Piše: Ljubomir Stanojević©
Ovoga rujna minula je 20. obljetnica odlaska Branka Mihaljevića (Zagreb, 19. siječnja 1931. – Osijek, 19. rujna 2005.), skladatelja, kazališnog autora, novinara i publicista, radijskog urednika. Njegova vesela igra Zeko, Zriko i Janje još je na rasporedu osječkog Dječjeg kazališta koje – u počast autoru – nosi ime Branka Mihaljevića. Predstava koja sveudilj razgaljuje najmlađu (ali i onu bivšu najmlađu!) publiku grada na Dravi. Za nju je skladatelj i tekstopisac Mihaljević 1962. dobio Nagradu grada Osijeka. Prestao sam brojiti, no čini mi se da je Zeko… izveden daleko više od 800 puta (!), a izvodila su ga i kazališta u Srbiji, Slovačkoj, Njemačkoj, Poljskoj i Italiji. Uz popularnu pjesmu Zeko i potočić – kako je sâm autor isticao – „odnjihana su mnoga djetinjstva“.
Biografski podatci o Branku Mihaljeviću uglavnom su znani: Zagrepčanin, rođenjem i školovanjem, rano je došao u Slavoniju, tu se zaljubio u svoju Miru (prof. glazbe, preminula 2022.), ali i u Osijek – koji mu je ostao trajno nadahnuće (skladba Moj Osijek neslužbena je himna grada). Osječani su mu se spontano odužili: u anketi Gradskog radija (gdje je Branko radio svoje posljednje autorske emisije „uživo“) proglašen je Osječaninom 20. stoljeća, plebiscitarno, od „običnih“ ljudi, nedjeljnih radijskih slušatelja.
Mihaljević je pisao zabavnu glazbu (popularne skladbe Golubovi, Vlakaši, Moj Zagreb), glazbu prema slavonskim motivima (Pjevat će Slavonija), sudjelovao je i nerijetko pobjeđivao na mnogim festivalima. Desetljećima je bio stalni autor osječkog Dječjeg kazališta za čiju je scenu (bilo kompletno, bilo da je riječ samo o glazbi) potpisao 30-ak naslova. Već spomenuti njegov Zeko… na rasporedu je, u kontinuitetu, od 1957., a u vrijeme Domovinskog rata tom se predstavom Kazalište opiralo agresoru izvodeći ju, doslovce, na svakom mjestu gdje su se našla traumatizirana djeca i ništa manje prestrašeni roditelji – civilni branitelji Osijeka.
Za odrasle, točnije za osječki HNK-a, Mihaljević je napisao dva mjuzikla: Slavonsku rapsodiju (1978., obnovljenu 1988.; Nagrada grada Osijeka, 1979.) i Osječki karusel (1995.). Nova Slavonska rapsodija, u dramaturškoj preradbi Mihaljevićeva sina Marija, premijerno je izvedena 2008. u Osijeku.
Kao novinar i urednik Radio Osijeka (gdje je proveo gotovo cijeli radni vijek) Mihaljević je objavio u programima Radio Zagreba i Radio Osijeka veliki broj zapaženih reportaža iz kulture te dokumentarnih reportaža o izvornoj narodnoj umjetnosti, običajima, pjesmama i plesovima Slavonije i Baranje. Za taj rad, Hrvatsko novinarsko društvo dodijelilo mu je 1981. nagradu Zlatno pero. Za dugogodišnje prinose kulturi, afirmaciji i ugledu grada Osijeka, tom ugledniku dodijeljen je 1998. Pečat grada Osijeka. Uz nekoliko monografskih knjiga „svojevrsni epitaf“ (Paulik) autor je ostavio knjigom Tragovi osječke zabavne glazbe (2002.), „djelom koje svojom glazbenom i leksičkom građom oslikava Osijek, tu veliku Mihaljevićevu ljubav“.
Poznavao sam Branka Mihaljevića, jedno smo vrijeme čak i zajedno radili, družili se i međusobno poštovali. Bio je blag čovjek, otvorena srca, širok u svojoj potrebi davanja drugima, ali i prihvaćanju drugih. Bio je Pjesnik – u duši, i u životu!