* Do praizvedbe je ostalo sedam dana. Možete li u riječi pretočiti emocije koje vas trenutačno obuzimaju?
– Neobično. Nije ni uzbuđenje u pitanju, nego nešto nadrealno. Baš kao i sama bajka, sve što se trenutačno događa u kazalištu i oko mene, djeluje mi nestvarno. Od srca zahvaljujem intendantu i svim zaposlenicima HNK-a, od marketinga, tehničke službe, plesačima, glazbenicima, autorskom timu, jer sam dobio iznimnu životnu priliku svoje velike želje iz mladosti ostvariti nakon punih 30 godina. Sudbina je htjela da to bude baš u našem Osijeku, za koji sam već 22 godine vezan radom na Akademiji za umjetnost i kulturu. Impresioniran sam, prije svega, energijom, zajedničkim htijenjem i željom da se ovaj projekt, u koprodukciji sa splitskim, postavi na pozornicu osječkoga HNK-a.
* Nedvojbeno se radi o iznimnom postignuću i Vas kao skladatelja, i HNK kao producenta, no Vama to nije prvi, iako možda jest do sada najveći.
– Imao sam nekoliko velikih projekata, u koje je bilo uključeno jako veliki broj ljudi, no opera i balet su najsloženije glazbene forme, čiji uspjeh ovisi o jako mnogo toga. Na ovom je projektu autorski tim sjajan. U početku me malo zbunilo što nisam sudjelovao u izboru ni jednog suradnika, a do prekjučer nisam vidio nijedan koreografski korak. No, upravo je snaga u želji i duhu Hrvata da se sjedinimo kada trebamo nešto zajednički napraviti. Tada sve dobije posve drukčiju dimenziju. Imam osjećaj da je sadržaj i izbor djela maestralno pogođen
za publiku, jer mislim da smo svi dali sve od sebe da ga približimo i djeci i odraslima, da bude univerzalna priča za sve generacije, kako ste vi to napisali. Bajka je svjetski prepoznatljiva i ovom praizvedbom ulazimo, vjerojatno među prvima u svijetu, u obilježavanje 150 godina od smrti H. C. Andersena. Odličan je tajming na svjetskoj razini za novi koncept jednog Andersenovog djela i ta je činjenica izuzetno bitna. Mislim da baletna umjetnost ima posebnu magiju, koja će privući mnogo publike.
* Strahujete li od nečega što bi moglo poremetiti tu idilu?
– Moramo se pripremiti i na one kojima se moja glazbena estetika ne će svidjeti.
* Mislite da to nije prijetilo i Mozartu, Beethovenu, i da ih je to brinulo?
– Meni je najbitnije da publika to duboko proživi, a mislim da sam to uspješno napravio. Dragocjen je moj kapital u stečenom znanju koje sam dobio na studiju, svjedočeći velikim baletnim i opernim predstavama. Sve to mi se nakon 30 godina vraća u život, sve je to sad eksplodiralo. Ostao sam vjeran melodiji, ritmu, tradiciji rusko-ukrajinske škole kompozicije, tradicionalnom simfonijskom pismu.
* Rekli ste da se ideja, san o baletu rodio još na studiju. Kada je bio završen?
– Gledajući njihove majstore, na studiju mi se javila želja da i ja jednoga dana napišem balet Snježna kraljica, ali i jedan prema bajkama Ivane Brlić Mažuranić. Nikada ne ću zaboraviti činjenicu da mi je osječki HNK prvi pružio priliku, a posljednjih 10-ak god. tražio sam ju kod svih intendanata u Hrvatskoj.
* Sad će mnogima biti žao.
– Nisam nailazio na razumijevanje. Jasno mi je da se ljudi i boje, pa se ovakve prilike ukazuju rijetko. Ovo što je osječki HNK napravio je hrabar potez i dokaz uvažavanja mene kao autora. Prema onomu što sam do sada vidio, mislim da sve ide u dobrom smjeru.
* Sigurna sam da posebno uzbuđenje i ushit svemu daje činjenica da je u pitanju svjetska praizvedba, to znači – ulazak u povijest, neovisno o ishodu i uspjehu. Da, iza toga stoji i rizik i određena doza straha, no to pokreće.
– Imamo sreću da se u projektu okupila sjajna ekipa.
* Prilično različitih umjetničkih estetika. Sve nas zanima kako će to na koncu ispasti. Kako se bliži premijera, vi ste smireniji ili uzbuđeniji?
