Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

Autor: editor_hnk23

  • O ŠOVI, O “ĐUKI…” (1)

    O ŠOVI, O “ĐUKI…” (1)

    Piše: Ljubomir Stanojević©
    Čitam “Glas glumca“ Fabijana Šovagovića (Zbornik Krležini dani u Osijeku 1987-1990-1991; Osijek – Zagreb 1992.) i “vadim” pojedine rečenice:
    Tražit ću svoju sabranost prakse u rastresitostima i paradoksima svoje teorije – piše Šovagović.
    – Nigdje trunka puke dosljednosti. Naginjao sam glumi otkad znam za sebe; otišao sam za početak u građevinare.
    “U glumi sam našao sebe; umrijet ću kao vječno zaraženi zidar da bih dokazao kako znam i graditi.“
    Sagradit ću kazalište, ponudit projekt i zgradu. Odustao sam zbog skepse i malodušnosti.
    Sav svijet je gluma, dakle ne mogu odgovoriti zašto glumim.
    Odmalena sam „gradio kućice od blata“. Druga su djeca igrala druge igre, dok sam ja od prašine gradio sam proces pečenja opeke, da bih zatim udovoljio stricu i sebi ušavši u građevinsku školu da bih gradio kuće od prave cigle. No nisam bio dobar matematičar, morao sam postati glumcem. Praktičar statike i betona u području mašte u paradoksu glume kao života. Danas, našavši se na terenu djetinjstva i svojih omeđenih početaka, ponovno sam na pragu početaka…
    Ako ove riječi možemo shvatiti kao „Šovagović-njim samim“, onda predstavu „Đuka Begović“ HNK-a u Osijeku (premijera: 13. travnja 1973.) – taj “život od komada”, još i danas doživljavam kao glumčev paradigmatski iskaz.
    Dramatizator romana, Slavonac Miroslav Mađer (1929. – 2015.), dugogodišnji Kozarčev sumještanin, Vinkovčanin, k tomu pjesnik – scenski je “pročitao” roman kao dramsku fugu usredištenu s glavnim dramskim – naslovnim – licem, dok su “u ostalim raznim ulogama jedni te isti ljudi u životu Đuke Begovića“.
    (nastavlja se)
    Na fotografiji:
    FABIJAN ŠOVAGOVIĆ KAO ĐUKA… „Praktičar statike i betona u području mašte u paradoksu glume kao života.“
  • Glasajte za favorite za nagradu Zlatni Studio: Podržite Sandru, Miroslava i “Let iznad kukavičjeg gnijezda”

    Glasajte za favorite za nagradu Zlatni Studio: Podržite Sandru, Miroslava i “Let iznad kukavičjeg gnijezda”

    Ove godine u svim kategorijama u utrku za kipić Zlatnog Studija ušla su žanrovski raznolika ostvarenja. U našem su fokusu sve tri kazališne: najbolja ženska i najbolja muška uloga te najbolja predstava (u cjelini), jer u svim kategorijama HNK u Osijeku ima nominacije.
    Uvjereni smo da će se s kipićem u Osijek vratiti i Sandra Lončarić (kojoj je nominaciju donijela uloga Staže u predstavi “Sokol ga nije volio”), ali i Miroslav Čabraja (kojemu je redatelj Dražen Ferenčina dodijelio ulogu McMurphyja u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”). Cijela autorska i glumačka ekipa
    Ken Kesey je 1962. objavio roman “Let iznad kukavičjeg gnijezda” (One Flew over the Cuckoo’s nest), a godinu dana kasnije, slavni je dramaturg Dale Wasserman roman pretočio u predstavu, što je premijerno osječka publika pogledala prošle sezone, a sada je redoviti naslov našeg repertoara.
    Ne propustite ni ovu predstavu, ni Šovagovićevu “Sokol ga nije volio”. 👏
    Svoje glasove možete dati na sljedećoj poveznici – i to svaki dan jedanput:
  • OMILJENI BALET U BROJKAMA I OBLJETNICAMA: “Orašar” u novom ruhu već 50 puta na sceni

    OMILJENI BALET U BROJKAMA I OBLJETNICAMA: “Orašar” u novom ruhu već 50 puta na sceni

