Zajednički božićni koncert glazbenih škola Osječko – baranjske županije
U nedjelju 18. prosinca, u 11 sati, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, pod pokroviteljstvom Osječko-baranjske županija, svojim će nastupom učenici glazbenih škola uveličati svečano uručivanje nagrada najuspješnijim odgojno-obrazovanom radnicima s područja OBŽ za školsku 2021./2022. godinu. Nagrada se uručuje istaknutim pojedincima koji kontinuirano unaprjeđuju odgojno-obrazovni sustav.
Uz Dan grada Osijeka, 2. prosinca, bit će predstavljena dokumentarističko – istraživačka monografija “Međunarodni press centar- skriveni eter ratnog izvještavanja u Osijeku”, autorice doc. dr. sc. Gordane Lesinger s početkom u 17 sati.
Tom će prigodom biti postavljena i tematska izložba o radu Međunarodnog press centra i obrani grada Osijeka.
U dokumentarističko- istraživačkoj monografiji, kroz tridesetak autentičnih i autoriziranih svjedočenja direktnih sudionika, te s mnoštvom dokumenata i fotografija, prikazan je značaj i uloga Međunarodnog press centra u Osijeku ratnih dana 1991. i 1992.
“Nakon eskalacije ratnih razaranja na području Osijeka, strani novinari pokazali su velik interes za zbivanja na istoku Hrvatske. Zbog ubrzano rastuće potrebe za distribucijom informacija na stranim jezicima Glas Slavonije, tada najrazvijeniji dnevni list istočne Hrvatske, angažirao je nekoliko svojih djelatnika te raspisao natječaj za suradnike u Međunarodnom press centru”, stoji u najavi monografije.
Ekipa od šest članova: Volarević, Vuković, Ravlić, Šimić, Jung i Mioković nakon granatiranja Hotela Osijek gdje je Press klub bio smješten seli u osječki Pothodnik odakle se održavaju konferencije za novinare i snimaju izjave. Prostor u tom atomskom skloništu, koji je dijelom služio kao priručni sudio, novinari su dijelili s civilima i prognanicima koji su tako bili prvi informirani o događajima na terenu.
U Međunarodni press centar dolazili su svi politički, vojni i civilni dužnosnici te diplomati koji su posjećivali Osijek, a tadašnji gradonačelnik Zlatko Kramarić je uveo praksu svakodnevnih konferencija za medije što je održavalo pun radni komunikativni i komunikacijski ritam.
O knjizi će govoriti: profesor Goran Rem, profesor Zlatko Kramarić, ratni gradonačelnik Osijeka, voditelj Međunarodnog press centra Mirko Volarević te autorica knjige Gordana Lesinger.
Organizator promocije, koja će se održati u petak, 3. prosinca, je Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te Koordinacija udruga branitelja i stradalnika domovinskog rata Osječko-baranjske županije.
Koprodukcija Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci i NP Tuzla, HK Pečuh i UO Slavonski Brodvej
“U kasarni se pojavio Isus Krist…” – ove su riječi odjeknule poput groma u kasarni V.P. 2507 i uzburkale mirni, pomalo dosadni život vojnika i časnika u šibenskom zaleđu davne 1973. godine.
Ovaj genijalan zaplet Ive Brešana otkriva odnose jedne ideologije prema religioznosti i svu apsurdnost sistema u kome naizgled mirno žive jedni pored drugih predstavnici tadašnjih “naroda i narodnosti” SFRJ. Sve kreće gotovo zabavno, s mnoštvom karakterističnih karikaturalnih vojnika, ali kao i uvijek kod Brešana ono što se činilo smiješno i bezazleno postaje mračno i ozbiljno. I ova kasarna traži žrtvu ne zbog iskupljenja, već zbog održavanja svoje bolesne ideologije.
