Autor: admin_hnk23

  • KAKO SAM PISAO “SOKOLA…” (2)

    KAKO SAM PISAO “SOKOLA…” (2)

    Piše: Fabijan Šovagović (1932. – 2001.) *
    Pojednostavljeno, “Sokol ga nije volio” je priča o najobičnijem čovjeku i o njegovu stradanju u ratu, čovjeku čijim svršetkom to stradanje ne prestaje. To je kronika jedne obične brojne seljačke obitelji koja je u „dokumentarnim mjerilima“ obuhvatila četverogodišnji period, dok je u pisanom opsegu taj protok vremena sažet na dvije godine, točnije: od 11. X. 1943. do 25. VI. 1945.
    Njeno sažimanje u kraći dramski tok dinamiziralo je zbivanje i aktiviralo sudare. Sažimanje, pak, tražilo je i “izbacivanje“ lica iz životnog dokumentarnog, u fiktivno, izmišljeno. Protok vanjskih zbivanja određuje i “pravednost“ opredjeljenja mojih junaka. Zanimala me je njihova muka u tom izboru.
    Junak je običan čovjek koji ne nosi breme društveno istaknute jedinke. Jedan je od mnogih zanimljivih. Njegove odluke imale su manje posljedice na opće kretanje. On nije klasični heroj s velikom odgovornošću. Njegova je odgovornost maksimalna u malenom krugu kretanja.
    Šima je moguća, složena i proturječna, nesavršena ličnost krojena od dobra i zla u onoj mjeri u kojoj ga isti takvi vanjski događaji određuju. Socijalno, Šima je žrtva i onih zbivanja koja su se na tom malom dijelu ljudskog soja više očitovala nego na drugom. Zbog te okolnosti Šima je opća, velika brojka.
    On je drama mentaliteta, seljačke lukavosti. Izašao je iz poznatih osobina poznate literature. On je samo smješten u dinamičnije okolnosti. Rat i poraće okolnost je koja nije došla njegovom voljom, ali je temeljito odredila njegovo ponašanje, kao i onih koji su o tom ponašanju ovisili. Ona je bila nabijena ispitom i njihovih karaktera.
    * Kazališna cedulja osječke premijere “Sokola…“ (19. svibnja 1983.)
    Na fotografiji:
    NEZABORAVNI OSJEČKI ŠIMA (1983.,1986.) – Dramski umjetnik ICO TOMLJENOVIĆ (1923. – 1996.)
  • Rijedak jubilej: ZLATNA UMIROVLJENICA

    Rijedak jubilej: ZLATNA UMIROVLJENICA

    Balerina Štefanija Heller slavi 88. rođendan

    Samozatajna, a ipak tako poznata: balerina i baletna pedagoginja Štefanija-Štefica Heller u četvrtak, 26. rujna obilježava 88. rođendan. Čestitamo! Zanimljivost toga nadnevka i dugoživotni podatak je doista rijedak: slavljenica je u miru gotovo punih – 48 godina!

    Rođena Osječanka, s 13 je godina pristupila osječkom HNK-u (1. 9. 1949.), da bi već sljedeće godine zaigrala u „Ivici i Marici“ Amanda Alligera – Dragutina Savina, s partnerom, 10-godišnjim dječakom Silviom Foretićem (kasnije skladatelj, dirigent, pijanist i profesor suvremene glazbe na njemačkim sveučilištima; umro u svibnju ove godine). Balerina – koja je odigrala i niz dramskih uloga u HNK-u, na Eksperimentalnoj sceni Tribine mladih i u osječkom Miniteatru.

    Formalno, u radni je odnos u HNK-u ušla 1. rujna 1952. i – s iznimkom jedne sezone (1956./’57.) u Baletu SNP-a u Novom Sadu – ostala ovdje do 30. studenoga 1976. I još četiri godine “honorarno”.

    Kao baletni pedagog vodila je baletne studije u Đakovu, Borovu, Slavonskom Brodu, ali – najdulje (punih 20 godina, sve do 2016.) – u osječkom Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića. Prestala je biti aktivna s navršenih 80 godina.

    “Svatko tko se želi baviti baletom mora zanati da je potrebno mnogo odricanja, rada i strpljenja. Plešete doslovce i kada ste bolesni, držite se rasporeda i morate biti u odličnoj kondiciji. Tek tada s ponosom možete reći da ste prava balerina“ – riječi su iz jednoga njezina intervjua.

    Štefanija Heller doista je to bila!

