Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

Autor: editor_hnk23

  • JUBILEJ (KNJIŽEVNE) REVIJE

    JUBILEJ (KNJIŽEVNE) REVIJE

    Piše: Ljubomir Stanojević©

    U ožujku/travnju godine 1961. izašao je iz tiska prvi broj REVIJE, osječkog časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja u izdanju novoutemeljenoga Pododbora (danas Ogranka) Matice hrvatske u Osijeku.

     

    Bio je to praznik, ne samo izdavaštva, već smion impuls daljnjem razvoju kulture (ne samo) slavonsko-baranjske metropole.

     

    Danas – promijenjenoga naziva, KNJIŽEVNA REVIJA obilježava rijedak jubilej: 60 godina kontinuiranog izlaženja. Podatak s kojim se mogu podičiti tek rijetki.

     

    Od prvoga broja, s potpisom urednika Milivoja Polića i tekstovima Pavla Blažeka i Ljubomira Stanojevića, do danas kada je uređivanje preuzela marna Tatjana Ileš, a spomenuti potonji autor u popisu je i današnjih suradnika – (KNJIŽEVNA) REVIJA posvećivala je doličnu pozornost kazalištu.

     

    Ne samo Blažek i Stanojević, nego i Dragan Mucić, Antonija Bogner-Šaban, Stanislav Marijanović, Branka Brlenić-Vujić, Ivan Flod, Luka Aparac, Antun Petrušić, Giga Gračan, Vesna Burić, Mira Hadžihusejnović Valašek, Branko Polić, Branimir Sakač, Ivo Slaviček, Vesna Lendić, Dražen Bađun, Davor Špišić – pisali su o kazalištu kritičke prikaze i eseje, problem(at)ske članke, portrete i crtice, lirske minijature.

     

    Ovdje navodim(o) tek autore čiji su se tekstovi doticali osječkoga Kazališta. A u popisu onih koji su pisali o drugim (kazališnim) temama brojna su imena – spomenimo tek neka: Marijan Matković, Ivo Bogner, Branko Hećimović, Dubravko Jelčić, Nikola Batušić, Vlado Mađarević, Maja Hribar-Ožegović, Darko Gašparović, Branko Mešeg, Nikola Čečuk, Miroslav Mađer, Šimun Jurišić, Cvjetko Milanja, Vlado Obad, Sanja Nikčević, Igor Gajin…

     

    Sumarni je popis suradnika i (kazališnih) tema objavljen u Bibliografiji REVIJE (I.-XXV.) u REVIJI broj 7-8 iz 1989. god., odnosno u tematskom broju KNJIŽEVNE REVIJE (posvećenom 100. god. HNK u Osijeku) 3-4/2007., priređivača Ivana Trojana.

     

    KNJIŽEVNOJ REVIJI, marnom nastavljaču zanosa i htijenja od prije šest desetljeća, reprezentantu ove sredine i simbolu hrvatske kulture, želimo blistave dosege i u budućnosti. Jednako vjerujući u današnju poletnu mladost kao i davne, 1961. godine.

     

    Potpis ispod fotografije:

    Naslovnica prvoga broja REVIJE iz 1961. godine

  • ČETRDESET GODINA UMJETNIČKOG RADA

    ČETRDESET GODINA UMJETNIČKOG RADA

    “Ljiljana Krička Mitrović u teatar je ušetala u studenom 1981., još kao studentica, tri godine prije no što će diplomirati na Akademiji za kazalište, film i TV u Zagrebu (Područno odjeljenje u Osijeku). Zaigrala je tad Vinku Kronberg, Bajinu kćer u „Slikama žalosnih događaja“ Deana Leskovara. Do diplomskog je ispita (Lorcin „Dom Bernarda Albe“) igrala i u Krležinu „Vučjaku“ i „Putu u raj“, Smoleovoj „Antigoni“, Camusovom „Kaliguli“, a zatim nastavila u revijalnom tonu i urezala se duboko u pamćenje svakog tko je ikad nogom stupio u kazalište. Svatko je pamti na svoj način te je nužno vidi drukčije – glumci su zbunjujuće složena bića koja se grade svakom novom ulogom, svakim novim licem koje izvedu pred publiku i utjelove ga. Na pamet mi sad pada Prévert i ono „ti“ kojim se obraćamo samo onima koje volimo, pa mi iz sjećanja kao iz gledališta iskače i prema pozornici hita naša Ljilja u ulozi isprepadane Pandore u „Zeusovim ljubavnicama“ Ane Tonković Dolenčić. Vidim je kao udovicu u Danaudovu „Ručnom radu“, baku u „Emetu“, Mariju Pavković, majku koja šuti i prešućuje rane u „Unterstadtu“. Vidim je uvijek uživljenu i predanu, s mislima koje hitaju „sto na sat“. I ne vidim je bez kazališta, kazalište bez nje. Već četrdeset godina.”
    Ivana Šojat
  • “Dječak koji je govorio Bogu” prilagođen slijepim i slabovidnim osobama

    “Dječak koji je govorio Bogu” prilagođen slijepim i slabovidnim osobama

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku po prvi put zahvaljujući projektu s udrugom Zamisli iz Zagreba nudi slijepim i slabovidnim osobama predstavu prilagođenu njihovim potrebama. Veliki trud stoji iza ovakvog projekta. Kako bi predstavu mogli pratiti ali iznad svega doživjeti u svojoj punini, napravljen je studiozan rad na tekstu predstave koji je obogaćen narativnim dijelovima koji opisuju radnju koja se događa na sceni kada nema dijaloga među glumcima ili koji opisuju koreografske trenutke kao i projekcije ili neverbalne radnje glumaca. Narator u kabini obogaćuje dijalog opisima i detaljima kako bi uživanje u doživljaju predstave bilo potpuno. Slijepe i slabovidne osobe ovim projektom postaju publika koja nije zakinuta u praćenju radnje i provodi ih se kroz priču i radnju na najadekvatniji mogući način jer je prilagodba rađena uz suradnju dramaturga i slijepe osobe koja je dugogodišnjim radom na ovakvom projektu uistinu uspjela istančano selektirati trenutke u kojima je intervencija potrebna. Narator je glumac koji je prošao edukaciju kako bi njegov doprinos bio nenametljiv ali precizno dragocjen.

    Na prilagodbi ove predstave radila je dramaturginja Ivana Klaić i instruktorica iz udruge Zamisli.

    Slijepe i slabovidne osobe na ulazu u kazalište dobivaju slušalice koje su povezane preko mobitela s naratorom koji se nalazi u kabini i koji prateći radnju na sceni izgovara naraciju u predviđenim trenucima u predstavi. Za našu prvu izvedbu narator je glumac GDK Gavella.

    Naše je kazalište ove sezone krenulo u ovaj projekt sa željom da u što kraćem roku prilagodimo što veći broj predstava kako bi zadovoljili potrebe slijepe i slabovidne publike.

    Naši glumci prošli su edukaciju te će i sami u nekim od sljedećih prilagodbi biti naratori.

    Predstava “Dječak koji je govorio Bogu” je prva predstava u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku koja je prilagođena slijepim i slabovidnim osobama, a bit će izvedena u ponedjeljak 13. rujna u 19 sati.

    Veselimo se ovakvim izazovima plemenitih ciljeva.

  • Predstavljen Mjesec židovske kulture 2021.

    Predstavljen Mjesec židovske kulture 2021.

    Danas je u svečanom foyeru Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku predstavljen Mjesec židovske kulture koji će se održavati od petka 3. rujna sve do subote 25. rujna 2021. u Osijeku. Predstavljanju je prisustvovala pročelnica Upravnog odjela za turizam kulturu i sport Osječko – baranjske županije, gospođa Tatjana Roth koja je podržala suradnju Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku i Židovske općine Osijek u održavanju navedenog događaja.

