SAMSON I DALILA
koncertna izvedba opere
opera u 3 čina
Glazba / Camille Saint-Saëns
Libreto / Ferdinand Lemaire
Dirigent / Filip Pavišić
Redatelj / Robert Bošković
Oblikovatelj svjetla koncertne izvedbe / Tomislav Kobia
SOLISTI:
Samson IGOR KRIŠTO
Dalila IRENA PARLOV
Veliki svećenik LEON KOŠAVIĆ
Abimelech BERISLAV PUŠKARIĆ
Stari Židov MILOŠ MILOJEVIĆ
Glasnik PREDRAG STOJIĆ
Prvi Filistejac LADISLAV VRGOČ
Drugi Filistejac ROBERT ADAMČEK
ZBOR:
BLAŽENKA TARGUŠ, JASNA KOMENDANOVIĆ, KATARINA TOPLEK, ĐURĐICA TOMAŠ-GRUBEŠIĆ, DANIJELA BOŽIČEVIĆ, ANDREA PAIĆ, SNJEŽANA LAKOTIĆ, ANĐELA ĆAČIĆ, KRISTINA OWAIS, JANA POGRMILOVIĆ, HELGA ĐURĐEVIĆ, MIRJANA PETEŠ, PETRA STANIĆ, ZVONIMIR IVANOVIĆ, DAVOR SOLANOVIĆ, KARLO MILIČEVIĆ, KRUNOSLAV TUMA, ZORISLAV ŠTARK, JOSIP SLAM, TOMISLAV MORŽAN, TOMISLAV HORVAT, BLAŽ GALOJLIĆ
Asistentica redatelja / Jana Pogrmilović
Asistentica dirigenta i zborovođa / Barbara Kajin
Suradnik za francuski jezik / Ivana Šojat
Koncertni majstori / Igor Šimonji i Bela Nagy
Korepetitori / Damir Šenk i Igor Valeri
Mentor pjevanja / Katalin Brunjai-Hihlik
Inspicijenica / Irena Budak
Šaptačica / Ivana Klaić
U operi sudjeluju solisti, zbor, orkestar HNK u Osijeku
Opera se pjeva na francuskom jeziku
Premijera koncertne izvedbe:
Opera se pjeva na francuskom
Od najranijih dana svijetu poznat kao glazbeno čudo od djeteta, francuski skladatelj, pijanist i orguljaš Saint-Saëns glazbenoj je riznici među ostalim podario fantaziju za orkestar Karneval životinja, Treću simfoniju, kao i svoju najpoznatiju i najuspješniju operu krcatu romantičarskog žara: Samsona i Dalilu, uglazbljenu biblijsku priču iz Knjige o Sucima. Bit će to drugo osječko uprizorenje nakon davne 1926., kad je operu režirao i ansamblom dirigirao maestro Lav Mirski. Operom u tri čina koju na svojim plećima i glasnicama moćno nose Dalila (mezzosopran) i Samson (tenor) ravnat će maestro Filip Pavišić, dok režiju potpisuje osječkoj publici već dobro znan i cijenjen Robert Bošković. Ova, u Osijeku začudno do sad samo jednom izvedena opera, koja je praizvedena u njemačkome Weimaru 1877., u sebi nosi temeljne humanističke vrijednosti, kao i duh romantizma prožet klasicističkim elementima te na dojmljivo moćan način iznosi svima poznatu priču o dobrohotnoj snazi muškarca koji štiti svoj narod i lukavoj ljepoti žene koja mu želi nauditi. Prvobitno zamišljeni kao oratorij, Samson i Dalila pronicavošću skladatelja izrasli su u biser opernoga žanra.
O nježnosti i obzirnosti snage…
Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku 119. sezonu otvara jednom od najpopularnijih i najizvođenijih opera hrvatske operne literature – Zajčevim Nikolom Šubićem Zrinjskim, glazbenom tragedijom u tri čina (osam slika), nastalom prema libretu Huga Badalića, koja je praizvedena u zagrebačkom Narodnom zemaljskom kazalištu 4. studenog 1876., pod ravnanjem samoga autora.
Ova istinski voljena opera budnica, koja lirskim pristupom karakterizaciji likova doseže najviše estetske instance, premijerno će zaigrati 17. listopada 2025., pod ravnanjem maestra Ivana Josipa Skendera, u režiji Lee Anastazije Fleger, koju pamtimo po minucioznoj režiji Puccinijevih jednočinki Plašt i Sestra Angelica (118. kazališna sezona).
Predstava je zajednički projekt HNK-a u Osijeku i HNK-a u Splitu, u sklopu K-HNK projekta Ministarstva kulture i medija RH.
