Piše: Ljubomir Stanojević©
U životu (namjerno ne kažem: profesionalnom, jer nikada nisam odvajao; ako sam i imao “privatan” život?!) u više od šest desetljeća napisao sam stotine i stotine teatralija. Uvijek sa strašću i uzbudljivim unutrašnjim nagnućem, njegujući ljubav prema kazalištu, tom fenomenu “više i manje od života“. I bilo mi je lijepo!
Danas, s tugom u srcu moram napisati nekrolog svojoj (jedinoj) sestri, umirovljenoj balerini HNK-a u Zagrebu – Tatjani Pezelj.
Počela je, naime, u rodnom Osijeku…
Prve dodire s (osječkim) kazališnim daskama imala je još 1956. kao učenica Baletnog odsjeka Niže muzičke škole (produkcija: 24. lipnja 1956.) u predstavi “Prodavaonica lutaka” J. Bayera, u koreografiji Sonje Cvjetičanin i Stjepana Suhya. Talentirana 15-godišnja balerina nastupit će i na proslavi 25. g. umjetničkog rada baletnog plesača, pedagoga i koreografa, šefa osječkog Baleta Suhya (1915. – 2001.) – 6. lipnja 1959. u baletima „Ljubav čarobnica“ (El amor brujo) Manuela de Falle i „Francesca da Rimini“ na glazbu simfonijske poeme P. I. Čajkovskog.
Te godine Tatjana Stanojević (kasnije Pezelj) upisat će srednju Baletnu školu u Zagrebu, po čijem završetku postaje članicom baletnog ansambla Kazališta Komedija, a od 1965. do umirovljenja članica je Baleta zagrebačkog HNK-a.
„Plesala sam u velikom broju klasičnih i modernih baleta, iako sam osobno ljubitelj klasike. Sa zagrebačkim Baletom gostovala sam po cijelom svijetu, mnogo toga vidjela, upoznala i naučila“ – reći će Tanja u intervjuu listu Kazalište, prigodom sudjelovanja Baleta HNK u Zagrebu na Annalu ’80 s predstavom “Kentaur XII“ Alfija Kabilja u kojoj je i Tanja nastupala.
Bavila se i pedagoškim radom (na istoj Baletnoj školi gdje je diplomirala), kao i koreografijom (nagrada na Jugoslavenskom baletnom takmičenju u Novom Sadu, 1988. za „Hommage á Bach“ Borisa Papandopula – uz nazočnost kompozitora).
Bila je dugogodišnja poslovodna tajnica Hrvatskoga društva profesionalnih baletnih umjetnika (zaslužna za objavu prve usustavljene monografije „125 godina profesionalnog baleta u Hrvatskoj“ autoricâ Jagode Martinčević i Sonje Kastl, Zagreb 2002.) a potom Hrvatskog odbora europskog udruženja “Medicina u umjetnosti“ (gdje je bila poslovodna tajnica i predsjednica za umjetnost).
S HNK-om u Osijeku Tatjana (Stanojević) Pezelj surađivala je u najpropulzivnijem njegovu razdoblju poslije dugoočekivane obnove (1985. – 1990.) koreografirajući, sama ili kao asistentica ugledne koreografkinje Sonje Kastl, balete i/ili scenski pokret u predstavama „Rigoletto“ (1985.), „Nikola Šubić Zrinjski“ (1986., obnova 1990.), „Aida“ (1988.) i „Nabucco“ (1989.).
Ostat će u trajnom sjećanju – i u Osijeku!