    Okrugla, 50. izvedba “nove verzije” baleta “Orašar” – predstava je dobila “novo ruho” (scenografiju i kostime, by Neven Mihić) i to u studenom 2021. – održana je u subotu, 14. prosinca.
    Kako nam je rekao Vuk Ognjenović (suradnik redatelja i koreografa Dinka Bogdanića, ali i jedan od baletnih majstora te interpret nekoliko uloga, pa tako i naslovne!), prethodnu su inačicu na osječkoj pozornici odigrali 74 puta.
    S ovogodišnjih 14 izvedbi (računajući još tri preostale ovoga prosinca – 16., 17. i 18. u 20 sati) – bit će to ukupno 127 na sceni HNK-a u Osijeku!
    Čestitke svima koji su na bilo koji način pridonijeli da ova predstava bude tako uspješna, omiljena i na ponos cijelom HNK-u i svim Osječanima.
    Želimo im još okruglih obljetnica i mnogo uspješnih izvedbi, a najviše zadovoljne publike koja nam se vraća. ❤
    N. Vek. / HNK u Osijeku
  • SLAVONSKI KAZALIŠNI MIRISI (2)*

    SLAVONSKI KAZALIŠNI MIRISI (2)*

    Piše: Fabijan Šovagović (1932. – 2001.)
    Drugi „slavonski“ rezultat Teatra u gostima, a kojim se također s razlogom možemo pohvaliti, jeste “Đuka Begović“ Ivana Kozarca. Razlog za taj rezultat vezan je i uz kuću Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku gdje je taj tekst i doživio svoju praizvedbu u sezoni 1972./’73.
    Tridesetak izvedbi u svojoj verziji poznaje i osječka publika te još desetak gradova po Hrvatskoj. U Zagrebu je predstava Ivana Martona u adaptaciji teksta Miroslava Mađera doživjela svoju monodramsku verziju i tako se priključila programu „Teatra u gostima“. Nova verzija prikladna za sve prostore dala je još svojih daljih stotinjak gradova po Jugoslaviji i predstava, što cjelovito odigranih što u prigodnim odlomcima.
    „Đuka Begović“ bio je program na festivalima u Zemunu, Ljubljani, Borštnikovim srečanjima u Mariboru, Oktobarskim danima u Sarajevu, Rijeci, Ljetnim igrama u Dubrovniku, Mermer i zvuci u Aranđelovcu, a dospio je sa svojim šokačkim šeširom i pred publiku u Parizu u prilici gostovanja Teatra u gostima u Teatru nacija.
    Jureći kandžijom svoje nevidljive konje taj je bećar, lola i lumparoš, adrapovac i ubojica svoga oca sipao ametice, uz svoje kilometre puta, i sočne, drage i točne rečenice pokojnoga Ive iz Vinkovaca.
    Tako se negdje na polovici toga puta može, a u svoje vlastito ime, kazati i jedna taštinska mala zadovoljština, a ona bi imala onaj „fotezovski“ miris, sada dakako proširen i na Ivana Martona koji me je na taj posao nagovorio: Đuka je Begović postao na neki način lice koje se više neće moći zaobilaziti ne samo kao literatura nego i teatarska činjenica za prošlost i budućnost.
    Lice na neki način vraćeno u život i literaturu, kao što su to jednoga dana postali i svi oni naši mediteranski junaci Dundo Maroje, ili Skup, Diogenes i ostali. Iako izvučen iz romana znao je uzbuditi glumce a nije neskromno s naše strane reći – uzbuđivao je i gledalište. Dva mlada glumca na Akademiji već su zagnjurili glave u taj tekst.
    Švikar kandžije slavonske probudio se!
    *Revija Kazalište, br. 130-131 (Osijek, 1. – 31. prosinca 1977.)
    Odabrao Ljubomir Stanojević
    Na fotografiji:
    „ĐUKA BEGOVIĆ“ NA OSJEČKOJ POZORNICI: Premijera/praizvedba 13. travnja 1973. Redatelj Ivan Marton; scenograf i kostimograf Dorian Sokolić.
    Na slici: Želimir Novković, Zdravko Pavlović, FABIJAN ŠOVAGOVIĆ, Ana Kramarić, Ela Buđić, Ana Bikić, Ružica Lorković, Božica Cvjetičanin
    (Arhiva HNK-a u Osijeku)
  • DANAS JE POČELA UTRKA ZA PRESTIŽNU MEDIJSKU NAGRADU: Osječkom HNK-u smiješe se tri Zlatna studija

