Sjećanje na osječku Reviju MH, iz 1961.
Piše: Ljubomir Stanojević©
Odlazak novinara Zorana Timarca u kolovozu 2025., učinio me posljednjim živućim autorom i urednikom časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Revija, u izdanju Pododbora Matice hrvatske u Osijeku, 1961.
Glavni urednik tog prvog broja (i jedinog kojeg je uredio) bio je pjesnik Milivoj Polić (1931. – 1993.). Odgovorni urednik bio je profesor Branko Božić (1926. – 1979.) koji je to ostao i za urednikovanja povjesničara Ive Mažurana (1928. – 2016.). U uređivačkom odboru bili su: Ivo Bogner, Vojislav Pelajić, Slobodan Kovačević, Nada Pivac, Ive Mažuran, Nada Murat, Dragutin Savin, Stjepan Brlošić, Stanka Pavuna, Pavle Blažek, Ljubomir Stanojević, Franjo Hegeduš i Geza Stantić.
U pažljivo uređenom prvom broju (nosi oznaku ožujak-travanj 1961.) svoje radove objavilo je 19 autora – iz Osijeka, Vinkovaca, Županje i Beograda. Na 92 stranice (s koricama) maloga formata bilo je obilje probranih tekstova: poezije, proze, eseja, kritika, članaka.
Pjesmama su se predstavili Miroslav Slavko Mađer (1929. – 2015.), Dejan Rebić (1937. – 2011.), Milivoj Polić, Franjo Hegeduš (1939. – 1979.) i Ferdo Bačić (1915. – 1980.). Zoran Timarac (1937. – 2025.) objavio je lirsko-kozerske Igre i dijaloge, a Ljubiša Jocić (1910. – 1978.) svoje nadrealističke Tekstove.
Prozni autor (Nakon kraće stanke) bio je novinar, književnik i scenarist Fedor Vidas (1924. – 2018.).
Najvrjednije štivo ovoga broja Revije bile su književne studije Ive Bognera (1916. – 2002.) – o Ivanu Kozarcu; Dubravka Jelčića (1930. – 2020.) – o pjesmama Slavka Mihalića i Dionizija Švagelja (1923. – 1985.) – ogled o piscima vojno-krajiških „zapovidi“. Švagelj je pisao i nekrološki tekst uz smrt hrvatskog dramatičara, novelista i romanopisca Josipa Kosora (1879. – 1961.), a županjski profesor i ravnatelj Gimnazije Martin Robotić (1904. – 1969.) – najstariji suradnik ovog broja Revije – objavio je prisjet-esej posvećen uspomeni na književnog kritičara i povjesničara Josipa Bognera (1906. – 1936.).
Člancima su se javili muzikolog i skladatelj Julije Njikoš (1924. – 2010.) – O stvaranju novih pjesama i plesova u narodnom duhu; povjesničar Bekir Krupić (1924. – 2012.) – Memento velikoj revoluciji; sociolog Zdenko Jurašek (1919. – 1992.) – Intervju i anketa – sredstva suvremenog istraživanja društvenih pojava i mladi (tada student Prava) Geza Stantić (1941. – 2008.) – Post scriptum razgovorima o omladini.
Kritičari Pavle Blažek (1930. – 1988.) i Ljubomir Stanojević (r. 1943.) svoje su tekstove posvetili kazalištu: Blažek “problemima kazališne kritike”, dok Stanojević piše „o četiri osječke premije“ HNK-a (Nušićeva Vlast, T. Williams Silazak Orfeja, P. Budak Na trnu i kamenu i P. Ustinov Romanov i Julija).
Iako nigdje nije naznačeno, jednostavni, a atraktivni likovni izgled prvoga broja Revije uradak je Milivoja Polića (već od drugoga broja, a osobito kasnije, taj je izgled mijenjan!). Odabrani likovni prilozi reprodukcije su vinkovačkog akademskog slikara Joze Matakovića (1922. – 2008.): Suton, Močvara, Ljeto gori, Velike lenije (žalibože crno-bijele!) – o čijem slikarstvu nadahnutu zabilježbu prinosi D(ionizije) Š(vagelj).
I što reći na kraju. S nježnim sjećanjima na suradnike prvoga broja Revije, na zanos kojim je broj (u)rađen, na zamah netom utemeljenog Pododbora Matice hrvatske u Osijeku (prvi predsjednik Ivo Bogner i motor utemeljenja Dragan Mucić) – ostaje samo memento davnim ljudima i događajima.