ususret premijeri dviju urnebesno komičnih jednočinki u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, ARLECCHINO & GIANNI SCHICCHI F. Busonija – G. Puccinija, a u koprodukciji s Operom HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, HNK u Osijeku organizira tribinu pod nazivom Okrugli stol – FABRIZIO MELANO, u utorak, 26. travnja u 18 sati.
Objema jednočinkama dirigirati će Stjepan Vuger, a redatelji su Marin Blažević (Arlecchino) i Fabrizio Melano (Gianni Schicchi). Upravo je redatelj Melano tema ovog Okruglog stola. Fabrizio Melano renomirana je figura na međunarodnoj opernoj sceni. Više od četrdeset godina surađivao je s vodećim svjetskim opernim kućama. Svoju dugu vezu s Metropolitan Operom započeo je 1969. godine gdje je režirao dvadesetijednu operu, između kojih je bilo sedam novih i niz obnovljenih produkcija. Surađivao je sa svjetskim opernim umjetnicima kao što su Maria Callas, Renata Tebaldi, Birgit Nilsson i naša Zinka Kunc Milanov.
Umjetnost nije bez smisla i svrhe, a Kazalište kao takvo ima izuzetno važnu ulogu koju HNK u Osijeku dodatno naglašava prije dvije sezone pokrenutim projektom Okrugli stol. U želji da Vam približimo lik i djelo ovog glazbenog umjetnika svjetskog ugleda, HNK u Osijeku poziva Vas da nazočite tribini te svojim sudjelovanjem obogatite još jedan Okrugli stol.
„Ekipi Kukaca Saša Anočić je u naslijeđe, osim gotovih režijskih rješenja za najveći dio predstave, ostavio i energiju zajedništva koja je presudila u odluci da izvedemo predstavu do kraja. Saši dugujemo da publici pokažemo njegovu posljednju predstavu, iako je njegov rad zaustavljen u samoj završnici – ili baš zato što je tako okrutno zaustavljen. Radimo to s tugom i ponosom, iz dišpeta prema smrti i iz ljubavi prema svemu što smo s njim podijelili. Kukci možda jesu zaustavljena priča, ali zaustavljena priča čiji glas neće utihnuti. Ispričat ćemo je prvi put 28. svibnja, pa opet 31. svibnja, 1. i 2. lipnja – a nadamo se i još puno puta nakon toga“, kaže ravnateljica Drame Marina Vujčić.
U drami Iz života kukaca pratimo priču čovjeka koji bježi od ljudi i zalazi duboko na teritorij kukaca – među leptire, balegare, cvrčke i mrave. U tom personificiranom svijetu kukci se ponašaju na čovjeku svojstven način. Dokoni leptiri opsjednuti su svojim ljubavnim dramama, materijalistički nastrojeni balegari sebično su orijentirani na stjecanje dobara, a diktatori mravi militaristički zaposjedaju teritorij i vlast. Koristeći satiru i društveno angažiranu poruku, prije svega antiratnu, braća Čapek obračunavaju se s kolektivnim obrascima nasilja, isključivosti i egzistencijalne dezorijentiranosti koji su aktualni i danas koliko i prije sto godina, kad je ova drama nastala.
Vodeći nas kroz izmaštani svijet kukaca, koji se po funkcioniranju u svom društvenom uređenju ne razlikuju previše od nas samih, ova nas drama britkim, ali i toplim češkim humorom i ekspresionističkim metaforama podsjeća na sve važne točke u životnom ciklusu – od rođenja, preko spolnog i interesnog udruživanja, borbe za egzistenciju i opstanak do smrti kao epiloga koji nam je svima zajednički. Ispreplitanjem humora s britkom filozofijom opstanka, ova predstava preispituje vječne teme oko kojih se vrti naša egzistencija – bez obzira na to jesmo li ljudi, leptiri, balegari ili mravi u svim našim mravinjacima koje priroda mora istrpjeti.
U IME OCA, Darrel Toulon
DARREL TOULON
U IME OCA je projekt izgrađen na raskrižju izvedbenih umjetnosti, politički relevantnog kazališta i akademskih istraživanja. Kao interdisciplinarni, višestruki, međunarodno rasprostranjen i dugoročan projekt, informiran je o publikacijama akademika i znanstvenika: u bliskom partnerstvu s prof. Sabine Lee sa Sveučilišta u Birminghamu, koja je trenutno koordinator Djece rođene zbog rata – CHIBOW, međunarodna interdisciplinarna i međusektorska istraživačka mreža.
