Predstava 260 dana u režiji Dražena Ferenčine govori o Golgoti obitelji koja na najmučnije, najšokantnije načine spoznaje najmračnije zakutke ljudske prirode.

„Predstava nastala na autobiografskom proznom zapisu Marijana Gubine, u dramatizaciji Ane Prolić samo je jedno od bezbrojnih grozomornih civilnih iskustava rata koje je u liku desetogodišnjeg dječaka proživio dječak Marijan na području Dalja. I najtvrdokorniji gledatelj predstave teško može ostati ravnodušan gledajući na pozornici dramu obitelji Gubina koja je mržnju, okrutnost, bestijalnost i strah za život platila ne samo danima provedenim na krivom mjestu i u krivo vrijeme, nego i mučenjem, gladovanjem, ponižavanjem i silovanjem.“

Andrija Tunjić, Vijenac

Britko crnohumoran, Danaudov Ručni rad smješten na Noćnu scenu zapravo govori o ženama u gotovo svim njihovim stanjima: od naivnosti, do bezdušne proračunatosti koja veli kako je ljubav prvi korak k udovištvu. U režiji Ivana Lea Leme, s tri sjajne glumice: Anitom Schmidt, Ljiljanom Kričkom Mitrović i Jasnom Odorčić bez kojih ništa ne bi bilo ovako dojmljivo.

„Zaogrnute Leminim smislom za estetiku, osjećajem za mjeru, iskustvom, suptilnošću, poštivanjem prema ženskom spolu posebice – Jasna, Ljuljana i Anita nisu mogle nego briljirati! A jesu! Sve tri. Ravnopravno.“

Narcisa Vekić, Glas Slavonije

Molièreov otac htio je da mu sin bude tapetar, sin je htio postati tragičar, a postao je paradigmom komedije i satire daleko izvan okvira matične nacije. Jedna od njegovih najbritkijih i vječno aktualnih komedija svakako je Škola za žene u kojoj su Osječani premijerno uživali u siječnju 2020. u režiji Nikole Zavišića , a koja je praizvedena 1662., samo osamnaest mjeseci nakon notorne Škole za muževe. Priča je to o mizoginu Arnolpheu (42) koji žudi oženiti šokantno mlađu, ali i izuzetno glupu i neobrazovanu ženu koja ga neće prevariti i nabiti mu rogove. Zato svoju štićenicu Agnes odgaja od njezina djetinjstva kako bi mu jednoga dana postala supruga koja neće izmaknuti njegovoj kontroli. Dramatizacija Dore Golub tekstu daje još suvremeniji štih te u minimalističkoj scenografiji i oštrim rezovima suvremenosti jamči smijeh. I više od toga.

“U ovoj, našoj verziji Molièrove Škole za žene odmah smo uvučeni ne u realistični okvir kazališnog pripovijedanja, već u jedan drugi, komični distanciran svijet – svijet koji je onakav kakvim si ga naš glavni junak Arnolphe predstavlja kroz svoje okvire.”

Nikola Zavišić, redatelj

Prpošni pučki igrokaz s pjevanjem i mudroslovljem o barunu i njegovim pandurima koji su protivnička muška bića tjerali u strah, a žene u sladostrašće eklatantan je dokaz da je u domeni teatra 1947. bila sjajna berba, budući da se baš te godine rodio autorski trojac Senker-Mujičić-Škrabe koji stoji iza predstave – parodije povijesti koja je, po narudžbi, 1984. u praizvedbi razgalila Osječane, a zatim se uprizorenjem ukazala i u Virovitici, Varaždinu i Pečuhu. Trideset šest godina nakon praizvedbe, Trenk će u režiji posve nekonvencionalnog Maria Kovača u HNK u Osijeku zaigrati u rujnu 2020. te nas vratiti u vrijeme nastanka cijele horde legendi o strasnim ljubavnim okršajima carice Marije Terezije i Trenka od kojih jedna kazuje kako su u jednom od izljeva tako carske strasti polomili stol u kutjevačkom vinskom podrumu koji i dan-danas na sebi ima divovsku razvalinu obla oblika, valjda u mjerama carske stražnjice. Dramatizacija sjajne Ane Prolić jamči dojmljivu eroziju mitova kojima smo povijesno skloni, pristup iz sasvim novog ugla.

Ili: nije baš onako kako su vam pričali…