Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku

Kategorija: Novosti

  • Ususret premijeri komedije Sviraj to ponovno, Sam

    Ususret premijeri komedije Sviraj to ponovno, Sam

    S današnje je vremenske i društvene pozicije posve izlišno govoriti o liku i djelu Woodyja Allena koji je još u prošlom stoljeću aktivno, ustrajno i nadasve uvjerljivo, gotovo proročki gradio i izgradio lik neurotičnog intelektualca koji u suodnosu sa sve frenetičnijom stvarnošću (ovdje bi posla imao i Baudrillard!) počesto gubi konce i propituje vlastiti identitet. Baš to suštinsko pitanje identiteta analizira se, dovodi u pitanje i propituje u doista sjajnom tekstu komedije Sviraj to ponovno, Sam koja je svoju praizvedbu doživjela na Broadwayju prije pedesetak godina, koju je vremenski odmak učinio još moćnijom i aktualnijom zbog suvremenih, sveprisutnih sredstava komunikacije koja, premda načelno dvosmjerna (što je slučaj kada je riječ o društvenim mrežama) nameće fotošopiranu laž i nužnost neprestane, potpune sreće.

    Na scenu, dakako, neizostavno Allenovski, stupa neurotik, intelektualac-neurotik, razvedeni intelektualac-neurotik koji se tabletama za sva moguća stanja živaca i sna zasipa kao konfetima, Allan Felix (igra ga Matija Kačan) koji je uza sve prethodno navedeno i filmofil opsjednut Casablancom i Bogartom (Armin Ćatić). Allan Felix tipično ljudski stremi sreći i pronalasku srodne duše. Tipično ljudski sve izvan sebe doživljava kao predložak savršenstva, idealizira, projicira, isprepliće stvarnost i maštu, imaginarni svijet nastanjen filmskim licima. U nesretnom pohodu na sreću se zaljubljuje u suprugu svoga prijatelja, Lindu Christie (Matea Grabić Ćaćić), u cijeli niz dama koje ga naposljetku, izravno ili neizravno navode na misao kako nijedna od njegovih temeljnih postavki-osobina nije ni privlačna, ni dobra. Vođen tuđim „naputcima za osobnost“ Felix, taj temeljno dobrodušan, duhovit i sam po sebi izuzetno zanimljiv čovjek počinje graditi kulisu samoga sebe, počinje se gubiti u stresu koji rađa anksioznošću, anksioznosti koja rađa strahom, u strahu koji se pretače u posvemašnju neurozu.

    Redateljica Tamara Damjanović koja je tekst i prilagodila za ovu koprodukciju HNK u Osijeku i Kazališta Virovitica već postojećoj, zastrašujućoj aktualnosti teksta je pridodala i suvremene tehnologije, „pojačivače“ neuroze, udahnula nov duh komedije koja u naša vremena fantastično suživotari s tragikom. Rezultat je sjajna predstava u kojoj ćemo se svi prepoznati u određenim postotcima, već prema razini opsesije tuđim mišljenjem i stavom o nama samima. Uz redateljsko sve zrelije majstorstvo, Damjanović je oko sebe okupila sjajnu autorku ekipu koju čine scenografkinja Sheron Pimpi Steiner, kostimografkinja Ivana Živković, skladateljica Katarina Ranković, Vuk Ognjenović kao suradnik za scenski pokret i Luka Matić kao oblikovatelj svjetla. Uz već spomenute aktere u glumačkoj podjeli, sliku posvemašnje neuroze glumački vješto pletu i Goran Vučko kao Dick Christie, Felixov prijatelj, Sara Lustig koja fantastično žonglira utjelovljujući Ilsu, Nancy, Vanessu i Go-go plesačicu te Monika Lanščak koja vješto igra Sharon Lake, Ginu, Mladu intelektualku i Barbaru.

    Sviraj to ponovno, Sam, Allanova predstava koja će u Osijeku, u HNK u Osijeku premijerno zaigrati u petak, 3. veljače 2023. je komedija koja prvenstveno obećava da će potrajati, dugo igrati na kazališnim daskama upravo zbog činjenice da artikulira psihičko (ne)stanje čovječanstva, pojedinca koji sve više toga „mora“, a sve manje smije biti svoj želi li biti prihvaćen, zbog činjenice da se danas s pojmom sreća susrećemo kao s nečim na što smo prisiljeni.