Središnja osovina ovog PROJEKTA je trodijelna dokumentarno-plesno-kazališna produkcija u kojoj će izvođači i protagonisti biti prava djeca rođena zbog rata, uz potporu nekoliko profesionalnih umjetnika. Docu-dance-kazalište postalo je potpisni rad od 2015. godine, a uključuje transformaciju činjenica i životnih priča u pokretne slike ili scene za izvedbu, koristeći biografije ljudi s kojima radim, kako bih stvorio ne-fikcijske komade koji mogu uzeti publiku na putovanju u (drugi) svijet koji je istodobno vrlo stvaran, nastanjen samim izvođačima na pozornici. Činjenice govore o odabiru pokreta i pružaju sadržaj svih scena. Uvijek pozivam sudionike da pruže neku glazbu koja je od osobnog značaja i koriste je kao ključ za stvaranje njihovih scena. Predstava koristi diegetski i ne-diegetski zvuk, u kojem se živi i prethodno snimljeni glasovi izvođača mogu ugraditi u zvučni pejzaž koji može uključivati i filmske vijesti i arhivirati zvučne datoteke. Razgovori prije, tijekom i nakon razdoblja probe, dopuštaju mi da dodam njihova razmišljanja ne samo o njihovoj prošlosti, koja može biti u dijalektičkoj napetosti s njihovim istodobnim fizičkim zadacima ili radnjama na pozornici, ali i, što je još važnije, kumulativnim razmišljanjima o tome umjetnički proces kroz koji prolaze. Ova jukstapozicija koja kombinira perspektive prošlosti i sadašnjosti, zauzvrat dovodi do (nove) treće točke gledišta – koja, u izvedbi, omogućuje primatelju da dijeli transformativnu prirodu djela.
Oni to rade vlastitim riječima i djelima otkrivajući se. Moj rad pretvara njihova traumatska iskustva u izvedbu koja se također može cijeniti zbog njezine estetske kvalitete dok dijeli vitalno znanje o humanitarnoj vrijednosti.
Prijenos znanja, osobito u ovom Projektu, je od iznimne važnosti, pa će tako filmski redatelj i foto umjetnik dokumentirati procese, radionice, intervjue, probe i predstave. Izložba slika, kao i projekcija putem multimedijalnih sadržaja, bit će dio završne prezentacije U IME OCA.
Također će postojati stalni angažman tima istraživača. Proučavanje i istraživanje djece rođene od rata relativno je novi razvoj, a ova situacija predstavlja zlatnu priliku za daljnje promatranje, jer se subjekti otvaraju u novoj situaciji kreativnih radionica – fizički i psihološki, u procesu transformacije traume.
Niz popratnih rasprava, konferencija, simpozija, pred-i poslije-izvedbenih razgovora planira se podijeliti s tim stručnjacima, kao i široj javnosti. Prvi od tih projekata ˝Vermittlung˝ bit će konferencija na kojoj će doći do boljeg razumijevanja uporabe kreativnih i izvedbenih umjetnosti za prijenos znanja kako bi se pojačao utjecaj akademskih istraživanja. Tijekom dva dana, pozvani delegati istražit će granice između izvedbenih umjetnosti, političkog kazališta i akademskih istraživanja.
Međugeneracijski i među-geografski aspekti ovog globalnog pitanja bit će vidljivi u trodijelnoj strukturi IN THE NAME OF THE FATHER – koja će započeti s prologom čiji sadržaj postavlja 70-godišnjeg ˝djeteta˝ rođenog u u vrijeme Drugog svjetskog rata (1939.-1945.), postavljajući zagrade za “djecu” starog dvadeset i nešto godina bosanskog rata (1992-1995), nakon čega slijedi “djeca” rata u Ugandi (1988- 2006).
Rat je sveprisutno suvremeno pitanje koje hrani korijene velikih demografskih pomaka, uzrokujući prevrate u našim društvima. Ožiljci rata urezani su duboko u tijela civila tijekom generacija, ostavljajući zjape rane posljedica koje određuju kako se krhki životi drže, ili nisu, zajedno, kao što se zemlje i nacije razdiru.
