Autor: editor_hnk23

U osječki je HNK-a 29-godišnji Makaranin Maro Rica stigao početkom godine i iza njega je već nekoliko projekata u ulozi zborovođe. S obzirom na to da je na muzičkim akademijama u Zagrebu i Kölnu diplomirao dirigiranje, bio je prirodan izbor za ravnanje solistima, orkestrom i zborom na tradicionalnoj Lipanjskoj opernoj noći. I on je zaslužan za izbor iz skladbi hrvatskih skladatelja: Gotovca, Tijardovića, Zajca, Bobića i Baranovića – koji će se naći na repertoaru koncerta podnaslovljenog “Iz hrvatskih partitura”.

* Premda naslov koncerta otkriva o čemu je riječ, ipak ima mnogo prostora za iznenađenja. Hrvatska glazbena baština je bogata. Kojim ste se ključem vodili odabirući skladbe/repertoar?

– Pokušali smo obuhvatiti sva tri žanra, operu, operetu i balet, i pritom predstaviti publici najljepše bisere naše domaće literature. Također smo se vodili time da program ne bude monoton, nego raznovrstan, a da opet ne bude previše šarenila da ne bismo prekinuli crvenu nît koncerta.

* U osječkom ste HNK-u već nekoliko mjeseci, no ovo vam je prvi dirigentski angažman. Je li sve teklo glatko? Tko ima veću tremu: vi ili glazbenici na pozornici?

– Ovo mi nije prvi takav profesionalni angažman, ali jest u ovom kazalištu. Nikad ne teče sve glatko, pa tako ni sad, ali što je život bez izazova. Mislim da imamo dovoljno vremena za sve pripremiti, unatoč nimalo jednostavnom programu, tako da vjerujem da treme ne će biti.

* Lipanjska operna noć ima dugu tradiciju i ovaj je koncept, bez obzira na tematiku, uvijek rado slušan u svim formama, i na otvorenim i zatvorenim pozornicama. Kako korespondiraju primjerice Tijardović ili Zajc i Bobić? Dijele ih stoljeća.

– Naravno, postoji vidna razlika među skladateljima koje izvodimo, ali dobro smo složili program pa će sigurno i dobro korespondirati. Također izvodimo i neke vrlo popularne naslove, pa će korespondirati sigurno i s našom cijenjenom publikom.

* Vjerujem da imate neku svoju omiljenu skladbu iz ovoga opusa. Jeste li ju stavili na repertoar? Zašto vam je omiljena?

– Teško mi se odlučiti, jer je sve na programu zaista kvalitetna glazba. No, možda mi Ero najbolje leži.

Koncert poslušajte u sklopu 24. osječkog ljeta kulture, u nedjelju, 30. lipnja, u 21 sat, na pozornici na na Trgu Vatroslava Lisinskog u Tvrđi.

Samo tri dana kasnije, 3. srpnja, u 21 sat u istom repertoaru uživat će vinkovačka publika, u središtu grada, na otvorenom.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku

📸 @Marina Vojnović

Željela sam da se ansambl osjeća ugodno, voljeno, zabavljeno i nadahnuto

Primarno glumica (prvakinja Drame HNK-a u Osijeku), s formalnim glazbenim obrazovanjem i bogatim iskustvom, Petra Bernarda Blašković glazbu osjeća, razumije i poznaje. Režija ju veseli i izazov joj je, a baš je Smetanina Prodana nevjesta naslov među onima s kojima se oduvijek željela uhvatiti u koštac. Kao šesta i posljednja u 117. kazališnoj sezoni, ova će opera premijerno biti izvedena večeras, 14. lipnja, u 20 sati. Repriza je sutradan, također u 20 sati, a slijede još dvije u lipnju, s početkom u 19 sati – u ponedjeljak, 17. i u utorak, 18.

* Napisana u 19. stoljeću, Prodana nevjesta ima značajnu ulogu u češkoj nacionalnoj glazbi i kulturi uopće, a i razumijevanje političkog i kulturnog konteksta Češke u to vrijeme je bitno. Koje elemente opere ste želite istaknuti? Kako Smetanina glazba odražava češku kulturu i tradiciju?

– Smetana je u samoj partituri upisao ono što mu je važno. Libreto se stapa s harmonijskim nijansama koje u sebi nose toliko emocije da se život u cijelosti nameće kao tema. Život iz ljubavne, društvene i kulturološke perspektive. Sve je već tu, iako izgleda upakirano u jednu pomalo vintage bombonijeru, i zalogaj po zalogaj otkrivamo prepreke koje vode ka sreći. Želja mi je bila ispričati, ne samo priču protagonista, već i sporednih likova, njihovih odnosa s okolinom u kojoj žive i skrivenih svjetova koje nose u sebi. Ljubav i oprost pobjeđuju, a to čini život ljepšim. Od najranije dobi u djetinjstvu, ova je partitura u meni budila osjećaj sreće, igrivosti i lepršavosti, bajkovitoga svijeta i maloga mjestašca u kojem svatko svakoga poznaje. S vremenom i odrastanjem počela sam shvaćati i dubinu boli koju je Smetana stvorio i koja čini ljubav istinitom i stvarnom.