– Meni je cijela godina jako uzbudljiva. Posebice stresno je bilo ljeto, suradnja s gosp. Sečakom je vrlo intenzivna bila, složena i nimalo laka, bilo je puno izmjena, skraćivanja. Težak posao imali su prepisivači, mislim da smo ih izluđivali. To vam je kao da ste kuću skoro završili, postavili krov i onda morate neke zidove pregrađivati ili sl. Svjesni smo da je to čar ovoga posla, umjetničkoga stvaranja. Vjerujem da su i naši prethodnici imali slične probleme.
* Takvi se projekti ni ne rade svaki drugi utorak. Ne morate biti precizni, ali barem okvirno: koliko sati rada je u pitanju?
– Baleti se obično pišu dvije godine.
* Sedam-osam sati dnevno, kao kod nas u uredu ili ovisi o nadahnuću? Može li se umjetnost upregnuti.
– Ključni su disciplina, red, rad, strpljenje, upornost, dosljednost, trpljenje i iskrenost. Tomu su mene učili.
* Mi neumjetnici uvjereni smo da vama nadahnuće stiže u naletimam u 3 sata u noći.
– Mnogo darovitih ljudi tako razmišljaju i izgube se na tom putu. I Mozart je govorio da je talent samo 10%, sve ostalo je trud. Uvijek to imam na umu. Na konzervatoriju u Moskvi sam bio zadnji na listi.
* Nepravedno umanjujete svoje postignuće: zadnji od koliko primljenih i koliko prijavljenih? I što sa svima ispod crte?
– Neizbrojivi su sati rada koje sam do sada uložio.
* Zašto ova, a ne neka druga bajka?
– Snježnom kraljicom bio sam opčinjen kao dijete, jer su mi ju baka i djed, s kojima sam odrastao, često čitali. Studiranje u Kijevu obilježila je hladnoća i snijeg, možda je zato zima moje godišnje doba.
* Plaši li vas sud kolega skladatelja? Kakva je klima u vašem krugu?
– Mi smo individualci i teško podnosimo tuđe uspjehe. Sukob glazbene estetike, stilova u Hrvatskoj je velik, velika su razmimoilaženja.
* Ne vrijedi li ona da se o ukusima ne raspravlja? Imate pravo na osobnu estetiku koju oblikuje obrazovanje, iskustvo.
– Svatko ima svoju misiju i jednako je važan. I treba biti sretan kada dobije priliku da mu se djela izvode. Ovo je veliki iskorak u programskom konceptu HNK-a: novo hrvatsko djelo, s domaćim autorskim timom i izvođačima. Pohvalna je ideja o konzorciju nacionalnih kazališta. Uvjeren sam da će nakon premijere biti i zanimanja izvan Hrvatske. Posebnost mog stila je što sam uvijek
na rubu kiča s jedne strane, te dubokog umjetničkog izraza s druge, ali negdje u sredini. Mislim da jako dobro koristim dramaturške situacije, napetost traje od prve do posljednje minute. Sve je pojačano kostimima, scenom, animacijom.
* Za Hollywood?
– Za New York!
* Ovaj balet niste nikomu prije nas nudili, naručio ga je HNK?
– U sklopu programa Erasmus+ sam trebao 2022. biti gostujući profesor na konzervatoriju u Sankt Peterburgu, balet pisati tamo i ponuditi ga Marijinskom teatru. Rat je sve to osujetio.
* Sjetila sam se vašeg oratorija Izaija 2009. izvedenog u sklopu programa Pečuha kao Europske prijestolnice kulture. Ima li neko gotovo djelo u ladici, koje čeka izvedbu ili neka ideja koja postaje realizacija? Ne računajući ona manja, kojima održavate formu.
– U dogovoru je djelo za 100. rođendan Dubrovačkog simfonijskog orkestra, na stihove akad. Luke Paljetka te novi balet za HNK u Osijeku, prema priči I. B. Mažuranić. Trenutno sam na vrhuncu stvaralačke kreativnosti, pa mislim da bi idealno bilo za dvije godine postaviti i drugi balet. Kada stvaralački napon splasne, teško ga je ponovno pokrenuti. Skice već imam.
* Kako izgledaju skice skladatelja? Nosite li uvijek sa sobom u džepu notni papir?
– Događa mi se da ne zapišem uvijek ideje koje mi dođu pa netragom nestanu. Ovaj puta sam ih zapisao. Prije dvije-tri godine sam trebao napisati operu, završio sam veliki dio, ali ga nisam zapisao. To vam je kao da vodite cijelu utakmicu i u zadnjoj vam minuti zabiju gol ili koš i izgubite.
* Ovdje nitko ne gubi – utakmica je dobivena.
– Iskoristio sam sve plesove, a završni adaggio kao da ja nisam pisao.
* Hoćemo li plakati?
– Sigurno ćete plakati. Napisao sam ga u jednoj noći, na žalost pod dojmom jednog jako nesretnog događaja.
