Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

Autor: editor_hnk23

  • DEJAN REBIĆ

    DEJAN REBIĆ

    Uz 10. godišnjicu smrti

     

    Pjesnik i kulturni djelatnik Dejan Rebić (Gornje Dubrave, kod Ogulina, 2. svibnja 1937. – Osijek, 11. kolovoza 2011.) neimar je najznačajnijih kulturnih i umjetničkih događanja u Osijeku od šezdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća. Bio je utemeljitelj Tribine mladih, Eksperimentalne scene i Miniteatra, Galerije mladih i Galerije Zodijak, Baranjske umjetničke kolonije…Pokretač je biblioteke Vrbaci, biblioteke Revije i dječjeg časopisa Maslačak. Bio je urednik časopisa Revija i najzaslužniji za njen opstanak poslije Hrvatskoga proljeća.

     

    Kao književni stvaralac objavio je desetak pjesničkih, proznih i dramskih naslova od kojih su neki izvođeni u HNK-u i Dječjem kazalištu u Osijeku. S Hrvatskim narodnim kazalištem bio je vezan kao nominalni umjetnički voditelj Drame, zaslužan za pokretanje (dislociranog) studija Glume zagrebačke Akademije za kazalište, film i TV. Surađivao je i u listu/reviji „Kazalište“. Godine 2017. grad Osijek odužio mu se prisjetom na ediciju Vrbaci, u kojoj su objavili prve knjige neki od danas najpoznatijih hrvatskih pisaca koji su počeli – u Osijeku.

     

    Ljubomir Stanojević

     

    BILJEŠKA O JESENJOJ IGRI

     

    Puni koraci noge uniješe u novu jesenju igru.

    Saučesnik sam dogovora o smrti jednog cvijeta

    čije se okate kapi uznemireno niz dlanove toče.

    Kad mazne ruke nečije posvjedoče da nije zločina

    i kada, kao obično,

    svane, znat ću da su sve igre izigrane.

     

     

    BILJEŠKA O ČEKANJU

     

    Crvenilo nebesko srsima druguje pod kožom nemira.

    Tamo gdje i onaj put. Tamo gdje i prvi put.

    Zagledan onijemih.

    Imanje je imati dan. Pun dan ruku.

    Nijem, zagledan, jedan dan. Šumor, šumor čudni.

    Tamo gdje i prvi put. Tamo gdje i onaj put.

     

     

    BILJEŠKA O IGRAMA OBIČNIM

     

    Sunce darovatelj dar baci u stručku čudnog bljeska

    i zbuni mi izgubljene zjenice

    darnost nebeska

    u livadi zagubljenoj.

    Vilinsko kolo ispreplelo se u tratini maslačka

    i zbunjeno zelenom bojom sunca

    probudilo svračka.

     

    („Kazalište“, Osijek, br. 5–6/1972.)

  • Kreće prodaja ulaznica za Orašara

    Kreće prodaja ulaznica za Orašara

    Najljepša predbožićna priča doživjet će potpunu preobrazbu na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku! Cijele godine nestrpljivo iščekivan, Orašar dolazi u svoj svojoj raskoši željan da iznova oduševi i stvori najposebniji baletni ugođaj. S veseljem objavljujemo da dana 3. studenoga kreće prodaja ulaznica za Orašara čija je premijera  26. studenoga u 20 sati.

     

    Jedno od najljepših djela klasične baletne literature i posljednje od tri baletna djela svjetskog glazbenog velikana Čajkovskog, Orašar je nastao prema predlošku Hoffmanove dječje pripovijesti koju obradio je Dumas mlađi i zajedno s koreografom Petipanom stvorio liberto za balet koji je osvojio svijet i postao artefakt u galeriji opće kulture svakog pojedinca. Sinonim za Božić, radost pretakanja starog ljeta u novo, utjelovljenje radosnog osjećaja što ga je nemoguće opisati, Orašar ne iziskuje apsolutno nikakva pojašnjenja, nego bi jednostavno trebao biti sastavnim i trajnim dijelom repertoara svakog kazališta koje raspolaže baletom. Osječka premijera Orašara u novom ruhu, novim, bogatim kostimima i raskošnoj scenografiji u likovnosti veličanstvenog Nevena Mihića pred publikom će zaigrati u studenom 2021. pod ravnanjem maestra Filipa Pavišića. Ovom gracioznom i vedrom glazbeno – plesnom pričom o dobru koje pobjeđuje započet ćemo radosno iščekivanje Božića.

  • KAZALIŠNI GOSPODIN

    KAZALIŠNI GOSPODIN

    Piše: LJUBOMIR STANOJEVIĆ©

     

    Nije ovo zapis o „Prodanoj nevjesti“, ili je tek posredno, s nakanom isticanja jednog lika, onog zlosretnog komika Kecala, simpatične žrtve vlastitih spletki. Tumači ga jedan kazališni gospodin, umjetnik nenadmašne profesionalnosti, već gotovo pola stoljeća u teatru, a od toga blizu četiri desetljeća na osječkoj pozornici: Velimir Zgrablić. Kako to obično biva, prave vrijednosti, koliko god nosile auru, „pretplaćene“ su na samo-po-sebi razumljivo prihvaćanje, ali i uglavnom – šutnju. Tako se i o Velimiru Zgrabliću (ne samo o njemu!), za razliku od mnogih drugih, razmjerno malo pisalo. Zgrablić to ne zamjera: njegova je (samo)kritičnost oštrija od javnih primjedbi, a (samo)zadovoljstvo teško prelazi prag njegova osjećanja kazališta.