    Ivana Šojat za Telegram.hr

  • Program za veljaču

    Program za veljaču

  • Održana osječka premijera predstave Teror

    Održana osječka premijera predstave Teror

    Nakon sinoćnje premijere interaktivne kaznenopravne drame TEROR u koprodukciji s Hrvatskim kazalištem Pečuh, večeras repriza u 19 sati nakon koje održavamo okrugli stol pod nazivom “VRIJEDI LI ŽRTVOVATI 164 ŽIVOTA KAKO BI SPASILI 70000 ŽIVOTA?”

    Osuditi ili osloboditi?

  • Održana konferencija za novinare povodom osječke premijere Terora

    Jučer, 10. siječnja u 10 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku održana je konferencija za novinare povodom premijere interaktivne kaznenopravne drame u dva čina „Teror“ Ferdinanda von Schiracha u koprodukciji s Hrvatskim kazalištem Pečuh. Ova scena u sceni premijerno će biti izvedena danas, 11. siječnja u 19 sati. U četvrtak 12. siječnja, nakon druge izvedbe, održat će se okrugli stol na kojemu će, uz glumce i moderatoricu, sudjelovati izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Osijeku, dr.sc. Zvonimir Jelinić s kojim ćemo razgovarati o širokoj temi vrijednosti i važnosti ljudskog života koja pod svoje skute povlači ne samo moral, nego pravo i filozofiju. Izuzetno zanimljiva rasprava/razgovor sa zanimljivim, svestranim sugovornikom.

     

    Na konferenciji su govorili: Dražena Vrselja, intendantica HNK u Osijeku, Miroslav Čabraja, ravnatelj Drame, Slaven Vidaković, ravnatelj Hrvatskog kazališta Pečuh, Ivan Funk, redatelj predstave, Zvonimir Jelinić, izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Osijeku te glumci Armin Ćatić, Petra Bernarda Blašković, Antonija Pintarić, Dejan Fajfer, Tatjana Bertok i Goran Smoljanović.

     

    Intendantica Dražena Vrselja započela je konferenciju s riječima zahvale cijelom autorskom timu i izrazila je veliko zadovoljstvo što se ova koprodukcija dogodila. Smatra kako je ova predstava pravi biser te kako će je publika izvrsno prihvatiti jer se radi o formi kakva nije igrala na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

     

    Ravnatelj Hrvatskog kazališta Pečuh, Slaven Vidaković također se zahvalio na prihvaćanju ideje o koprodukciji ova dva kazališta te je imao samo riječi hvale za kompletan ansambl predstave. Kazalište u Pečuhu svoj je rad započelo s predstavom HNK u Osijeku te je želja bila da 30 godina djelovanja obilježe isto tako s predstavom osječkog kazališta. Premijerom ove drame obilježili su ovu veliku obljetnicu i učvrstili suradnju naših kazališta.

     

    Glumci koji će večeras stati pred osječku publiku, osvrnuli su se na rad i stvaranje predstave, na izazove koje ovaj vrhunski napisan tekst nosi sa sobom, na moralne dvojbe i emocije koje situacija budi u svakom od njih.

     

    Profesor Zvonimir Jelinić kratko je prokomentirao temu te najavio svakako zanimljivu raspravu na okruglom stolu nakon druge izvedbe „Terora“.

     

    Premijera večeras u 19 sati na pozornici HNK u Osijeku.

  • Kritika komične opere “Ljubavni napitak” Olge Vujović

    Kritika komične opere “Ljubavni napitak” Olge Vujović

    Kritika komične opere “Ljubavni napitak” Olge Vujović objavljena je danas, 10. siječnja na internetskoj stranici Kritikaz.
    Kritiku možete pročitati u nastavku ili klikom na poveznicu.

    U vinu je istina
    Komična opera ‘Ljubavni napitak’ pojavila se u ‘dobar čas’ da razgali publiku umornu od svakodnevnih tegoba, a petero pjevača su prava ‘moćna gomilica’.

    Glazbeni repertoar Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku najčešće povezujemo s operetama, no u zadnje se vrijeme sve češće mogu vidjeti opere pa je ubrzo nakon dramske uslijedila premijera opere Gaetana Donizettija  Ljubavni napitak u režiji Ozrena Prohića i pod ravnanjem Mladena Tutavca (25. 11.2022.).