* Kako ste se pripremali za režiju i što vam je najvažnije u procesu pripreme? Tko su vam redateljski uzori? Radili ste s mnogima u karijeri.

– S obzirom na specifičnost situacije, priprema je relativan pojam, ali mislim da me život, kako umjetnički, tako i privatni, pripremao do toga trenutka. Ne bih se upustila u tako kratkom roku u nešto što ne poznajem već dugo vremena i s čim nisam, na primjer, stvorila emotivnu povezanost. Kroz svoj pedagoški rad koristila sam Smetanu na svakom satu dramskoga odgoja, on je bio moj stalni suputnik dok sam sazrijevala kao čovjek i kao umjetnica. Zato sam i u redateljskom smislu pristupila bez odmaka. Veliko djelo i autor koji imaju moje veliko poštovanje i kojima pristupam s poniznošću i skromnošću. Uvijek imam takav osjećaj prema umjetnosti. Osjećam da ja moram služiti nju, a ne ona mene. Trudila sam se osluhnuti svaku misao upisanu u partituri i to pretočiti u dramsku dubinu likova i situacija, a uzori su mi svi s kojima sam radila i one čija sam djela gledala. Od svakoga sam nešto naučila i na tom sam beskrajno zahvalna.

* Promišljena scenografija pridonosi autentičnosti priče, a i rekviziti trebaju biti prikladni vremenskom razdoblju i kulturnom kontekstu. Koliko su scenografija i kostimi važni u ovoj izvedbi?

– Svaki je segment jednako bitan i beskrajno sam sretna da su suradnici pročitali i dekodirali što je bilo u mojoj glavi i u mom srcu i to materijalizirali na sceni. Zajedno smo stvorili ovaj moj mali svijet u kojem sam željela da se ansambl osjeća ugodno, voljeno, zabavljeno i nadahnuto.

* Što su bili najveći izazovi s kojima ste se susreli?

– Najveći su izazovi za mene uvijek ljudske dinamike i odnosi tokom proba. Trnovit je to put koji ipak dovede do zajedničkog malog čuda. Svatko unosi sebe u proces, u konstruktivnom ili manje konstruktivnom smislu. Bitno je kao vođa ostati miran, vjerovati u dobro i poticati stvaralaštvo. Imati oko sebe ljude koji će te podići kad se spotakneš ili rastužiš najveće je bogatstvo. A tu je i čarobna glazba koja te uvijek vrati na pravi put ako je slušaš srcem.

* Kakva Prodana nevjesta očekuje osječku publiku?

– Osječku publiku dočekat će bajkovita Prodana nevjesta. Sa svim metaforama, arhetipovima i zapletima tipičnima za bajke i priče narodne predaje kao što ovaj libreto jest. Od zle maćehe, prognanoga sina, tajanstvenoga identiteta i blaćenja ugleda, pa sve do medvjeđe kože koja simbolizira krinku ispod koje se krije nešto čudnovato što samo čisto srce može otkriti, te cirkus, ljubavne prepreke i spletke koje pokušavaju zaustaviti ljubav. No u tom ne uspijevaju, jer ljubav je najjača sila koja pokreće život i svijet. I sve to u malom gradiću punomu živopisnih likova: slastičara, cvjećara, apotekara, mljekarica, pekarica i brijača, fotografa i pecaroša… Svi se nalaze na trgu, a trg su pozornica i gledalište zajedno, jer cijeli svijet je pozornica, a svi su ljudi „pomalo komedijaši“, kako kaže Karel Sabina u svom libretu.

Nikada glasniji i dugotrajniji pljesak za redateljicu Blašković

– Nakon vrlo dugog procesa, konačno sutra premijera – tim  je riječima, uz osmijeh ponosa, ali i olakšanja, intendant Vladimir Ham danas na konferenciji za medije najavio premijeru.

Punih je 27 godina prošlo od posljednje premijerne izvedbe jedne od najpopularnijih čeških opera, Prodane nevjeste Bedřicha Smetane (koju je tada režirao i kojom je ravnao maestro Zoran Juranić), a najnovija, 15. po redu – ovaj puta pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića i u režiji Petre B. Blašković (koja potpisuje i scenski pokret) – doslovce je pred vratima. Točnije, bit će na sceni HNK-a u Osijeku od petka, 14. lipnja.