     

    Ostvarivao je i ostvaruje brojne, vrhunske uloge, ali to prihvaća kao opravdanje životnoga opredjeljenja. Nikada nije bio estradna osoba, uvijek je težio (i postizavao) ozbiljnost. Možda ponajviše – kada je igrao/pjevao komične role, kakva je i Kecal u „Prodanoj nevjesti“, u Zgrablićevu tumačenju glumački do detalja izrađen lik, a pjevački raskošan u sonornosti basovskih tonova.

     

    Mjera kazališnog i ljudskog uvjerenja gospodina Zgrablića – u što se autor mogao uvjeriti tijekom tri i pol desetljeća zajedničkog „življenja“ u osječkoj kazališnoj instituciji – oduvijek je bila: dostojanstvo. I stoga umjetnika nazivam gospodinom izvan svake kurtoazne etikecije. Zgrablić je to sobom i svojim uratcima oduvijek znao učiniti jednostavno primjerenim. Dokazujući kako je dostojanstvo svjetonazor uvjerenja i nikako ne znači mrzovolju, odbojnost. Nego vjeru da rad ima smisla i da nema jeftinoga uvjerenja – ni u kazalištu.

     

    Druga je pripomena sentimentalno-pragmatična. Ako me sjećanje ne vara – a bez posebnoga provjeravanja – čini mi se da je prva Zgrablićeva uloga u Operi HNK bio Sparafucile u Verdijevu „Rigolettu“, otprilike u jesen 1962. (u režiji Nade Murat i pod dirigentskim vodstvom maestra Lava Mirskoga). Još se i danas sjećam sjajnih solista Emilija Tossuta (Vojvoda), Štefice Petrušić (Gilda), Nikole Stankovića (impresivni Monterone), Adama Levanga (Marullo), izvanredne Slavice Pfaf (Maddalena) i – Velimira Zgrablića kao Sparafucila. (Začudo, gost Marijan Bujanić kao Rigoletto posve mi je izblijedio u sjećanju!). Velimir Zgrablić tada je bio mladi pjevač (34 godine) koji je već tim svojim prvim pojavljivanjem nedvojbeno dokazao kako ima „i stasa i glasa“. Taj dojam svih ovih godina nije pokoleban.

     

    ***

     

    Kecal priziva radost (kazališta)

    Glas Slavonije (Magazin), Osijek, 11. rujna 1999.

     

    Potpis ispod fotografije:

    Kecal u „Prodanoj nevjesti“: veliki umjetnik Velimir Zgrablić

  • MAESTRO MLADEN TUTAVAC – 30 godina s umjetnošću i za umjetnost

    MAESTRO MLADEN TUTAVAC – 30 godina s umjetnošću i za umjetnost

    Ima ljudi za koje nam se čini da su oduvijek tu i da će jednako tu biti zauvijek, budući da je postalo nemoguće bez njih zamisliti svijet kroz koji brodimo. Maestro Tutavac jedan je od njih. U Osijek je k nama iz Splita preko Zagreba došao sad već davne 1993., nakon krajnje uspješno završene Muzičke akademije u Zagrebu i dvije godine rada u HNK Zagreb gdje je obnašao dužnost zborovođe. U HNK u Osijek isprva je radio i kao dirigent i kao zborovođa, a od 2000. je isključivo dirigent. U međuvremenu je godinu dana bio ravnatelj Opere.

    Svi njegovi suradnici ga znaju kao temperamentnog dirigenta koji u svakom projektu, a bilo ih je mnogo, sudjeluje cijelim svojim bićem, i dušom i tijelom, kao vrsnog dirigenta koji je ravnao brojnim premijerama, simfonijskim, novogodišnjim, uskrsnim i mnogim drugim gala koncertima. Uz činjenicu da je osnivač komornog orkestra „Franjo Krežma“, vodio je i pjevački zbor „Lipa“, a bavio se i pedagoškim radom na glazbenoj školi „Franjo Kuhač“ i Filozofskom fakultetu. Od 2017. je umjetnički suradnik na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Uz činjenicu da je predsjednik Francuske alijanse u Osijeku, svakako je važno napomenuti da vodi i tamburaški orkestar Akademije – „Strossmayer“.

    Iza maestra Tutavca je trideset godina iznimne umjetničke aktivnosti i riznica uspjeha. Želimo mu još barem dvostruko toliko!

  • Održana premijera drame Zmajevi koji ne lete

    Održana premijera drame Zmajevi koji ne lete

    U petak, 22. listopada u 19 sati je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku održana CTRL ALT premijera predstave “Zmajevi koji ne lete” koju je publika nagradila dugotrajnim pljeskom!
    Predstava je nastala u koprodukciji s kazalištem Oberon iz Koprivnice prema istoimenom romanu Ivane Šojat, a režiju potpisuje Damir Mađarić.
    Odmah nakon premijere održan je Okrugli stol na temu prevencije ovisnosti kod mladih ljudi.
    Još jednom čestitamo glumačkom ansamblu na izvrsnoj predstavi, kao i cijelom autorskom timu!
    Realizaciju predstave podržalo je i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske te im se ovim putem zahvaljujemo što su prepoznali važnost ovakvog projekta.