Piše: Stanislav Marijanović (1935. – 2019.)
Uza sve to, kada imamo u vidu partiture i teorijske spise R. Wagnera, za koje maestro Mirski znade, o njima piše ili ih ima u vidu i u svojoj kazališnoj knjižnici kao svoju vrsnu glazbenu literaturu, upozorava na: „Mendelssohns ‘Paulus’“, feljton „Hodočašće Beethovenu“, pa o gradnji i izvedbi Beethovenove „Devete simfonije“, kao i na „Oper und Drama i Zukunftsmuskik.“
Uputimo li i na druge spise drugih autora, npr. o Georgesu Bizetu i vokalno-instrumentalnoj glazbi, onda nam je o maestru Mirskom zapaziti uz izbor opernog i koncertnog repertoara i njegovu dirigentsku, a od zgode do zgode i redateljsku koncepciju reproduciranja djela s dramskim dualizmom, verizmom, lirizmom sljedeće: maestro Mirski u svom stvaralaštvu u glazbeno-scenskim izvedbama pretežito zastupa zdravi i umjetnički realizam.
Za uvjerljivu realističku glazbenu interpretaciju dramske radnje osnovu mu je mogao dati Beethovenov simfonizam. Za izvedbu niza orkestralnih i zborskih preljeva ljudskih osjećaja putem vokalnih solo-dionica Schubert u „Liedu“ i omiljeli mu Zajc. Tako je s orkestrom i mješovitim zborom Osječke filharmonije 1926. izveo uz F. Mendelssohna i Wagnera, „punog snage i impulsa“, njegov Wotanov oproštaj iz „Walküre“, druge glazbene drame iz tetralogije „Prsten Nibelunga“ i „Predigru prvom činu ‘Parsifala’“, viđenog 1930. u Bayeruther Festspielhasu, a s društvenim je orkestrom Kuhača 1928. izveo Schubertovu H-mol simfoniju i Es-dur misu.
Berlioz je stopio literarni sadržaj sa simfonijskom koncepcijom, razvidnom u orkestraciji Begović-Gotovčeva „Era“ i njegovoj izvedbi u reprodukciji maestra Mirskog. A on u prvi plan stavlja i kultiviranje prirodne riječi i melodije poput drugih nacionalnih škola.
Naposljetku je maestro Mirski i sam obuhvatio i izjednačio 40. obljetnicu svoje artističke djelatnosti s 50. obljetnicom svojega osječkog kazališta na jedino moguć način: jedinstvenom mišlju, suživljen sa stvaralačkim naraštajem svojega doba, kao zalogom opstojnosti njegova kazališta i njega samoga sve do 100. obljetnice Krležinih dana 2007.
„Pedesetogodišnjica ustanove, u kojoj sam proveo četrdeset godina svog umjetničkog rada, oživljava u meni mnoge uspomene /…/ na mnoge odlične umjetnike, koji su svojim talentom i svojom ljubavlju gradili zajedno s nama umjetnički lik ove ustanove. /…/ Neka ova knjiga… bude garancija da će ovo kazalište i u budućih pedeset godina slijediti svoje svijetle tradicije. (Uvodnik “Spomen-knjige o pedesetoj godišnjici Narodnog kazališta u Osijeku 1907. – 1957.“ Priredio: Dubravko Jelčić, Osijek, 1957.)
Iz zbornika Krležini dani u Osijeku 2007. Priredio Branko Hećimović (Zagreb – Osijek 2008.)
Odabrao Ljubomir Stanojević