Za kraj 117. sezone, tjedan dana prije početka ljeta, ansambl Opere publici predstavlja operu koja je na ovim kazališnim daskama šest puta izvedena pod ravnanjem maestra Lava Mirskog (1926., 1937., 1949., 1955., 1958. i 1964.).

Čestitavši svima što su izdržali sve što se ispriječilo na putu realizacije ovog velikog projekta. Od početka, od ožujka, u autorskoj je ekipi maestro Batinić.

– Ima najduži staž – u vedrom je tonu nastavio Vladimir Ham, riječ prepustivši Ladislavu Vrgoču, kojemu je ovo treća operna premijera kao ravnatelju Opere, a kojega ćemo ovaj puta slušati i u jednoj od glavnih uloga. Isporučiti publici visokokvalitetan kulturni proizvod – najljepši je posao na svijetu, a upravo se time bave kazalištarci, uvjeren je Vrgoč, ponosan što HNK-a ponovno ima dvije jednako kvalitetne podjele, uz tek ponekog gosta.

Nikako gost u rodnom gradu nije maestro Batinić, sretan što svoju prvu operu u životu dirigira upravo u Osijeku. Priznao je da je dvojio je li spreman i dovoljno mentalno snažan za ovaj pothvat, no zahvaljujući ekipi uspjeli su doći do kraja.

– Preskočili smo zid izazova, srce mi je puno – kratak je bio maestro Batinić.

Nešto rječitija, očekivano, bila je redateljica Blašković. Iznenađenja u životu su česta pa tako i ova prilika koju joj je pružila njezina matična kazališna kuća i na čemu je zahvalna.

– Ništa svom HNK-u ne bih odbila. Tu sam za moje kazalište i u lijepim i manje lijepim trenutcima – emotivno je s brojnim auditorijem podijelila redateljica. Iako primarno glumica, iza Petre je bogato glazbeno iskustvo i obrazovanje, pa se sa Smetaninim opusom upoznala u ranom djetinjstvu. Raduje ju što kao redateljica ima prigodu pred publiku donijeti svoju viziju, u koju je utkala emocije i prijedloge i kreativne ideje svih uključenih u predstavu.

– Kao što je Smetanina glazba poput bombona, takva je i scenografija koju je iznjedrila Marta Crnobrnja, pročitavši ono što je bilo zapisano u mom srcu. Kostimi dviju Iva slave ljubav, a zahvaljujući Dejanovoj koreografiji predstava odiše veseljem. Zahvalna sam što su umjetnici popuštali kočnice koje su bile u početku i poklonili su mi povjerenje da ih vodim. Ovo je predstava u kojoj ljubav – scenska i životna – pobjeđuje kušnje, ugovore s vragom i skretanja s puta. Hvala svima, cijelom HNK-u i mojim suradnicima. Moja asistentica Anđela bila je moj stup, ne bih mogla bez korepetitora, plesača, zborovođe… – zaključila je redateljica, a onda ju je pun svečani foaje nagradio nikada glasnijim i dužim pljeskom podrške, kakav se na tiskovnim konferencijama HNK-a nije nikada čuo.

Nije krio čelni čovjek osječkoga HNK-a da veliko hvala što je projekt dovršen – ide na adresu Kuhačeva 9, našim osnivačima, u čije je ime jučer govorila dogradonačelnica Jasenka Crnković. Bila je srednjoškolka kada je gledala ovu operu u Juranićevoj režiji pa s nestrpljenjem očekuje sutrašnju premijeru. Veseli ju pozitivna energija i timski rad, kao i činjenica da je upravo Prodana nevjesta opera čijom je premijerom 1907. HNK uselio u zgradu u Županijskoj 9. Osječku kazališnu kuću smatra najzaslužnijom za visoko podizanje ljestvice kvalitete kulture i to ne samo u gradu, nego i šire.

Koreograf je Dejan Jakovljević, a njegov smo rad upoznali i na Nagradom hrvatskog glumišta ovjenčanoj Veseloj udovici. Odličnim je rad mladih kostimografkinja Ive Romić i Ive Špiljak ocijenio Vladimir Ham. Ne bi to tako bilo, da nije bilo mentorstva Zdenke Lacine Pitlik. Scenografkinja Marta Crnobrnja ne radi prvi puta s HNK-om u Osijeku, a zasigurno ne ni posljednji, dodao je Vladimir Ham, istaknuvši da ono što je odradio Tomislav Kobia nije svjetlo, nego svjetlosna čarolija.

Narcisa Vekić / HNK u Osijeku