Piše: Vuk Ognjenović
Praizvedba prvog hrvatskog baleta „Jela“ održana je 15. siječnja 1898. Svečana praizvedba bila je dobro posjećena, od uglednika bili su prisutni nadvojvoda Leopold Salvator i nadvojvotkinja Blanka, ban Khuen Hedervary i supruga.
Ocjene suvremenika Franje Kuhača i Milutina Cihlara-Nehajeva bile su analogne: hvale instrumentaciju, smisao za boje i nijanse zamjerajući skladatelju što nije pokušao stvoriti nacionalno obojenu glazbu. Muzikolog Franjo Kuhač opisuje glazbu ovog Adamovićevog baleta:
„Diljem cijeloga baleta čujemo dva glavna motiva: koračnicu šumskih čovječuljaka i motiv ljubavnog prizora između duha javora (Marko) i vile omorike (Jela), na kojem je temelju izrađena i ouvertura (…) Pravo je remek-djelo prizor oluje i bure. Ne poznam djelo glazbeno u kojem bi se strahovit no i impozantan takav prirodni pojav bolje karakterisao.“
Iz triju sačuvanih novinskih izrezaka otisnutih nakon svečane praizvedbe mogu se pročitati kritike i osvrti koji su nalijepljeni na tvrdom papiru Agramer Zeitung, 17. 1. 1898.; Narodne novine, 17. 1. 1898., Agramer Tagblatt 17. 1. 1898.
Kritičar potpisan samo inicijalom B., u Agramer Tagblattu hvali na njemačkom jeziku kazališnu upravu što se odvažila postaviti prvi hrvatski balet. On smatra da se dostignuće može mjeriti s bečkim baletnim izvedbama te navodi:
„.. a svjetlosni efekti zasigurno bi i tamo požnjeli pljesak.“
Dalje hvali poetske misli u koreografiji Louisa Frapparta, prepričava sadržaj bajke o ljubavi stabala jele i lipe (u knjižici Jela – Tannennymphe Marko je predstavljen kao javor, što znači da je kritičar pogriješio) i njenom sretnom svršetku. O glazbi Bele Adamovića govori o spoju talenta i zavidnog tehničkog znanja, a orkestraciju opisuje pomalo sličnu simfonijskoj koja djelo bitno izdiže iznad prosječnih skladbi. U ovom osvrtu isti B. izdvaja mjesto u skladbi u kojem se čuje zvuk roga. Uspoređuje ga s temom iz drugog čina Lohengrina i savjetuje da to mjesto izostavi u vlastitu interesu.
U Agramer Zeitungu se vrlo slično opisuje svečana premijera i hvale svi izvođači. Na hrvatskom jeziku u Narodnim novinama sadržana je kritika izvjesnog G. M. Kritičar govori o zapletu u priči, njezinim dobrim i manje dobrim dijelovima koje koreografija nije mogla popraviti. Adamovićeva glazba opisana je vrlo pohvalno. Dijelovi tog hrvatskog teksta na istom su tvrdom papiru prevedeni na mađarski jezik.
Kuhačev prilog u Prosvjeti, objavljen pet mjeseci nakon praizvedbe „Jele“, naširoko piše o baletu, hvali njegovu originalnost i kudi neznalačku zamjerku spomenutoga kritičara B. Djelo je ukupno izvedeno pet puta, a ponekad se balet izvodio uz opernu jednočinku Pagliacci Ruggera Leoncavalla.