Piše: Ljubomir Stanojević©
Naravno da bih o talentiranom intendantu Zvonimiru Ivkoviću (1944. – 2010.), glavnom inicijatoru i upornom organizatoru ove “Aide”, mogao napisati knjigu! Njegov intendantski značaj za osječki je HNK-a točno detektirao vrsni današnji arhivar Ante Kolobarić, mag. cult., koji je Ivkovićevo intendantsko razdoblje (1981. – 1993.) kroz medijski prikaz i kritičku recepciju repertoara, uzeo za temu uspješno obranjenog diplomskog rada.
Zašto o Ivkoviću? – Jer je najzaslužniji za upornost stavljanja “Aide” na repertoar HNK-a nakon blizu pola stoljeća! (A i od onda ponovno je prošlo gotovo četiri desetljeća, ali bit će da je to “osječka sudba“ te Verdijeve opere!).
Ivković se oboružao velikim imenima: u kući je imao sjajnog dirigenta (tada i ravnatelja Opere) Željka Milera (1932. – 1990.), predanog i profinjenog muzičara koji je gotovo sâm „radio“ i sa solistima, sa zborom i, dakako, orkestrom.
Znajući složenost glazbene fakture, Ivković i Miler založili su se za “dovođenje“ ključnih solista: Aide (metropolitanska beogradska operna prvakinja Milka Stojanović/1937. – 2023.), Amneris (pjevačica milanske Scale, Ione Iori/1945. – 2019.), Radamesa (talijanski pjevač iz Scale Doro Antonioli/1929. – 1999.) – dajući istodobno priliku domaćim solistima u ulogama Egipatskog kralja (Velimir Zgrablić/1928. – 2021.), Amneris (pjevačica u osječkom angažmanu, Camelia Pascu/?), Velikog svećenika Ramfisa (također tada osječki solist Gheorge Dimitrie Sara/?), Etiopskog kralja Amonasra (osječka “zvijezda” Ferdinand Zovko/1943. – 2023.) te Glasnika (Viorel Baciu/?) i Svećenice (Katalin Brunjai) – oboje u angažmanu HNK-a.
Radames u repriznim predstavama bio je, tada novosadski dramski tenor, Šime Mardešić.
Veliki Milerov potez bio je upotpunjenje opernog zbora omladinskim zborom iz Slavonskog Broda, s njihovim dirigentom i kasnije profesorom i dekanom Pedagoškog fakulteta u Osijeku, Josipom Jerkovićem (1938. – 2020.).
(Nastavlja se)