Režija Franke Perković je intenzivna, ali otmjena, bez banalnosti i karikaturalnosti. Pozornica se za ovu priliku preselila i u prva četiri reda gledališta i u lože, a dio publike našao se na pozornici, kao da nismo u kazalištu, nego u životu. Razigrani, odlični glumački ansambl koji imponira kolektivnom igrom…
Denis Derk, Večernji list
”Na Tri kralja ili kako hoćete” pripada najizvođenijim i najpopularnijim Shakespeareovim komedijama, a nastala je u najzrelijem periodu njegova stvaralaštva. Radnja se temelji na naizgled klasičnom ljubavnom trokutu u kojem djevojka prerušena u mladića zavodi ženu u ime muškarca kojeg voli, a ta se žena pak zaljubljuje u djevojku misleći da je mladić. U toj se zabuni propituje i sama bit privlačnosti, identiteta i ljubavi.
Nakon izvrsne adaptacije romana Daše Drndić i režije predstave ”Leica format”, Goran Ferčec i Franka Perković vraćaju se na riječku pozornicu sa Shakespeareom. Upravo u komediji zabune i karaktera ovaj autorski duo otvara prostor dijaloga sadašnjice s pričom o zabludi, spolnim i rodnim identitetima, krivim odlukama, prividu, žudnji, laži, umišljaju, komediji, tragediji i svemu onome što pripada širokom polju diskursa (o) ljubavi. Ovo scensko ”čitanje” Shakespearea namjerava sagledati navedene teme u današnjem vremenu, produbiti pitanja o fluidnosti identiteta te pozvati na prihvaćanje onih iskaza i izazova ljubavi koji se odvijaju izvan društveno normiranih diskursa i praksi.
Lions klub Mursa ulazi u svoju 25. godinu postojanja, u četvrt stoljeća svoga djelovanja na području naše društvene zajednice. Tako ove godine u mjesecu rujnu žele predstaviti monografiju: NAŠA IVANKA BOLJKOVAC
HALATAFL je naziv stare vikinške igre koja je kod nas poznata pod imenom “Vukovi i ovce”. Glavno pravilo te društvene igre je da ako vuk propusti pojesti pojesti ovcu, gubi. To je u ovoj duo drami metafora života dvaju karaktera, direktora I ratnika, koje je sudbina spojila višestrukim nitima. Njihov susret se događa pri kraju jednog manje-više uobičajenog radnog dana u kancelariji. Kroz nekoliko dramskih I komičnih obrata spoznajemo da su i jedan i drugi krenuli u životnu borbu, svako na svoj način iz nekog idealizma, Josip na ratnom polju, a Marko na poslovnom. Nakon otmice, za koju se kasnije utvrdi da je lažna i diletantski planirana, dolazi do uzajamnih ispovijesti koje nam potvrđuju koliko su njih dvojica slični u svojoj različitosti i zapravo krvavi ispod kože. Tekst ove dramsko-komične igre, ili socijalne tragi-komedije, kako sam je nazvao, suočava nas sa stvarnošću današnje Hrvatske, iskreno, neposredno, ponekad okrutno i sjetno. Nezrela i korumpirana demokracija sa debelo zrelim ratnim traumama, društvo u kojem smo se svi navikli na ukorijenjene anomalije i koje u svojoj administrativnoj tromosti i lopovskoj umreženosti ne potiče pozitivne vrijednosti, te kao da nije sposobno ponuditi ništa osim bijega. Rezime dvaju života kroz jedan ljudski susret i razgovor ova dva čudna karaktera suočava gledatelja s njegovim ostvarenim i propuštenim prilikama poput neiskrivljenog ogledala, potiče ga da se zapita kako je odigrao svoj život s ponuđenim figurama I jesu li okolnosti te koje formiraju karaktere ili je to konstantna bitka s vlastitim mentalitetom, s prostorom i mjestom rođenja. Može li se kroz naša pojedinačna djelovanja popraviti ne samo slika društva, nego I njegov temelj? Mogu li ljudi koji su se svojim životima izborili za to društvo, tražiti da ono bude bolje? Kako izbjeći vrtnju u krugu razočaranja i što učiniti da bi to imalo nekog vidljivog traga u općoj rezignaciji? Postoji li pojedinačni spas ili je potrebno da bude poduprt I organiziran u društvu koje smo stvorili? Ukoliko se taj pothvat prepusti ljudskim slabostima, takozvanom “snalaženju” i pohlepi, koliko daleko možemo dogurati? To su pitanja koja u ovoj toploj ljudskoj priči stoje pred nama. Iako se doima kao svakodnevni razgovor vođen naizgled svakodnevnim, banalnim rječnikom, tekst ove kazališne igra neočekivano nas udara emotivnim, iskrenim eksplozijama i implozijama, te nas potiče da se zamislimo i odemo iz kazališta ne samo zabavljeni, nego i zapitani nad prilikama života kojeg vodimo i u kojeg smo uronjeni rođenjem ovdje na ovom trusnom tlu.
