Piše: Ivo Slaviček (1924.-1995.)
Grofica Marica Emmericha Kálmána opereta je koja je oduvijek bila popularna, u Osijeku pogotovu, pa je i sada stavljena na repertoar pošto su posjetioci u javnim raspravama o repertoaru HNK-a izrazili želju za tim djelom.
Za samu izvedbu mora se priznati da je vrlo dobra, mjestimice čak odlična, da je dobro nastudirana i izvedena s poletom i lakoćom jedne prave operete. To se podjednako odnosi na njenu muzičku kao i na igraču komponentu.
Orkestar bio je poletan, da je to pratila i posvemašnja preciznost bilo bi još bolje, no čini se da je bilo i shvaćanja da je „operetu lako svirati“, što nipošto nije točno, što je svojedobno naglasio i sam veliki Matačić. Ipak, sklad muziciranja i pjevanja protagonista dao je izvedbi čar jedne dobre operetne predstave. Dirigent Željko Miler shvatio je zadatak (kao i uvijek) vrlo ozbiljno i rezultat nije izostao.
Ozbiljno u radnom smislu, ali pomalo neozbiljno u odnosu prema sadržaju (a tako se danas jedino i može odnositi prema takvu tekstu i sadržaju!) primila se zadatka i redateljica Nada Murat, pa je postigla zaista najviše što se u danim okvirima može. Vrlo dobru suradnicu imala je u sceno – i kostimografkinji Ingrid Begović. Njezina kreativna mašta bila je ovaj puta potaknuta kombinacijama crvenoga, bijeloga i zelenoga (mađarske nacionalne boje), koje je miješala sa smislom za efekte, ali i popriličnom dozom ironije.
Neveliki, ponešto ojačani balet, dao je uspjela ostvarenja u koreografiji gosta Zvonimira Reljića.
Vrlo dobra izvedba ne može se, dakako, zamisliti bez para dobrih protagonista. Ovaj puta bili su, štoviše, izvanredni. To se od Gite Šerman-Kopljar, poznajući njenu ležernu igru, pjevačke kvalitete i šarm, i očekivalo, pa ipak kao da je nadmašila samu sebe! Gost iz Novoga Sada Vojislav Kuculović bio je u pravom smislu najugodnije iznenađenje večeri. Izvanredno postirana glasa i pjevačke kulture, s posebnim smislom za operetno pjevanje, glumački punokrvno uvjerljiv, temperamentan u igri i plesu – ukratko, grof Tassilo kakav se samo može poželjeti!
Već prve izvedbe Grofice Marice bile su dobro primljene, onako kako je to vrsnost izvedbe i zaslužila.
(Ulomak iz kritike)
Odabrao: Ljubomir Stanojević
Kazalište, god. XIV. br. 138-143
Osijek, travanj-lipanj 1978.