Komedija Čaruga dramatičara i prevoditelja Ivana Kušana poseban je fenomen u korpusu hrvatske drame. Popularnost koju je tekst stekao već nakon prve izvedbe Teatra u gostima, 1976., otvorila je vrata brojnim ostalim izvedbama. Naposljetku je prema ovoj komediji 1991. snimljen i film u režiji Rajka Grlića.
Čaruga je zarazno duhovit tekst o razbojniku i “obljubitelju” ženskih bića Jovanu Stanisavljeviću, ali i (kako to sam autor naglašava) teška, istodobno vjerodostojna tragedija gospodina Jurja Ardonjaka iz Feričanaca u Slavoniji koji je umoren u najneobičnijim okolnostima poradi ljubavi nevjerne mu i bludne supruge koju je dotična osjećala prema mjerniku Borisu Možboltu, ljubavi koja je udanu gospođu nagnala da unajmi lupeškog harambašu Jovu…
Ovaj sad već „slavonski“ klasik koji alkemijski surovo obraća u komiku će na pozornici premijerno zaigrati 14. listopada 2022. u režiji nedvojbeno komediji vičnog Borisa Svrtana.
Uz sjajnu podjelu s Aljošom Čeplom u naslovnoj ulozi, Miroslavom Čabrajom kao umorenim veleposjednikom, Antoniom Mrkonjić koja igra njegovu nevjernu suprugu, Matijom Kačanom, Antoniom Jakupčevićem, Mateom Grabić Ćaćić, Duškom Modrinićem, Ivanom Ćaćićem i Mariom Radeom koji igraju aktere ove komične „drame“, sve upućuje da ćemo se suočiti s ljubavlju na prvi pogled.
Koprodukcija s Hrvatskim kazalištem Pečuh
Iznimno uzbudljiva drama proslavljenog odvjetnika Ferdinanda von Schiracha priča je o sudskoj raspravi u koju se interaktivno uključuje i publika.
Lufthansin let na liniji Berlin-München otima terorist. Cilj napada je dupkom pun münchenski stadion. Lovački pilot Lars Koch za nekoliko minuta mora odlučiti hoće li oboriti zrakoplov koji prevozi 164 putnika i time spasiti sedamdeset tisuća ljudi na stadionu ili neće djelovati. Nekoliko tjedana kasnije za svoju odluku mora odgovarati pred sudom.
Kazalište se pretvara u sudnicu, gledatelji postaju porotnici, a kraj predstave određuju njihovi glasovi na kraju izvedbe. Postavlja se pitanje o krivici bojnika Larsa Kocha. Na pozornici se sučeljavaju razne ideje i ideologije, pri čemu se publika mora prepustiti svojim pravnim i etičkim nazorima i prema njima glasovanjem presuditi na kraju predstave.
Nakon druge izvedbe Terora, u četvrtak 12. siječnja u 21.15 sati održat će se okrugli stol Vrijedi li žrtvovati 164 života kako bi se spasilo 70 000 života?, na kojem će, uz glumce i moderatoricu, sudjelovati izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Osijeku, dr.sc. Zvonimir Jelinić, s kojim ćemo razgovarati o širokoj temi vrijednosti i važnosti ljudskog života koja pod svoje skute povlači ne samo moral, nego pravo i filozofiju. Izuzetno zanimljiva rasprava/razgovor sa zanimljivim, svestranim sugovornikom.