    DANAS JE POČELA UTRKA ZA PRESTIŽNU MEDIJSKU NAGRADU: Osječkom HNK-u smiješe se tri Zlatna studija

    Film, kazalište, glazba, televizija i radio kategorije su u kojima Jutarnji list osmi put zaredom dodjeljuje priznanje Zlatni studio. Utrka je službeno počela danas, što znači da možete glasovati za svoje favorite. I to svaki dan!
    Poveznica putem koje glas možete dati glumcima i predstavi HNK-a u Osijeku, je sljedeća https://www.jutarnji.hr/zlatni-studio.
    Zlatni studio smiješi se Sandri Lončarić, Miroslavu Čabraji i predstavi Let iznad kukavičjeg gnijezda.

    – Uloga Staže u predstavi Sokol ga nije volio za mene je jedno od najdubljih umjetničkih iskustava, a ova je nominacija potvrda da je ta priča pronašla put do srca gledatelja. Sretna sam zbog nominacije i već je to velika nagrada i nije odraz samo mojega rada, već i zajedničkoga truda cijeloga tima koji je radio na predstavi. Zlatni studio je nagrada koju bira publika i posebno je to priznanje, jer dolazi od onih zbog kojih stvaramo i živimo kazalište – nacionalna prvakinja i članica ansambla HNK-a u Osijeku, Sandra Lončarić komentira nominaciju za glavnu žensku ulogu. Uz nju, nagrada se smiješi i Seleni Andrić, za Shkurtu u predstavi Prst, Zrinki Cvitešić, za Jele u Ekvinociju, Ani Gruici Uglešić, kao Marti u Šuti i muči te Bojani Gregorić Vejzović, za ulogu Majke u istoimenoj predstavi.
    Sandrinom kolegi iz ansambla, Miroslavu Čabraji, nominaciju je donijela uloga Stanelyja u Letu iznad kukavičjeg gnijezda, predstavi koja je premijerno na sceni HNK-a u Osijeku, u režiji Dražena Ferenčine, izvedena 24. svibnja 2024., kao posljednja dramska predstava 117. kazališne sezone.

    – Počašćen sam što sam po drugi puta nominiran za ovu najveću medijsku nagradu i to u kakvom društvu. Ova je nagrada specifična, jer te nominira struka, a odlučuju gledatelji. Znam da će se Osijek mobilizirati i glasati za svoje, jer tako je bilo i prije tri godine. Hvala im na tom. Bez njih ne bih mogao dobiti tu nagradu – optimistično nominaciju za Zlatni studio u kategoriji najbolje muške uloge komentira Miroslav Čabraja, prvak Drame HNK-a u Osijeku. U konkurenciji su i Rakan Rushaidat, za ulogu Ljubomira Polovine u Jeziku kopačke, Ozren Grabarić kao kralj Gordogan u istoimenoj predstavi, Marinko Leš, kao Albin u Krletci te Marijan Nejašmić Banić za ulogu Arkulina u istoimenoj predstavi.

    U kategoriji Najbolja kazališna predstava, osim osječke, Zlatni se studio smiješi sljedećim naslovima: Ekvinocijo, redatelj Krešimir Dolenčić, DU ljetne igre; Arkulin, redateljica Marina Pejnović, GK Marin Držić Dubrovnik, Krletka, redatelj Krešimir Dolenčić, HNK Varaždin te “Nestajanje”, redateljica Dora Ruždjak Podolski, HNK Zagreb.

    Ove je godine, s ciljem poboljšanja kvalitete medijske nagrade, smanjen broj kategorija – ističu organizatori, Jutarnji list i Hanza media. Proglašenje pobjednika održat će se 31. siječnja 2025. u zagrebačkoj Laubi uz izravan prijenos na HTV-u.

    Objava nominacija za najveće i najprestižnije medijske nagrade u Hrvatskoj uistinu se s nestrpljenjem iščekivala, što i ne čudi jer ju je u sedam godina svojim glasovima pratilo više od pet milijuna čitatelja i publike. Nagrada je pokrenuta 2017. pod motom Najbolji biraju najbolje.

    N. Vekić / HNK u Osijeku