Piše: Ljubomir Stanojević©
Vrućega kolovoza sjedim u rashlađenom svom “radnom prostoru“ u HNK-u (hvala tandemu Vladimir Ham i Dina Begović, intendantu i poslovnoj ravnateljici koji su mi omogućili!) i prisjećam se redatelja Marina Carića (1947. – 2000.) koji mi je znao pisati: “Nema ništa ljepše nego (na moru) sjediti u hladu i pisati – prijateljima!”.
Moji su se prijatelji – ponešto zahvaljujući (mojim) godinama! – prorijedili, tek je pokoji ostao; pa im više govorim, manje pišem “u mislima“: kazališna kritičarka Anđela Vidović na svojem je Braču; umirovljena urednica Glasa Slavonije Ivanka Giener Tešija ne odvaja se, mjesecima, od Vrboske i svojega mora; sin Mislav, glumac, konobari na Krku, a od tamo se javio i dragi suradnik, arhivar Ante Kolobarić. Glumica zagrebačkoga HNK-a Vlasta Ramljak “uči“ za novu premijeru… Zove teatrologinja Antonija Bogner Šaban, a onoj drugoj, Sanji Nikčević, čestitam rođendan s poluokruglom znamenkom… I tako… dani teku…!
I evo i rujna, još jedne nove sezone: 119. put HNK u Osijeku (jedini teatar utemeljen s nacionalnim predznakom, još 1907.) otvara vrata. Na novom je početku. Kako je to uvijek uzbudljivo! Neuništivo Kazalište, kako je govorila i pisala redateljica Nada Murat (1927. – 2009.). „Moja“ i naša Nada, moje i naše Kazalište!
U sezonu ulazimo sa zanimljivim repertoarom, novim očekivanjima… Uz „staru“, vjerujem i u dolazak nove publike – za što brinu marne zaposlenice kazališne Službe prodaje, propagande i marketinga i njihova ambiciozna voditeljica Jadranka Petrović. Njima nikada nije lako, ali nema te radosti koju ne dijele, od generalnih pokusa do posljednje izvedbe neke predstave, ako je ona postigla očekivan uspjeh.
Hoće li ga biti u 119. sezoni? Nada(j)m(o) se najboljemu. Uvijek valja imati dobru vjeru!