Objavljen prije gotovo deset godina, “Hotel Zagorje” Ivane Bodrožić – dirljiva, potresna, kritična priča koja se lako čita, a teško zaboravlja – jedan je od nezaobilaznih naslova nove hrvatske književnosti. “‘Hotel Zagorje’ ne mjeri se mjerilima jedne ili deset književnih sezona. Riječ je o romanu koji obilježava cijeli naraštaj.”, zabilježeno je o ovoj knjizi. Ni njezina tema ne prestaje biti aktualnom, a oživjeti je na pozornici intrigantno je i pulsirajuće nastojanje. Osim toga, govor o izbjeglištvu u ovome trenutku ima i globalne dimenzije, pa riječi “Jednom smo u Caritasu dobili punu torbu slatkiša i teglili je prema Črnomercu u tramvaju prepunom ljudi. Dotjerana gospođa u našim kolima rekla je kolegici da to izbjeglice rade gužvu jer se po cele dane vozaju sim tam. Pogledala sam je i nasmiješila se jer sam znala da smo mi prognanici, a da su izbjeglice iz Bosne.”, bolno pogađaju i “u sada”, a polemičnost predloška potražit će i autorice Jelena Kovačić i Anica Tomić. “Hotel Zagorje” emotivno i politično se obraća čitateljima raznih generacija, što je namjera i njegove kazališne verzije, nakon čijeg gledanja, nadamo se, iz dvorane nećemo izaći isti kakvi smo u nju ušli, i gdje će, kao i u knjizi, biti “smijeha i zaigranosti i – ljubavi”.
Nagrade:
Nagrada hrvatskog glumišta, 2020.
– za najbolju predstavu u cjelini
– za najbolje redateljsko ostvarenje: Anica Tomić
28. Festival glumca, 2021.
– najbolja predstava u cjelini
31. Marulićevi dani, 2021.
– nagrada za predstavu u cjelini: “Hotel Zagorje”
– nagrada za najbolju režiju: Anica Tomić
– nagrada za najbolju dramaturgiju predstave/dramatizaciju/adaptaciju: Anica Tomić i Jelena Kovačić
– nagrada za glumačko ostvarenje: Dijana Vidušin
– nagrada zanajbolju scenografiju: Igor Vasiljev
– nagrada za glumačko ostvarenje žirija čitatelja “Slobodne Dalmacije”: Dijana Vidušin
27. Međunarodni festival malih scena Rijeka, 2022.
– nagrada “Nenad Šegvić” za najbolju predstavu
– nagrada za najbolju režiju: Anica Tomić
Sa zadovoljstvom najavljujemo da se po 45. put u izvorištima tamburaštva: Osijeku, Našicama i Đakovu od 24.-26.6.2022. održava Međunarodni festival umjetničke tamburaške glazbe u organizaciji Hrvatskog tamburaškog saveza u Osijeku. Nakon dvogodišnjih posebnih koronavirusom uvjetovanih realizacija Festivala, ovogodišnji Festival će se predstaviti u predpandemijskoj formi i vratiti na pute ucrtane još davne 1961. godine. U glazbeno bogate tri natjecateljske i revijalne večeri, ljubiteljima orkestralne tamburaške glazbe umjetničkog izričaja predstavit će se 16 tamburaških orkestara i komornih ansambla s gotovo 400 mladih glazbenica i glazbenika na tamburama koji su marljivo pripremali svoj program. Svi oni pokazat će svoje tamburaško umijeće izvodeći 50 skladbi pisanih za tambure od kojih čak 7 praizvedbi hrvatskih skladatelja.
Uz orkestre, istinski ljubitelji orkestralne tambure imat će priliku uživati u brojnim kvalitetnim instrumentalnim i vokalnim solistima. – PROGRAM FESTIVALA
Stručno povjerenstvo u sastavu Siniša Leopold, Vladimir Vladimirov te Franjo Batorek neće imati lak zadatak na kraju festivala dodijeliti plakete Tambura Paje Kolarića za najbolji orkestar/ansambl, najbolju praizvedbu, najboljeg dirigenta te vokalnog i instrumentalnog solista.
Trima orkestrima/ansamblima s najviše osvojenih bodova dodijelit će se bračevi iz majstorske Glazbalarske radnje Žmegač, Varaždin.
Kroz program vodit će nas uvažena glumica Vlasta Ramljak, dugogodišnja prijateljica Festivala.
Posebne zahvale organizacijskom odboru i svim suorganizatorima kao i gradovima domaćinima koji su otvorili svoja vrata ovogodišnjem Festivalu, te svima koji su svojim djelovanjem pomogli u realizaciji 45. MFUTG-a.
Ovim putem pozivamo Vas, draga publiko, da nam se pridružite na ovogodišnjem 45. MFUTG-u.
Neka nam ponovno zazvuče tambure kao nekada u pravom festivalskom zanosu!
Izvor: http://htso.hr/2022/06/06/45-medunarodni-festival-umjetnicke-tamburaske-glazbe/