Piše: Ljubomir Stanojević©
Uz nedavnu premijeru Donizettijeva „Ljubavnog napitka“ i pobrojanih interpretkinja glavnoga ženskog lika Adine, posebnu pozornost valja posvetiti Zdenki Rubinštajn (Rubinstein; Zagreb, 1911. – Osijek, 1961.), sjajnoj interpretkinji toga lika u postavi 1951. (premijera: 20. listopada, dirigent Dragutin Savin, redatelj Milan Štagljar).
Bila je velika sopranistica i miljenica osječke publike. Prošle godine preminula Miroslava-Mira Mihaljević, nastavnica glazbene kulture (i supruga skladatelja Branka Mihaljevića), zabilježila je o 50-god. smrti Zdenke Rubinštajn (Menora, glasilo Židovske općine Osijek, br. 8-9, travanj 2011.):
„Bila nam je idol. Danas, potpuno nesvjesno slušajući i gledajući operne pjevačice – uspoređujem. Osim prekrasnog lirskog soprana, prelijepe glave, izražajnih plavih očiju, koje su iskrile na osvjetljenoj pozornici posebnim sjajem, fascinirala je svojim izgledom, decentnom glumom, a i posebnim scenskim šarmom. Isticala se opsegom glasa, sjajnom dikcijom. Glazbene fraze je nijansirala od pianissima, preko crescenda do fortissima. Poslije svake arije slijedio je buran pljesak.“
Dakako, teatrografska obrada zabilježila bi umjetničine nastupe, od Ludmile u „Prodanoj nevjesti“ 1937., pod dirigentskim vodstvom Lava Mirskoga, pa sve do Micaele u „Carmen“ (2. travnja 1941.) nakon čega joj se – zbog židovskoga podrijetla (kći je Aleksandra Büchlera i Olge rođ. Hochstäter; prešavši na katoličanstvo djevojačko je prezime Büchler promijenila u majčino djevojačko prezime Hochstäter; udala se za ortodoksnog Židova inž. Bertolda/Bartola Rubinsteina) – onemogućen rad u Kazalištu.
Tek u poslijeratnom razdoblju, poslije 1945. – točnije od pedesetih godina – Zdenka će Rubinstein (tada pisano Rubinštajn) zablistati svojim izvanrednim kreacijama Nedde („Pagliacci“), Suzane („Suzanina tajna“), Saffi („Barun Ciganin“), Marice („Prodana nevjesta“), Jelene („Nikola Šubić Zrinjski“), Đule („Ero s onoga svijeta“), Gospođe Ford („Vesele žene Windsorske“), Amelije („Krabuljni ples“), već spomenute Adine („Ljubavni napitak“), Violette („Traviata“), Cio-Cio San („Madame Butterfly“).
Bila je stvarna i nedostižna prvakinja osječke Opere!
Nažalost, osobni umjetničin život bio je traumatičan: suprug Bartol umro je odmah poslije rata a kći Mirta, liječnica, umrla je pri porodu (zajedno s djetetom). Osamljena Zdenka Rubinstein razboljela se i 1961. suicidalno prikratila život.
I „Zdenka Rubinstein prvakinja osječke Opere“ i „inž. Bartol Rubinstein“ – kako je pisalo na nadgrobnom spomeniku – pokopani su u obiteljskoj grobnici na osječkom gornjogradskom groblju sv. Ane. Odmah blizu kapelice, uz glavnu stazu u pravcu sjever-jug. I tu počinje još jedna tužna, najtužnija priča, koja odslikava posvemašnju nebrigu i nemar nas, današnjih, ovdje.
Naime, za života redateljice Nade Murat grobnu naknadu za grob Rubinsteinovih zajednički su plaćale Nada i umjetničina kolegica, također velika pjevačica Slavica Pfaff. Kako su obje umrle (Pfaff 2007., Murat 2009.) izostalo je plaćanje naknade, o čemu se uprava Groblja očitovala stavljanjem obavijesne naljepnice. Nažalost, nije reagiralo ni Hrvatsko narodno kazalište ni Židovska općina Osijek, i grobno mjesto je – prodano.
Danas više nema ni nadgrobnog spomenika, a novi vlasnici grob su „umramorili“ (zasad bez ikakvih oznaka).
Sic transit gloria mundi!
Potpis ispod fotografije:
Velika… i zaboravljena: operna prvakinja Zdenka Rubinstein (1911.-1961.) Foto: Szege, Osijek
