Piše: Ljubomir Stanojević©
„Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo/Možda su oba u vremenu budućem/A buduće vrijeme u prošlom sadržano“.
Kaže Eliot („Četiri kvarteta“).
Sjedim u Kazališnoj kavani, u kutu, na mjestu gdje je nekada sjedio Frano Krtić, dramski prvak HNK-a. Nije volio da ga se titulira „prvakom“. „Ja sam glumac“, govorio bi. Podcrtavajući ono: glumac.
A bio je – velik glumac. Onaj iz “Dugog putovanja u noć“ O’Neilla, iz Dürrenmattova “Posjeta stare dame“, Čehovljev „Ujak Vanja“, Kralj Bazilije iz Calderónova „Život je san“.
Umro je prije 20 godina. U 80-oj godini.
Kao mlađi pisao sam (i) o tom: što to motivira ostarjeloga, umirovljenoga glumca da svakodnevno dolazi sa Sjenjaka u Kazališnu kavanu… “na kavicu“? Bila mi je fascinantna ta njegova neprekinuta (sveza) s Kazalištem, sa svojim (samo profesionalnim?) životom posljednjih 40-ak godina.
Sada sam ja već premašio Krtićeve i životne, i „profesionalne“ godine. I „na kavici“ sam u HNK-u – svakodnevno!
Dragi Frano…
***
Godine 1959. (sezona ’59./’60.) i Ivković i ja bježali smo iz gimnazije – u kazalište.
Zvonko je već bio „etabliran“ „najmlađi glumac“ (Piccolo u „Kod bijelog konja“ i u „Cirkuskoj princezi“ – od glazbenih predstava; Tony u „Lucy Crown“ i Džeki u „Ranjenoj ptici“ – od dramskih.)
Ja sam u to vrijeme sricao prve literarne korake (koje sam kroz godinu–dvije napustio zarad kazališno–kritičarske vokacije).
Možda je te naše zajedničke dane najbolje opisao Zvonimir Ivković u svom tekstu “Sjećanja na dane u osječkom kazalištu“ (iskazano, potom i objavljeno u zborniku Krležini dani, 2007.):
„Moje (naše, op. Lj. St. – i dalje) povlašteno stalno i besplatno mjesto bilo je na galeriji sa strane lijevo; a iz te perspektive, do koje se dolazilo uskim zavojitim stubištem i do koje je dopirao naročit pogled u gledalište i miris pozornice, uz duh intimnog dostupa svekolikom kazališnom prostoru – odredilo me (nas) u mojem (našem) daljnjem životu“.
Zvonimir Ivković bio je intendant HNK-a u Osijeku 1981.-1993. Umro je u Osijeku 2010.
Potpisnik ovoga teksta bio je direktor Drame HNK-a 1978. do 1984. i pomoćnik intendanta Zvonimira Ivkovića 1984. – 1990. Još je (volonterski) aktivan u HNK-u, autor i urednik ovih Prisjetâ.