Istraživanje o posljedicama rata relativno je mlado područje, posebice istraživanje koje se provodi na djeci rođenoj od rata. Neka od “djece˝ koja se trenutno proučavaju trenutno su u svojim 70-im godinama i cijeli su život pretrpjela kao plen drugog svjetskog rata – u izmaglici stigmatizacije, diskriminacije i neprihvaćanja. Ovaj tamni oblak preti da blokira 20-25-godišnju “djecu” rata u SFRJ, koji kao mladi mogu dobiti šansu za bolji život, ako se naučene lekcije iz prošlosti poštuju i provode za promjenu. Rat u Ugandi predstavlja mlađu dobnu skupinu svjetskih građana koji pred sobom imaju cijeli odrasli život.
Djeca rođena u ratu (CHiBOW) oblikuju se širokim spektrom emocionalnih situacija koje se kreću od mržnje prema sebi, kao utjelovljenja boli i poniženja njihove majke, do pozitivnog stava prema životu. Pozitivni i negativni aspekti životopisa ovih ZVT-ova važni su i konstruktivni pokazatelji integracije i razvoja u našem društvu.
Takozvane “nevidljive djece”, ili “djeca rođena iz rata” (CBOW), dobit će platformu kroz “U IME OCA” da ispričaju svoje priče u koreografskoj produkciji.
… Dajući im glas… kako se diže na tepih kako bi se stvari razjasnile…
Prilika za posttraumatski rast
“Temelji posttraumatskog rasta: prošireni okvir: Priručnik za posttraumatski rast: istraživanje i praksa” objavio je 2006. godine Lawrence Calhoun & Richard Tedeschi pruža smjernice za razumijevanje kako traumatska iskustva mogu dovesti ljude do preoblikovanja tih događaja, pronaći smisao i svrhu zbog tih događaja.
“U Calhounovom i Tedeschijevom modelu posttraumatskog rasta, osoba doživljava” seizmički događaj ˝koji remeti njihovu unutarnju naraciju, priču koju su očekivali da će se oduzeti životu. To dovodi do faze “raspršivanja”, kao što je prelazak uskog mosta iznad kanjona, mjesto gdje preokreću stvari u svom umu, kako bi smislili događaj. Zatim slijedi “samo-otkrivanje” koje postaje ugodno pisanje i razgovor o događaju, gdje postaju željni podijeliti kako ih je događaj promijenio na bolje.”
Saša Anočić
O MEDVJEDIMA I LJUDIMA
režija: SAŠA ANOČIĆ
dramaturgija: DŽEJNA HODŽIĆ
scenografija: JOSIP LOVRENOVIĆ
kostimografija: LEJLA HODŽIĆ
muzika: MATIJA ANTOLIĆ i SAŠA ANOČIĆ
dizajn svjetla: MUAMER ŠAKOVIĆ
majstor tona: ZDENKO BEVANDA
korepetitorica: LEJLA JUSIĆ
dizajn plakata: NAIDA ČELIK
inspicijent: MUSTAFA ZRNIĆ
suflerka: ESMERALDA ABDIJEVIĆ
LICA/CAST
Zdenka……..………………..MEDIHA MUSLIOVIĆ
Jadran……………………….ALEKSANDAR SEKSAN
Zlatan………………………..ISA SEKSAN
Baba Piroška………………..MINKA MUFTIĆ
Gradimir……….……………MILAN PAVLOVIĆ
Svebor……………………….NERMAN MAHMUTOVIĆ
Marijana…………………….SANELA PEPELJAK
Aljemi……………………….ALDIN OMEROVIĆ
Katarina.……………………MERIMA LEPIĆ REDŽEPOVIĆ
Svemir……………………….VEDRAN ĐEKIĆ
Muzičari ……………………ADNAN CICO i MIRZA BALIĆ
Riječ reditelja
O medvjedima i ljudima je predstava o prijateljstvu, ljubavi i odnosu prema našima najbližima. Svi likovi su kroz život stekli neko „oštećenje“. To „oštećenje“ ih u pojedinim situacijama nagoni da se ponašaju poput medvjeda. Ali to ne znači da se radi o lošim ljudima. Niti da se ti parovi, ustvari, ne vole. Oni samo postaju „medvjedi“ – pri tome se misli da postaju grubi i teški svojim bližnjima. A znamo da medvjedi negdje, duboko ispod krzna, skrivaju i svoje dobro srce… Inače, ne bi svako dijete jednog medu imalo.