PROGRAM:
OPERE BEZ RIJEČI
parafraze i reminiscencije Franza Liszta (1811-1886) na opere Giuseppea Verdija (1813-1901)
Salve Maria de Jerusalem (I Lombardi) (1848)
Réminiscences de Boccanegra (1882)
Don Carlos: Coro di festa e marcia funebre (1868)
Aïda: Danza sacra e duetto finale (1876)
Ernani: Paraphrase de concert (1859)
Miserere du Trovatore (1859)
Rigoletto. Paraphrase de concert (1859)
O Goranu Filipecu:
Opisan kao pijanist „tehničke briljantnosti koja mu omogućava da interpretaciji pristupa uzbudljivo, bujnošću imaginacije, senzibiliteta i blistavosti kakve nismo navikli čuti u današnjem vremenu“ (Ritmo), Goran Filipec je glazbenik koji osvaja srca međunarodne publike i kritike. Poznat po vatrenim interpretacijama djela Franza Liszta te klasičnog i romantičnog repertoara visokog virtuoziteta, Filipec brani kreativnost i subjektivnost interpretacije, često ju stapajući s vlastitim aranžmanima i adaptacijama.
Goran Filipec je posvećen istraživanju u glazbi te je stekao doktorat glazbenog interprete na Sveučilištu Sorbonne u Parizu, specijalizirajući se na području pijanističkih izvođačkih praksi 19. i 20. stoljeća. Brojnim snimkama privukao je pozornost međunarodne kritike, a njegov je album „Paganini Studies“ (Naxos, 2016.) nagrađen Grand Prixem International du Disque Društva Ferenca Liszta iz Budimpešte, a što je Filipeca uvrstilo u prestižnu listu laureata kao što su Vladimir Horowitz, György Cziffra, Alfred Brendel, Claudio Arrau, Zoltán Kocsis i Maurizio Pollini.
Rođen u Rijeci 1981. godine, Goran Filipec je započeo glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj, a potom studiravši u klasi Marine Ambokadze i Yevgeniya Zarafiantsa. Nastavio je studije na Moskovskom državnom konzervatoriju P. I. Čajkovski u klasi Natalie Trull, na Institutu pijanistice Oxane Yablonskaye u Italiji te na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu u klasi Nauma Gruberta.
U ranoj karijeri bio je laureatom međunarodnih natjecanja kao sto su José Iturbi u Los Angelesu, Franz Liszt-Premio Mario Zanfi u Parmi i Parnassos u Meksiku. Debitirao je u Carnegie Hallu 2006. godine te nastupao po Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi te Japanu. U više navrata sudjelovao je na festivalu Likovi suvremenog pijanizma Marijinskog teatra u Sankt-Peterburgu, Progetto Martha Argerich u Luganu i Dubrovačkim ljetnim igrama u Dubrovniku.
Suosnivač je i predsjednik društva Société Franz Liszt de Genève posvećenog liku i djelu velikog glazbenika. Docent je na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku te pasionirani kuhar amater i enolog. Tečno govori šest jezika.
Predstava „Semper Idem“ (Uvijek isto) predstavlja historiografiju Đorđa Lebovića u kojem autor priča o svom odrastanju u Kraljevini Jugoslaviji, neposredno prijee početka Drugog svjetskog rata.
Predstava je skrojena, preuzevši naslove iz romana, tako što je podijeljena u tri cjeline. Prva cjelina nosi naziv „Od raja do pakla“, druga „Sazrevanje“ i posljednja Predskazanja/Veliki sunovrat.
Počevši od „Raja“ predstava, na lirski način i sa dozom humora opisuje Lebovićeve porodične prilike – majku i oca, očuha, djeda Adolfa, tetku Paulinu, kao i djedovu drugu ženu, baku Lauru, tetka, tetke, baba-tetke i ujake, drugare, uz koje je odrastao nakon razvoda roditelja. Đorđe, publici, kao narator, komentira događanja i na taj način dodatno pojašnjava radnju i pojačava dojam priče.
I, tako od „Raja“, kroz „Sazrevanje“, kroz dječju vizuru, najavljuje strašne događaje; najavljuje rat i predstojeći pogrom nad židovskim narodom.
Dječjim očima na život uspostavljena je distanca u odnosu na strahotu sudbine djeteta koji je, nakon rata, ostao bez cijele svoje porodice.
Nagrade na 65. Sterijinom pozorju
70. Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine
režija, scenografija, izbor muzike: Gorčin Stojanović
kostimograf: Lana Cvijanović
kompozitor: Aleksandar Vaci
koreograf: Ista Stepanov
asistent režije: Tijana Markovinović
asistent kostimografa: Marina Maričić
inspicijent: Zoran Vučković
sufler: Ninoslav Vranić