“AIDA” DAVNE VELJAČE (3)

Piše: Ljubomir Stanojević©

Pun pogodak intendanta Ivkovića bilo je dovođenja (prvi put u Osijek!) redatelja Petra Selema (1936. – 2015.). Njegova ingeniozna koncepcija – uz izvrsnu glazbenu podršku maestra Željka Milera (1932. – 1990.) – najzaslužnija je za nevjerojatan uspjeh te Verdijeve opere. „AIDA u crnom“, kako su ju označili.

U to vrijeme poznati glazbeni publicist, rođeni Vinkovčanin s domicilom u Italiji, Dragan Lisac (1921. – 2018.) u svojem “pismu iz Osijeka”, naveo je sljedeće:

„Znameniti talijanski režiser de Sica proslavio se svojim filmom ‘Čudo u Milanu’, no slično bi se moglo kazati i za našeg opernog režisera Petra Selema koji je sada režirao Verdijevu ‘Aidu’ u Osijeku i napravio spektakl kakav se možda nitko osim njega ne bi usudio raditi. To kažemo pri saznanju da se radi o najpopularnijoj i često isticanoj kao grandioznoj operi slavnog Verdija, koja zahtijeva veliki izvođački aparat – povećani orkestar, veliki zbor, brojan balet i komparseriju. Pa kako se sve to može naći u (vrlo lijepom) obnovljenom teatru, ali neobično malom – koji ima otvor pozornice od samo 8,20 metara?!

No, Selem, prisutan u posljednje vrijeme u više naših teatara i festivala, smatran jednim od najvećih majstora operne režije u ovom trenutku u nas, pokazao je ovom prilikom osim već poznatih sposobnosti, mnogo spretnosti i još više snalažljivosti. Odmah treba reći da predstava djeluje efektno, a publika ostaje iznenađena režijsko-scenskom realizacijom (izvrsni scenografski radovi Zlatka Kauzlarića Atača, kostime je kreirala Danica Dedijer, a koreografirala je Sonja Kastl), manifestirajući oduševljenje toplim aplauzima koji su se na kraju pretvorili u prave ovacije.“

„Htio sam se osloboditi navike postavljanje AIDE u ključu približnog kopiranja elemenata iz egipatske umjetnosti“ – najavno je uoči premijere kazao redatelj Petar Selem. – “Želim prisnu, ljudsku AIDU, da se likovi ne kreću po sceni kao pokretne skulpture već kao živi ljudi. Zalažem se, dakle, za životnost prizora, ali i za viđenje koje je, u krajnjoj liniji, vizura iz groba.

Osječka scena zbog skučenog prostora onemogućava postavljanje AIDE kao standardnog spektakla. Zato će cijela pozornica biti scena neke vrste grobnice, iza koje je sav vanjski svijet. Prostor radnje je zatvoren, crni prostor, u kojem Aida i Radames umirući vide ponovno dramu koja ih je dovela do ništavila“ – kazao je o svojoj redateljskoj koncepciji Petar Selem.