Plesna predstava Bella Ciao rođena je iz istraživanja raznih oblika izvedbenog zajedništva i podrške. Bella Ciao talijanska revolucionarna pjesma stoji u naslovu ove predstave kao simbol otpora bilo kojim opresivnim ideologijama koje sputavaju slobodu tijela: opresije „ispravnih” nad onima koji se u taj kanon ne uklapaju, „jakih” nad slabijima, „savršenih” nad krhkima. Tijela koja istražuju svoje različitosti i igraju se njima, iskreno i bez zadrške, bila su u centru našeg umjetničkog interesa. Unutar grupe sedmero plesača/izvođača, tražili smo mjesta na kojima se možemo otvoriti prema granicama svojih nesavršenosti, krhkosti i ranjivosti, kako bismo proizveli izvedbenu snagu. Izvedba tako postaje mjesto intenzivne medijacije emocija, a izvođači nosioci ideje slobodnog pojedinca posvećenog zajedništvu. Glavno tkanje izvedbe zajednički je osjećaj za prostor i vrijeme, u suigri plesača/izvođača i muzičara, a na koncu i publike. Inspirirajući se i motivirajući međusobno, ono najuzbudljivije i najvrjednije događa se uvijek u prostoru među nama. Bella Ciao predstava je koja odnose među ljudima pretvara u prostor slobode.
Autorica: Silvia Marchig
Su-autori i izvođači: Josipa Lukinović / Marina Bura, Helvecia Sekulić, Irma Unušić, Leon Goličnik, Nikola Orešković / Marin Lemić, Marijan Pajvot, Ognjen Vučinić / Zvonimir Kvesić
Glazba: Hrvoje Klemenčić
Oblikovanje svjetla: Jason Mulhausen / Ivan Lušičić
Umjetničko vodstvo: Iva Nerina Sibila
Pjesma Bella Ciao u izvedbi je Giovanne Daffini.
Premijera: 17. svibnja 2018. / Pogon Jedinstvo / Zagreb
Ovo gostovanje dio je Divertovog projekta PLESOM PREKO RAMPE kojeg Ministarstvo kulture i medija podržava Natječajem za programe koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju, a koji sprovodimo u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu, Zagrebačkim plesnim centrom, Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku, Kulturnim centrom Osijek – Stara Pekara, Centrom za odgoj i obrazovanje Ivan Štark u Osijeku, HNK Osijek i OŠ Josipa Matoša Vukovar.
DIVERT inkluzivni plesni kolektiv profesionalni je edukacijski i izvedbeni plesni projekt, specifičan po tome što uključuje plesače sa i bez tjelesnog invaliditeta. Djeluje od 2012. godine. Svojim kratkim i cjelovečernjim predstavama gostujemo po brojnim plesnim i kazališnim festivalima (Dioniz festival Osijek, Tjedan suvremenog plesa, Improspekcije, Bjelovarski odjeci kazališta BOK, Plesna mreža Hrvatske – HNK Osijek, Showcase Hrvatskog centra ITI, Inkluzivne scene – Rijeka, EPK Rijeka 2020, Antisezona, MSU Zagreb, Pula – PUF, HNK Zadar, Dom mladih Split, Lazareti Dubrovnik, Dom kulture Knin, Kliker festival Varaždin, Centar za kulturu Đakovo, EU projekt Unlimited Access – Onasis centar Atena, Night of Inclusion – Dubrovnik, Media Diversity – Skopje, EU projekt LLB – Uferstudios Berlin, IMPULSTANZ Beč). Osim predstavama, čestim prisustvom u medijima te kontinuitetom edukacijskog programa ostvarujemo značajan utjecaj na hrvatsku kulturnu i društvenu scenu, pomičući granice umjetničkog izričaja i promovirajući principe inkluzije. Kritika nas naziva „najsugestivnijim ansamblom na domaćoj sceni“, a nagradama (Nagrada hrvatskog glumišta Slađanu Livnjaku 2016, Nagrada Pulskog festivala predstavi Lemia 2019, Nagradu strukovnih udruga UPUH i PULS za izuzetan umjetnički doprinos i organiziranje događaja od posebne važnosti za razvoj plesne umjetnosti, zajedno s Plesnom grupom Magija, 2021) te suradnjom s Odsjekom za ples Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu dokazujemo najvišu umjetničku i produkcijsku razinu naših radova.