, moram reći da naša i njihova kazališta funkcioniraju vrlo različito, a sve ima svoje prednosti i nedostatke. Naši ljudi su temperamentniji, imaju više živosti.
* Miješamo službu i družbu.
– Da, to nije uvijek loše, samo sve to treba ukrotiti, držati pod kontrolom. Treba, posebice ako vodite neki ansambl, održavati standard.
* S obzirom na Vašu životnu dob, jeste li imali problema s autoritetom? Ili ga nadomještate znanjem.
– Eventualne probleme s autoritetom davno sam riješio, jer sam, spletom okolnosti, vodio neke udruge i sl. Kada se čovjek trudi dobro raditi svoj posao i dati sve od sebe, kada razmišlja o pravim stvarima, dubini i kvaliteti onoga što radi, srži umjetnosti, mislim da tada autoritet dođe sam od sebe. Autoritet dolazi sa znanjem, iskustvom i željom da se radi kako treba, a ne utjerivanjem nekog straha. To nikada ne funkcionira, a posebice tamo gdje su ljudi samosvjesniji, imaju dozu neposluha. Ljudi u Njemačkoj su oduvijek bili i jesu naviknuli na disciplinu. Spomenuti neposluh je prekrasan, jer se uz njega može puno postići u glazbi. To je ta iskričavost naših ljudi.
* To znači da nikada ne znate što ćete od njih dobiti.
– Da, to je ljepota stvaranja. Ja volim rizike pa mi to ne smeta.
* Je li ta iskričavost i tu došla do izražaja i u Requiemu? Jeste li imali dovoljno vremena?
– Ovdje sam od početka veljače i imali smo mjesec i pol za pripremu, što je dovoljno, jer smo radili intenzivno. No, Mozart je težak.
* Kako to shvatiti – težak?
– To je kao da idete izgraditi Pelješki most u mjesec dana. To je toliko kompleksna glazba, fizički teška za pjevanje, s dobro osmišljenim sadržajem i idejom. Kada završimo „površinski sloj“, kada se to navježba, tada treba uroniti i razumjeti detalje, skladateljeve fraze i zašto je nešto baš tako kako jest. Tek tada to može funkcionirati.
* Jedan je koncert već iza Vas. Jeste li uspjeli? Što večeras publika u Osijeku može očekivati: 60 minuta introspekcije?
– Da, to je ta glazba. Mozart pročišćava, iako je njegova glazba tužna, barem se tako čini i zbog njegova života. Uvijek ga usporedim s Bachom, kod kojega i svaka skladba u molu je iznutra motorična, nosi neku životnu radost. On je bio takav skladatelj. Mozart je bio drukčiji. Njegova je glazba predivna. Lacrimosa je svima poznata. Publiku očekuje predivan koncert solista, zbora i orkestra. Pravo remek-djelo.
* Prodana nevjesta već se neko vrijeme sprema. Što nas očekuje?
– Mislim da će biti super. Ne bih ništa otkrivao, ali moram reći da mi se sviđa razdoblje u koje je smještena opera i prikaz likova, skupne maske društvenih slojeva. To je također zahtjevan projekt, zbor očekuju intenzivne probe, jer smo sada bili angažirani na Requiemu. Veselim se.
Narcisa Vekić / HNK u Osijeku