    Mjesec židovske kulture je manifestacija nastala od Europskog dana židovske kulture (EDJC) koji Židovska općina Osijek obilježava već 20 godina. Ove je godine EDJC u našem gradu proširen na cijeli rujan tijekom kojega će se održavati predavanja, koncerti, kazališne predstave, projekcije filmova, otvorenja izložbi, promocije knjiga, organizirane šetnje gradom, te razne radionice i sportska natjecanja, a bit će tu i književna večer na kojoj će biti predstavljeni izraelski književnici. Uključile su se brojne institucije: HNK Osijek, Muzej Slavonije, Muzej likovnih umjetnosti, Muzej osobnih priča, Kulturni centar, Grad Osijek, Osječko-baranjska županija, Veleposlanstvo Države Izrael u Republici Hrvatskoj, OŠ “Tin Ujević”, Glazbena škola Franje Kuhača, Narodno pozorište Sombor, Jevrejska opština Sombor, kao i mnogi pojedinci koji su željeli doprinijeti bogatstvu programa.

    Program koji će se održati u HNKu u Osijeku:

    13. i 15. rujna u 19 sati – Dječak koji je govorio Bogu, drama D. Mađarića
    18. rujna u 16 sati – Tragovi u 30 slika, izložba
    18. rujna u 17 sati – Semper idem, gostovanje NP Sombor
    19. rujna u 18 sati – Porajmos, kratko metražni film G. Stojanovića
    24. rujna u 18 sati – Okrugli stol „Razumijemo li se“, u okviru okruglog stola: predstavljanje izraelskih književnika pod nazivom „Putovanje u srce Izraela“

    Ostali program Mjeseca židovske kulture možete pogledati na poveznici

  • REKAPITULACIJA OBILJA

    REKAPITULACIJA OBILJA

    “Ima ljudi za koje je nemoguće u kratak tekst sažeti sve što su radili kako bi se stvorio dojam o neizbrisivom tragu što su ga iza sebe ostavili. Ima ljudi koji su toliko prštavi energijom da je nemoguće obuzdati iz jednom objavom na društvenim mrežama. Damir Fatović jedan je od njih, tih i takvih ljudi. Kao član opernog ansambla Opere HNK u Osijeku taj je polimorf opernog repertoara utjelovio sve najvažnije, glavne uloge tenorske lage. Tenorski je dojmljivo, glumački uživljeno tumačio Mehmeda Sokolovića u Zajčevom „Zrinjskom“, Luigija u Puccinijevu „Plaštu“, Alfreda Germonta u Verdijevoj „Traviati“, Manrica u Verdijevu „Trubaduru“, Turiddua u Mascagnijevoj „Cavalleriji rusticani“, Gustava u Verdijevu „Krabuljnom plesu“, Don Josea u Bizetovoj „Carmen“, zapravo cijeli kontingent osoba bez kojih je nezamisliv glazbeni repertoar bilo koje kazališne kuće. Uloga po kojoj će ga mnogi zauvijek pamtiti jest uloga Miće u Gotovčevu „Eri s onoga svijeta“, uloga koja mu je pristajala tako uvjerljivo, tako dojmljivo da svaki ljubitelj opere koji je Fatovića ikad vidio kako na scenu stupa kao lavina kroza stog sijena Miću više nikad neće moći zamisliti s nekim drugim licem… S pravom naš Damir, naš kolega, ali i prijatelj odlazi u zasluženu mirovinu nakon 17 godina rada u našoj kazališnoj kući. Zahvalni na svemu kroza što smo zajedno prošli, na talentu i energiji što ih je baš s nama dijelio, želja nam je da ova mirovina samo znači promjenu okolnosti naših budući susreta, da ona nije odlazak, nego nastavak druženja…”
    Ivana Šojat