Petar Iljič Čajkovski
ORAŠAR
(BOŽIĆNE MINIJATURE)
Isječci iz baleta
Iz rekonstrukcije predstave Baleta HNK Zagreb iz 1970. godine
Libreto Marius Ivanovič Petipa prema priči Ernesta Theodora Amadeusa Hoffmanna u obradi Alexandrea Dumasa sina
Koreograf i redatelj – Waczlaw Orlykowski
Prenio: Dinko Bogdanić uz suradnju Vuka Ognjenovića
Dirigent – Filip Pavišić
Scenograf – Günther Schneider-Siemssen
Kostimografkinje – Ika Škomrlj, Diana Kosec-Bourek, s citatima Lea Beija
Rekonstrukcija predstave i adaptacija za HNK u Osijeku – Žorž Draušnik
Oblikovanje svjetla – Žorž Draušnik
Asistentica kostimografije – Barbara Bourek
Baletni majstor – Vuk Ognjenović
Izvođači:
1 slika
KLARA – Laura Špindel/Lucija Horvat
DROSSELMEYER, KLARIN KUM – Gordan Marijanović
LUTKE:
COLOMBINA – Helena Horvat
HARLEKIN – Neven-Lucijan Davidović
PIEROT – Rafael Moura
MARKENTENDERICA – Lucija Horvat
GRENADIR – Danijel Novoselac
2. slika
DROSSELMEYER, KLARIN KUM – Gordan Marijanović
KLARA – Laura Špindel
ORAŠAR – Vuk Ognjenović
3. slika
SNJEŽNA KRALJICA – Sara Epifany Erceg
SOLO PAHULJICE – Helena Horvat, Lucija Horvat, Anja Bašnec / Lucija Firi
KLARA – Laura Špindel
SNJEŽNE PAHULJICE – Anja Bašnec, Lucija Firi, Ina Delić, Maja Frankić, Korina Kulešević, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković / Dora Luketić
4. slika
KRALJ DVORCA SLATKIŠA – Gordan Marijanović
TORTE – Ina Delić, Maja Frankić, Korina Kulešević, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković
PLESOVI:
VILA ŠEĆERA – Laura Špindel
ŠPANJOLSKA ČOKOLADA – Vuk Ognjenović, Lucija Horvat
TURSKI MED – solo: Laura V. Farrera
Danijel Novoselac, Armando El-hag Hassan
Maria Holjevac, Dora Luketić
Vanja Dušić, Neven-Lucian Davidović
KINESKI ČAJ – Anja Bašnec, Lucija Firi
ŠIVA – Ina Delić, Maja Frankić, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković
ŠVICARSKI BOMBONI I PRALINE – Sara Epifany Erceg, Helena Horvat, Laura Špindel
ARAPSKA KAVA – solo: Lucija Horvat, Rafael Moura
Anja Bašnec, Ivona Pruti, Ina Delić, Maja Frankić / Petra Lucija Živković
UKRAJINSKA MARMELADA – Neven-Lucian Davidović, Vanja Dušić
Armando El-hag Hassan, Danijel Novoselac, Vuk Ognjenović
VALCER CVIJEĆA – Anja Bašnec, Sara Epifany Erceg, Helena Horvat, Lucija Horvat, Lucija Firi, Dora Luketić, Ina Delić, Maja Frankić, Korina Kulešević, Leonarda Lozančić, Petra Lucija Živković
(Vanja Dušić, Danijel Novoselac, )
FINALE – svi
Inspicijentica – Irena Budak
Planetarno voljen, svim generacijama dobro poznati balet “Orašar” o djevojčici Klari i drvenome orašaru koji se preko noći pretvara u princa nastao je prema noveli E. T. A. Hoffmanna “Der Nussknacker und der Mäusekönig” objavljenoj 1889., koju je kasnije obradio Alexandre Dumas sin. Libreto za balet proizašao je iz suradnje samog Čajkovskog i Mariusa Petipa, plesača, koreografa i baletnoga pedagoga svjetskoga glasa.
Prije no što će se upustiti u skladanje svog posljednjeg baleta, Čajkovski se u ožujku 1891. odazvao pozivu da po Americi dirigira vlastita djela. Putovanje ga je prvo preko Berlina dovelo u Pariz gdje je došao u kontakt s instrumentom prozvanom prema njegovu izumitelju – bila je dakako riječ o Celesti. Bio je toliko očaran zvukom celeste, da je odmah odlučio kako će je svakako upotrijebiti u svojoj sljedećoj partituri. Svome je nakladniku Jurgensonu zato napisao pismo, te zatražio da odmah kupi celestu po cijeni od 1000 maraka. Pritom ga je, međutim, zamolio neka kupljeni instrument nikome ne pokazuje, budući da je strahovao da bi ga Rimski-Korsakov ili Glazunov mogli preduhitriti i prije njega u nekoj skladbi posegnuti za neobičnim efektima tog glazbala.
