Piše: Stanislav Marijanović (1935. – 2019.)
Veliki intervju dat osječkom dnevniku Hrvatski list – “G. Lav Mirski o sebi“, povodom 25. obljetnice i velike proslave koja mu je upriličena od svih osječkih kulturno-umjetničkih društava, Kazališta i Gradske glazbene škole, obavijesno je crpilište izvornih životnih podataka i opservacija o njegovom umjetničkom putu, razvoju, poetici glazbe, spoznajama i prosudbama o stvaralačkim etapama i predvodništvu u promicanju glazbene kulture svakom istraživaču.
On kazuje o svome približavanju glazbi i kazalištu, nagnuću, smislu i opredijeljenosti za kolektivnu glazbu, prvim iskustvima s dirigentskog podija, velikoj praksi, uzorima i upoznavanju teorijskih spisa, naposljetku svodi i bilancu svoga rada, stvaranja i udjela ali i doprinosa Mirka Polića, odličnog glazbenika glazbenom životu u gradu Osijeku:
“… dirigirao sam oko 1400 predstava (bez koncertnih priredaba). Pored velikog repertoara dirigirao sam veliki broj opereta i narodnih komada s pjevanjem. Upoznao sam kazališni život u tančine, čak sam i koji put postavljao kulise, suflirao i glumio. No, moj rad nije se samo ograničio na kazalište, već sam se trudio da Osijek, koji sam zavolio svim srcem, upoznam s tokovima velike simfonijske literature i da ga upoznam s mnogim domaćim i svjetskim umjetnicima…
S ‘Kuhačem’ priredio sam veliki broj vokalno-instrumentalnih koncerata. Izvedeni su mnogi domaći kompozitori, a od oratorijskih djela: Verdi ‘Requiem’, Schubert ‘Misa u Es-duru’, Dvoržak ‘Stabat Mater’, ‘Novowiejski Quo vadis’. Sa ‘Kuhačem’ bio sam i u inozemstvu, u Pragu, Poznańu i Budimpešti…
Za moju proslavu izabrao sam ‘Carmen’ iz više razloga… Jer se u toj operi sukobljavaju lirski i dramski momenti. Ova mi opera daje priliku, da te večeri manifestiram obilje svojih osjećaja za zadovoljenje svog temperamenta i svoje ljubavi za čistom i pravom umjetnosti.
Napominjem još… da se navršava stogodišnjica rođenja proslavljenog francuskog kompozitora Georgesa Bizeta.“
Iz više razloga koji nas motiviraju na podastiranje podloge za bolje razumijevanje Maestrove primjene poetike cjelovitoga umjetničkog djela, jezika, harmonizacije i kazališno-scenske glazbe, operne i operetne, ali i vokalno-instrumentalne, valja nam se usmjeriti i na još dva važna njegova novinska osvrta u dnevniku Hrvatski list:
„Prvi puta na Wagnerijanskim svečanostima u Bayeruthu, na kojima se jedino cjelovito izvodi Wagnerov ‘Parsifal’, i na zapažanja u jubilarnom članku ‘Ivan pl. Zajc: O stotoj obljetnici rođenja’, i to samom Zajcu, što će reći, i o sebi (‘Pljeskalo se uvijek više Zajcu nego njegovom djelu, jer je maestro… zanosio svoje izvođače kao i slušateljstvo, uzdižući ih u sfere čistog artizma…’), nadalje, o Zajčevu opusu, štovanju Verdija i rodonačelništvu u našoj glazbenoj kulturi.”
(nastavlja se)
Iz zbornika Krležini dani u Osijeku 2007. Priredio Branko Hećimović (Zagreb – Osijek, 2008.)
Odabrao Ljubomir Stanojević