Piše: Ljubomir Stanojević©
Petnaest godina dijeli nas od smrti operne solistice Ljiljane Tudaković (rođ. Cvetković, Osijek 29. 6. 1936. – 30. 6. 2010.). Zarana se počela baviti pjevanjem. Svoje prve uspjehe zabilježila je pred mikrofonima Radija Osijek sredinom prošlog stoljeća, uz Plesni orkestar Radija Osijek, kada je izvodila najpoznatije domaće i strane zabavne melodije. Od 1959. bila je honorarni, a godinu dana kasnije i stalno angažirani član opernog zbora HNK-a. Taj je status imala do 1972., kada je prešla u soliste.
Gotovo 20 je godina Ljiljana Tudaković svoj umjetnički identitet ostvarivala u lirskom i lirskom-koloraturnom sopranskom fahu. Još na početku karijere kao Zerlina u Mozartovu Don Juanu pokazala je, prema riječima kritike, „lijep glas, čist i ujednačen, sigurnost nastupa, šarm i svježinu“.
Izgrađujući nadalje svoj umjetnički profil u brojnim, raznovrsnim i zahtjevnim nastupima u operama Don Pasquale, La bohème, Krabuljni ples, Ekvinocij, Seoski filozof i drugima, Ljiljana Tudaković formirala se u vokalnu umjetnicu koja osjeća svaki lik koji tumači, pretvara ga u kreaciju s individualnim oznakama, „muzikalna, šarmantna, ležerna, ali odmjerena…, profinjene zvučnosti i izraza, topla, neposredna, stilski korektna…“.
Njezini posljednji uradci na osječkoj pozornici bili su Giovanna (Verdi, Rigoletto), Micaela (Bizet, Carmen), Flora (Verdi, Traviata), Jelena (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski) i Bogomoljka (Šostakovič, Nos).