Pa ipak, Čajkovski nipošto nije prvi skladatelj koji je za celestom posegnuo u nekom od svojih djela. Dvanaest je godina prije njega to učinio danas zaboravljeni Widor u svome baletu “La Korrigane”.
Tijekom putovanja (i dirigiranja) zapadnom Europom, Čajkovski se intenzivno dopisivao s koreografom Petipaom i direktorom Carskog baleta u Sankt Peterburgu. Prvu verziju libreta za “Orašara” pokazao je tako Petipau koji je u njoj prepoznao velik potencijal za svoju koreografiju, te skladatelju predao skicu glazbenih ulomaka koje bi još trebao pridodati baletu kako bi priča bila potpuna. Iz ove je sjajne suradnje izrastao veliki balet koji nas uvijek iznova, još od praizvedbe 18. prosinca 1892. u Sankt Peterburgu, vraća u bajkovite predjele djetinjstva. Kako se Petipa tijekom priprema za praizvedbu razbolio, koreografiju je preuzeo njegov asistent, Lav Ivanov. Gotovo je nevjerojatno za povjerovati da je ova božićnim začinima namirisana priča o djevojčici Klari i igrački koja se u njezinu snu pretvara u princa doživjela neuspjeh na praizvedbi, 1892. Iste je večeri, naime, premijerno izvedena i opera “Jolanta” Petra Iljiča Čajkovskog koju je publika dočekala s popriličnom blagonaklonošću. Sam je skladatelj jednom od svojih prijatelja tako napisao: “Opera je prijateljski primljena, ali ne i balet. Iskreno govoreći, bio je pomalo dosadan, usprkos raskošnoj scenografiji. Novine su me ponovno slistile.”
Loše kritike teško su povrijedile osjećajnog majstora-skladatelja koji je stvorio svjetlošću i radošću neprestano prožet balet, te se u smiraj života u ime svih ljudi velika srca vratio natrag u djetinjstvo i živo ga smjestio u svevremensku glazbu. Uzrok neuspjeha baleta možda bismo ipak trebali pripisati inscenaciji, jer “Ščelkunčik suita” (op.71) je 7. ožujka 1892. doživjela velik uspjeh, a skladatelj je u nju uvrstio čak osam točaka baletne glazbe.
Usprkos prvobitnom neprihvaćanju, “Orašar” je iz ružnog pačeta prerastao u čaroban bijeli balet koji je i dan-danas neizostavna “stavka” repertoara svake kazališne kuće s baletnim ansamblom. Riječ je o baletu s jednom od najnježnijih minijaturnih uvertira bez čela i basa čija nas doista svijetla orkestracija uvodi u prvu sliku prvoga čina: svečano, blagdanski urešeni dnevni boravak gradonačelnika njemačkoga grada s početka devetnaestoga stoljeća.
A koliko god se ova božićna bajka u prvi mah možda doimala plošnom, riječ je o priči o odrastanju, prolaženju kroz različite faze inicijacije prema odraslosti kroz koje djevojčica Klara putuje u snu, riječ je o kušnjama i mukama, o svijetu koji je zao i prepun nesnošljivosti, koji ljude tako na neki način prisiljava da bježe u vlastite svjetove i snove.
Strastvena, ljubomorna i impulzivna diva; romantičan, slobodoljubiv i zaljubljen slikar te vlastohlepan i beskrupulozan šef policije tri su lica upletena u melodramu pisanu za slavnu Sarah Bernhardt, što je Pucciniju poslužila kao predložak za jednu od najpoznatijih i najspektakularnijih opera. U mitskom, ali i stvarnom Rimu, između sjena crkve Sant’Andrea della Valle i terase Anđeoske tvrđave sudaraju se strasti, erotika se isprepliće sa sakralnošću, ljubav s posesivnošću, a kazalište sa životom. Ništa nije kako se čini – porazi su pobjede, a lažna smaknuća su stvarna. Tosca je monumentalna, sjajno orkestrirana veristička opera s omiljenim i nezaboravnim melodijama te besprijekornim protokom glazbene drame.
Suvremeni balet koji je sukladno svojemu naslovu 30. lipnja 2013. obilježio ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju režijski, koreografski i kostimografski potpisuje doista sjajni, inventivni i neumorni Vuk Ognjenović, zahvaljujući kojemu balet i dalje grčevito opstaje u Gradu na Dravi. Primarno namijenjen izvođenju na Noćnoj sceni, ovaj balet nadahnjujuća je epopeja čovjekova traganja za srećom koja se prečesto krije baš u trenucima kojih tek naknadno postajemo svjesni.