    Slavljenici želimo – još puno mirovina!

  • MAESTRO LAV MIRSKI (Uz 130. obljetnicu rođenja)

    MAESTRO LAV MIRSKI (Uz 130. obljetnicu rođenja)

    Piše: Pavle Blažek (1930.-1988.)

     

    Izrasta iz mraka dirigentski pult, rasvijetljen je diskretnom svjetlošću svjetiljke i tako se neprimjetno pred mojim očima ovaj cijeli prizor pretvara u veliku dimenziju i asocijaciju rada.

     

    I tako izrasta jedan čovjek uz ovu noćnu muziku, on se zajedno s njom otkriva u svojem magistralnom putu, velikom putu muzičkog radnika. Izrasta u ovu večer dugogodišnji rad našega Maestra, rad uporan i neprocjenjiv, ali evo vremenski mjerljiv…

     

    Maestro Mirski punih pedeset godina svoga rada darovao je gradu, on je poklonio ovome gradu najljepše darove, to su darovi duše jednog velikog čovjeka i jednog neuništivog srca umjetnika.

     

    A Maestrov rad je upravo bio takav. Počivao je na vječitom traženju najljepšega, ali i najtežega puta, njegova neprocjenjiva muzička kultura, upornost i umjetnički nerv podigli su ga u najeminentnija imena onih ljudi koji su svoje zadatke najuspješnije rješavali, uz pomoć srca, inteligencije i čovječnosti.

     

    ***

     

    …rasplamsava se večeras muzika, njeni elegantni skokovi podsjećaju na hod ponosne srne koja je pošla na izvor života. Raste noć zajedno s muzikom i u njoj se razigrava plameni plemeniti žar jednog upornog trajanja muzike koja svojom ljepotom preobražava ljude, očarava nas i čini da postajemo i postanemo i mi skladni kao muzika.

     

    I tako traje ta muzika, traje spoznaja o stvaralačkom radu jednog čovjeka koji je učinio za svojih pedeset godina rada veliki spomenik u srcima ljudi…

     

    Arabeska skladnih tonova raste…

     

    („Zapis“, Glas Slavonije, Osijek, 1.V.1967.)

     

     

    Odabrao: Ljubomir Stanojević

     

     

    Potpis ispod fotografije:

    Lav Mirski (Zagreb, 21. lipnja 1893. – Osijek, 29. travnja 1968.), dirigent, ravnatelj Opere i intendant HNK (1956.-1961.) – najznačajnija je osobnost kazališnog prošloga stoljeća u HNK u Osijeku. „Pokojni Lav Mirski dao je svom voljenom Osijeku gotovo pedeset godina raznovrsnog i neobično plodnog rada“ (dr. Dragan Mucić)

  • Šarmantna, spontana i inteligentna komedija u rukama iskusne redateljice

    Šarmantna, spontana i inteligentna komedija u rukama iskusne redateljice

    Bila prva u mandatu novoga intendanta ili zadnja dramska u sezoni, posve je nebitno ako je predstava dobra, a najnovija je premijera osječkoga HNK-a – vodvilj Raya Cooneya Dva u jedan (u izvorniku Out of order) bila upravo to, što su najbolje potvrdile izvrsne reakcije oduševljene publike od gotovo prve minute pa sve do kraja. Reklo bi se da su svi vladali svime, jer je toga petka, 21. travnja, sve izgledalo kao vrlo dobro odrađen posao.

    U rukama iskusne i, kako piše u knjižici, „omiljene i znane“ Beograđanke sa subotičkom adresom Olivere Đorđević (treći put režira u teatru u kojem je i njezin otac davne 1966. započeo svoju glumačku karijeru), ova je komedija zabune šarmantno, spontano i inteligentno nasmijala osječku publiku. Smijali su se ludorijama, prijevarama i zapanjujućim slučajnostima koje ugledne buržoaske ljude koji se šuljaju po hodnicima londonskoga hotela dovode u bezizlazne i škakljive situacije.

    Osim diplomom režije novosadske Akademije umetnosti, Olja Đorđević može se pohvaliti i završenom Jefferson Performing Arts High School u Portlandu (Oregon). Za pohvalu joj je, stoga, i ova vrlo sigurna izvedba za Osijek stilizirane obrade Cooneyeve komedije zabune, čija je radnja smještena u Englesku burnih 80-ih godina prošloga stoljeća, uz dobru dozu koketiranja i prostorne i vremenske aktualnosti. Lucidan izvorni tekst u odličnom prijevodu i adaptaciji redateljice i uz dobru viziju, dobar je poligon koji su neki sjajno iskoristili, a igranje vodvilja zahtijeva ansambl talentiranih glumaca koji rade zajedno kao tim, ali i podršku redateljičina autorskog tima, što je ovdje također bilo neupitno.