    Ova komična opera počinje patnjama siromašnog, naivnog  seljaka Nemorina jer mu lijepa, imućna i učena Adina ne uzvraća ljubav. Međutim, u selo dolazi (nadri)liječnik Dulcamara koji među čudotvornim lijekovima  ima i ljubavni napitak pa ga Nemorino pun nade kupuje. Napitak je zapravo loše vino i  jedini mu je učinak da opije Nemorina. Vidjevši to,  Adina prihvaća udvaranje samodopadnog narednika Belcorea i odlučuje se udati za njega. Nemorino zaključuje da se Adina nije u njega zaljubila jer nije popio dovoljno napitka i sklapa vojni ugovor kako bi dobivenim novcem kupio dodatnu bočicu i tako osvojio Adinu. Saznavši da je Nemorino nakon stričeve smrti postao  bogati nasljednik, mlade seljanke ga počinju salijetati  što on pripisuje djelovanju napitka… Adina uočava  koliko je Nemorino bezazlen i odjednom spoznaje da i ona njega voli, otkupljuje njegov vojni ugovor, napušta Belcorea (koji nije previše potresen i udvara se Gianetti) i prihvaća istinsku ljubav. I tako, iako  ljubavni (vinski) napitak nije bio čudotvoran, ipak je bio djelotvoran!

    Donizetti (1797.-1848.) je ovu operu skladao za dva tjedna jer je odbio prijedlog impresarija milanskog kazališta Canobbiana da „doradi neku svoju staru, na sceni nerealiziranu partituru i pripremi je za izvedbu“ (Ivana Šojat u programskoj knjižici), koji je trebao novo djelo u kratkom vremenu. Libreto je napisao Felice Romani nadahnut komedijom Napitak (Le Philtre) francuskog autora Eugenea Scribea (libreto za operu Daniela Aubera premijerno izvedenu 1831.), promijenivši imena likova i naslov u Ljubavni napitak (L’elisir d’amore, premijera 1832.).

    Osječka predstava igra u dvije postave, a  prvu su večer nastupili Kristian Marušić (Nemorino), Vesna Djurković (Adina), Robert Adamček (Belcore), Berislav Puškarić (Dulcamara) i Ivana Medić (Gianetta) uz zbor, baletni ansambl i orkestar HNK u Osijeku. Budući da se radi o vrlo melodioznoj operi (osim najpoznatije, tugaljive arije Una furtiva lagrima (Jedna potajna suza) cijelo djelo, mada pjevački zahtjevno, odiše  „lepršavim“ tonom) dobro je da su  glasovi „ugodni“ i izvođači primjereni, a to je gornji odabir potpuno ispunio – kako vokalno tako i vizualno (što se rado u operama zanemaruje).

    Mirjana Zagorec je kreirala izuzetne kostime, pomno prateći karaktere (napadno karirano odijelo šarlatana, jednostavna odjeća Nemorina, decentne Adinine haljine) i odražavajući duh sredine prošlog stoljeća klasičnim krojem haljina zboristica (mnogim se gledateljicama oteo uzdah!). Pomalo me iznenadila scena (Sheron Pimpi-Steiner i Ivana Živković) s visećim okvirima i projekcijama neba, a objašnjenje da se posegnulo za Magrittom i nadrealizmom nije mi blisko, jer mi se sve u ovoj operi čini itekako realističko (što komika ne umanjuje): očijukanje, naivnost, društvene razlike, prevara i – trijumf ljubavi (bajkovito, mada moguće). Duhovita su bila neka rješenja poput korištenja okretne bine (rund bine) ili upotreba „fiće“ kao prijevoza za samodopadnog Dulcamara. Vječni problem statičnog zbora ovdje je uspješno savladan (Maja Huber), mada se koji put malo pretjeralo (višestruko ustajanje i sjedanje), dok je Tomislav Kobia dizajnom svjetla naglašavao „unutarnje“ promjene likova.

    Komična opera „Ljubavni napitak“ pojavila se u „dobar čas“ da razgali publiku umornu od svakodnevnih tegoba, a petero pjevača su prava „moćna gomilica“.