Piše: Vuk Ognjenović
Najznačajnije djelo čepinskog skladatelja upravo je balet “Jela“. Libretisti baleta Louis Frappart i Gaoul poslužili su se jednom od pjesama iz zbirke “Kindertotenlieder“ Friedricha Rückerta. Upravo je ova zbirka objavljena 1872. kada je veliki skladatelj Gustav Mahler uglazbio cijelu zbirku.
Izvorna priča baleta govori o Jeli koju požuda za zlatom vodi na rub propasti, da bi na kraju našla sreću uz voljenog Marka. Od silne zaljubljenosti na čas su ljudi, a na čas dva stabla: javor i jela. Radnja se događa usred šumskoga svijeta i očekivano je javljanje likova poput duhova vjetra, bure i šumskog bilja. Likovi su Jela u liku vile stabla jele, Marko kao duh javora, Šumska kraljica, Gospodar zlatne pećine, Zlatni genij, Vrhovna glava šumskih mužića te duhovi i vile zlata.
Narodne novine u kritikama pišu:
“Dva stabla koja se u ljubavi odbijaju i privlače ipak su premalo dramatska, makar ih okružuje šuma sa svojim čarom i svojim patuljcima, vilama i dusima.“
S kazališne cedulje iščitavamo da balet sadrži plesove Berceuse (Uspavanka), Velika narodna koračnica, Valčik bajoslovnih prikaza, Čar cvijeća i Ples olujnih duhova.
Osječka praizvedba bit će, zapravo, u potpunosti novo uprizorenje. Osim izvorne ceduljice s praizvedbe u Zagrebu, sa šturom pričom te popisom uloga koji je bio iskoristiv, nije bilo gotovo nikakvih drugih podataka iz kojih bi se moglo rekonstruirati izvornu priču. Osječka praizvedba ima potpuno novu dramaturgiju, režiju i koreografiju, dok se priča glavne fabule samo u naznakama drži izvornika.
Tako će osječka verzija biti u tri slike, umjesto jedne, imat će u potpunosti nov dio priče vezan uz drugu sliku podzemnog svijeta Zlatnog kralja.
Treba istaknuti da je u predstavi jedino zadržana izvorna glazba, nije skraćivana niti mijenjan redoslijed, uz što je novi libreto i nastao.
(nastavlja se)