Piše: Ljubomir Stanojević©
Osječka kazališna javnost s iznimnim (vjerujem, opravdanim) očekivanjima raduje se skorašnjoj premijeri Grofice Marice, jedne od najpoznatijih opereta Emmericha Kálmána (1882. – 1953.). Značit će to susret s nadarenom mladom generacijom osječkih umjetnika, koja će se okušati/potvrditi u izvođački teškom glazbenom žanru. Potvrdu takve (pr)ocjene operete izrekao je svojedobno veliki kazališni i glazbeni umjetnik, maestro Lovro pl. Matačić (1899. – 1985.), koji je karijeru počeo (1919./’20.) u Osijeku, upravo dirigirajući – operete!
Grofica Marica zasigurno je jedan od datuma u osječkoj kazališnoj povijesti. Nije, naime, bilo prošlo ni petnaest mjeseci od bečke praizvedbe (1924.) te operete, a već ju je (16. svibnja 1925.) vidjela osječka publika, i to prva na ovim prostorima (mislimo na tadašnje južnoslavenske zemlje, op.).
Da je Osijekom vladao europski „štih“, potvrđuju i podatci o smišljenoj kazališnoj politici: prije Grofice Marice, takve premijere/praizvedbe u našem gradu već su bili prošli Kálmánovi Jesenski manevri (1910.) i Bajadera (1922.). Štoviše, Groficu Maricu su upravo Osječani donijeli Zagrebu, gostujući, nadasve uspješno, u srpnju te godine u hrvatskoj metropoli. (Zagrebačka je premijera u kazalištu u Tuškancu uslijedila tek 28. listopada 1926.).
Skladatelj Emmerich Kálmán, uz Lea Falla (1873. – 1925.), tipičan je predstavnik i jedan od stvaratelja bečko-peštanskog tipa operete, koji je sa svim svojim dobrim i lošim svojstvima dominirao operetnim pozornicama u prvim desetljećima dvadesetog stoljeća. Skladajući glazbu za svoje operete na libreta koja su pisali brojni bečki i peštanski libretist koji se u većini slučajeva nisu odveć trudili u svoje tekstove unijeti neku osobitu inventivnost i originalnost, Kálmán je stvorio čitav niz melodija kojima se – kako kritičari kažu – ne mogu poreći poseban draž i svježina. One su, upravo zbog toga, nadživjele svoga tvorca.
(nastavlja se)