Piše: Ljubomir Stanojević©
O dramskom umjetniku Frani Krtiću (1920. – 2000.), prvaku Drame HNK-a već smo pisali. Uz 25. godišnjicu njegove smrti (15. siječnja 2000.), a u povodu skorašnje premijere drame „Vještice iz Salema“ Arthura Millera (1915. – 2005.), donosimo tekst o dojmljivom Krtićevom ostvarenju u Millerovoj drami „Cijena“.
Moje intimno kazališno sjećanje – bez posebnog pregledavanja kazališne pismohrane, čak i vlastitih objavljenih tekstova – ipak mi pozornost svraća na jednu predstavu od prije gotovo tri desetljeća*. Ona nije posvjedočila samo o Krtićevu najboljem glumačkom izdanju, nego i o doista visokoj izvedbenoj razini Drame HNK-a toga trenutka. Riječ je o predstavi „Cijena“ Arthura Millera, premijerno izvedenoj na osječkoj pozornici 9. ožujka 1969., koju je režirao dr. Marko Fotez, sjajan scenograf i kostimograf bio je Eduard Griner, dok su u glumačkom kvartetu nastupili dramski umjetnici Ico Tomljenović, Ružica Lorković, Frano Krtić i Isidor Munjin. Ako se ne varam, pokojni Ico Tomljenović poslije mi je pričao da je predstava u stvaralačkoj atmosferi punoj koncentracije napravljena za samo četiri tjedna.
Bila je upamtljiva demonstracija vrhunske glume potpomognuta iznimnim redateljskim osjećanjem dr. Foteza i opremljena (E. Griner) sentimentom minulih dana. „Cijena“ (tada!) nije bila konvencionalno teatarsko djelo, jer – kako je pisao jedan kritičar – Millera je kazalište privlačio kao vrsta svjedočenja. I njegove osobe nisu tu da bi „sagorjele“ ili da bi publiku uzbudile na neki pomodan način, nego da bi svjedočile o svom životu. Njihovi osvrti na vlastiti život u tom su komadu čudesno napisani, puni očaja, ali i komičnih efekata.
Miller je u „Cijeni“ suprotstavio ljude čije se životne bilance potpuno razlikuju. Dok su braća Frantz (I. Tomljenović i I. Munjin) sinovi propalog tvorničara, ispunjeni gađenjem i prijezirom prema jadnim plodovima svojeg neveselog života, stari preprodavač pokućstva Solomon (F. Krtić) zračio je čudesnom životnom snagom koja ga je izdizala iznad tegova i nevolja svakidašnjice.
* Objavljeno u zborniku “Portret umjetnika u drami“, biblioteka Hrvatski radio, knjiga 17. Urednik Borben Vladović, Zagreb, 1998.
(nastavlja se)