Lions klub Mursa ulazi u svoju 25. godinu postojanja, u četvrt stoljeća svoga djelovanja na području naše društvene zajednice. Tako ove godine u mjesecu rujnu žele predstaviti monografiju: NAŠA IVANKA BOLJKOVAC
HALATAFL je naziv stare vikinške igre koja je kod nas poznata pod imenom “Vukovi i ovce”. Glavno pravilo te društvene igre je da ako vuk propusti pojesti pojesti ovcu, gubi. To je u ovoj duo drami metafora života dvaju karaktera, direktora I ratnika, koje je sudbina spojila višestrukim nitima. Njihov susret se događa pri kraju jednog manje-više uobičajenog radnog dana u kancelariji. Kroz nekoliko dramskih I komičnih obrata spoznajemo da su i jedan i drugi krenuli u životnu borbu, svako na svoj način iz nekog idealizma, Josip na ratnom polju, a Marko na poslovnom. Nakon otmice, za koju se kasnije utvrdi da je lažna i diletantski planirana, dolazi do uzajamnih ispovijesti koje nam potvrđuju koliko su njih dvojica slični u svojoj različitosti i zapravo krvavi ispod kože. Tekst ove dramsko-komične igre, ili socijalne tragi-komedije, kako sam je nazvao, suočava nas sa stvarnošću današnje Hrvatske, iskreno, neposredno, ponekad okrutno i sjetno. Nezrela i korumpirana demokracija sa debelo zrelim ratnim traumama, društvo u kojem smo se svi navikli na ukorijenjene anomalije i koje u svojoj administrativnoj tromosti i lopovskoj umreženosti ne potiče pozitivne vrijednosti, te kao da nije sposobno ponuditi ništa osim bijega. Rezime dvaju života kroz jedan ljudski susret i razgovor ova dva čudna karaktera suočava gledatelja s njegovim ostvarenim i propuštenim prilikama poput neiskrivljenog ogledala, potiče ga da se zapita kako je odigrao svoj život s ponuđenim figurama I jesu li okolnosti te koje formiraju karaktere ili je to konstantna bitka s vlastitim mentalitetom, s prostorom i mjestom rođenja. Može li se kroz naša pojedinačna djelovanja popraviti ne samo slika društva, nego I njegov temelj? Mogu li ljudi koji su se svojim životima izborili za to društvo, tražiti da ono bude bolje? Kako izbjeći vrtnju u krugu razočaranja i što učiniti da bi to imalo nekog vidljivog traga u općoj rezignaciji? Postoji li pojedinačni spas ili je potrebno da bude poduprt I organiziran u društvu koje smo stvorili? Ukoliko se taj pothvat prepusti ljudskim slabostima, takozvanom “snalaženju” i pohlepi, koliko daleko možemo dogurati? To su pitanja koja u ovoj toploj ljudskoj priči stoje pred nama. Iako se doima kao svakodnevni razgovor vođen naizgled svakodnevnim, banalnim rječnikom, tekst ove kazališne igra neočekivano nas udara emotivnim, iskrenim eksplozijama i implozijama, te nas potiče da se zamislimo i odemo iz kazališta ne samo zabavljeni, nego i zapitani nad prilikama života kojeg vodimo i u kojeg smo uronjeni rođenjem ovdje na ovom trusnom tlu.
Objavljen prije gotovo deset godina, “Hotel Zagorje” Ivane Bodrožić – dirljiva, potresna, kritična priča koja se lako čita, a teško zaboravlja – jedan je od nezaobilaznih naslova nove hrvatske književnosti. “‘Hotel Zagorje’ ne mjeri se mjerilima jedne ili deset književnih sezona. Riječ je o romanu koji obilježava cijeli naraštaj.”, zabilježeno je o ovoj knjizi. Ni njezina tema ne prestaje biti aktualnom, a oživjeti je na pozornici intrigantno je i pulsirajuće nastojanje. Osim toga, govor o izbjeglištvu u ovome trenutku ima i globalne dimenzije, pa riječi “Jednom smo u Caritasu dobili punu torbu slatkiša i teglili je prema Črnomercu u tramvaju prepunom ljudi. Dotjerana gospođa u našim kolima rekla je kolegici da to izbjeglice rade gužvu jer se po cele dane vozaju sim tam. Pogledala sam je i nasmiješila se jer sam znala da smo mi prognanici, a da su izbjeglice iz Bosne.”, bolno pogađaju i “u sada”, a polemičnost predloška potražit će i autorice Jelena Kovačić i Anica Tomić. “Hotel Zagorje” emotivno i politično se obraća čitateljima raznih generacija, što je namjera i njegove kazališne verzije, nakon čijeg gledanja, nadamo se, iz dvorane nećemo izaći isti kakvi smo u nju ušli, i gdje će, kao i u knjizi, biti “smijeha i zaigranosti i – ljubavi”.
Nagrade:
Nagrada hrvatskog glumišta, 2020.
– za najbolju predstavu u cjelini
– za najbolje redateljsko ostvarenje: Anica Tomić
28. Festival glumca, 2021.
– najbolja predstava u cjelini
31. Marulićevi dani, 2021.
– nagrada za predstavu u cjelini: “Hotel Zagorje”
– nagrada za najbolju režiju: Anica Tomić
– nagrada za najbolju dramaturgiju predstave/dramatizaciju/adaptaciju: Anica Tomić i Jelena Kovačić
– nagrada za glumačko ostvarenje: Dijana Vidušin
– nagrada zanajbolju scenografiju: Igor Vasiljev
– nagrada za glumačko ostvarenje žirija čitatelja “Slobodne Dalmacije”: Dijana Vidušin
27. Međunarodni festival malih scena Rijeka, 2022.
– nagrada “Nenad Šegvić” za najbolju predstavu
– nagrada za najbolju režiju: Anica Tomić