    Kostimi Milice Grbić Komazec savršen su ukras za ljude kojima je novac zaštitni znak, a svi oni paradiraju kroz elegantne interijere Damjana Paranosića, koji raskošno evociraju uživanje više klase. Scena napola podijeljena nevidljivim zidom dodatno sve čini komičnijim i izazovnijim.

    U ludom svijetu 20. stoljeća engleskog dramatičara, 90-godišnjeg Raya Cooneya (rođ. 1932.), veselje proizvode nevjera i znatiželja, poznati stereotipi u neočekivanim situacijama, zadiranje i izrugivanje taštinama.

    U ovoj priči o pomoćniku čiji je jedini zadatak rezervirati hotelsku sobu za zastupnika Richarda Willeya i njegovu ljubavnicu (uz niz katastrofalnih pogrešaka nespretnoga pomoćnika, koje dovode do nekih prilično ekstremnih komplikacija) najbolja izvedba svakako dolazi od Miroslava Čabraje (ujedno i ravnatelja Drame) koji je toga petka pod temperaturom glumio smušenoga Georgea Pigdena. I s pravom se može reći da je na sceni gorio i nosio lavovski komad predstave. I sam je priznao da mu je ovo bila fizički najzahtjevnija uloga, ali joj je dorastao, pokazao je.

    Smiješnim se trenucima šašave komedije, po kojima je Cooney s pravom poznat, bilo teško ne nasmijati se. Vrhunac komičnosti je kada Pigden blaženo nedužan završi u hotelskom krevetu sa šefovom ženom.

    Naočitoga političara u usponu, razmetljivog i zaljubljenog Richarda Willeya koji pokušava sakriti svoju ljubavnicu Jennifer Bristow (koju je utjelovila sve bolja i bolja Antonia Mrkonjić) od svoje žene (što je i glavna nit radnje), čvrsto je i uvijek sigurno odigrao Ivan Ćaćić (odličan komičar, kojemu ovo ipak nije uloga života), a Ivana Soldo Čabraja dobro im je parirala kao njegova vesela i vrckasta, tašta i prostodušna supruga Pamela.

    Ono što publika sigurno neće brzo zaboraviti izvedbe su Duška Modrinića kao hladnokrvnoga konobara orijentalnoga podrijetla te Antonije Pintarić kao vatrene, no nespretne sobarice mediteranskoga podrijetla Marie. Bio je pravi užitak svaki put kada su se pojavili na sceni. Rasterećeni odgovornosti velikih uloga, totalno su bili opušteni i uvjerljivi. Nimalo se loše nije snašao ni Aljoša Čepl u ulozi Edwarda (kojemu je zaštitni znak bio Ugly Christmas Sweater, a poslije i hotelski ručnik, kao i većini likova), a nenametljivo je zabavan svakako bio i Mirko Ilibašić kao francuska recepcionarka neobrijanih nogu, koja voli zaviriti u čašicu.

    Izgubljenu u vremenu i prostoru londonskoga hotela, jer su joj sva zanimljiva događanja po hotelskim sobama izmicala za dlaku, Lily Chatterton utjelovila je iskusna Anita Schmidt, a u ulozi menadžera bio je Mario Rade.

    Sve je to Cooney iscrtao matematičkom preciznošću, likove tretirajući kao stvarne ljude. Pozornost koju posvećuje gradnji likova i zapleta obilato se isplati i glumcima i redatelju, pružajući gledateljima mnogo zadovoljstva.

    Narcisa Vekić, KAZALIŠTE.hr, 27. travnja 2023.

  • Otkazane izvedbe mjuzikla Sugar planirane za 23. i 24.3.

    Otkazane izvedbe mjuzikla Sugar planirane za 23. i 24.3.

    Poštovana publiko,
    izvedbe mjuzikla Sugar planirane za četvrtak, 23. ožujka u 18 sati i za petak, 24. ožujka u 20 sati OTKAZUJU SE.
    Hvala na razumijevanju!
    Povrat novca za kupljene ulaznice možete dobiti na blagajni HNK u Osijeku svakim radnim danom od 9 do 13, subotom od 9 do 12 te sat vremena prije svake predstave.