Piše: Ljubomir Stanojević©
Ožujak je, a ja još u veljači!
Nije veljača nikako uznosit mjesec, mjesec smijeha i karnevala; poslije (pre)dugoga siječnja! Pa ipak, jedna je veljača ostala u pamćenju po velikoj predstavi, hrabrom repertoarnom potezu HNK-a.
Riječ je o “Aidi” Giussepea Verdija, premijerno izvedenoj 22. veljače godine 1988. Za pisca ovih redaka možda najljepša operna predstava HNK-a koju sam vidio – dugih desetljeća…
Ova Verdijeva opera – poznato je – skladana je u počast otvaranja Sueskog kanala i izvedena 1871. u Kairu. Kroz četiri čina (sedam slika) “Aida” prigodno obrađuje priču o etiopskoj princezi Aidi kao egipatskoj robinji i o njezinoj ljubavi prema egipatskom vojskovođi Radamesu, a sve to u doba faraona, u Memphisu i Tebi.
Predstava se uobičajeno izvodi kao spektakl (na otvorenom – počesto i sa slonovima /?/ i sl.). Naravno, kada je to i gdje (o)moguće(no). Ta njezina monumentalnost, s druge strane, čini ju repertoarno rjeđom – osobito u onih kazališnih pozornica koje nemaju (ni minimalne) uvjete za to.
Vjerojatno je taj razlog bio presudan što je do “Aide” 1988. u povijesti osječkoga HNK-a predstava postavljana tek dvaput: 1924. i 1953. (potonja “na otvorenom”, u dvorištu Županijske zgrade preko puta Kazališta, s pokušajem uspostavljanja “osječkih ljetnih priredbi” – 14. lipnja 1953.).
(Nastavlja se)