Kategorija: Uncategorized

  • Udovice – Premijera

    Udovice – Premijera

    U Udovicama se sve događa prirodno i površno. U prvom je dijelu ova prirodnost vidljiva u slici trivijalne smrti. Smrt prestaje biti opasna i strašna, primjećuje se kretanje u smjeru groteskne interpretacije drame; riječju, tema Smrti je u Udovicama prikazana tako da spaja komične elemente, na trenutke bezbrižne i banalne, začinjene ruganjem i autoironijom upravo s motivom smrti. Događaji koje Mrożek predstavlja govore o napetosti skrivenoj pod maskom banalnosti i trivijalnosti, možda i predosjećanja tragičnog puknuća koje se nazire ispod šarene kavanske scenerije, ali i istovremeno banaliziranje onoga što je uzvišeno i pokazuje krhko i podlo ljudsko stanje. Kod Mrożeka nema jeze, postoji vizija komične groteske koja zastrašuje apsurdnošću poludjelog svijeta u kojem Smrt i vrijeme kao da ne uspijevaju izazvati nikakav dublji metafizički nemir. Gospoda jureći u plesu dance macabre kao da nemaju svijest svog kraja, njihove su smrti slučajne i glupe.

    Sławomir Mrożek

    UDOVICE

    (Wdowy)

    drama u jednom činu

    Prevoditelj Pero Mioč

    Redatelji scenograf Jasmin Novljaković

    Suradnik scenografa Davor Molnar

    Kostimografkinja i scenski pokret Jasminka Petek Krapljan

    Skladatelj Igor Valeri

    Oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia

    PODJELA:

    UDOVICA PRVA Matea Grabić Ćaćić

    UDOVICA DRUGA Ivana Soldo Čabraja

    UDOVICA TREĆA Ivana Gudelj Tešija

    GOSPODIN PRVI Antonio Jakupčević

    GOSPODIN DRUGI Aljoša Čepl

    KONOBAR Miroslav Čabraja

    Rukovoditelj Tehnike i voditelj pozornice Mato Ivić

    Voditeljica maskersko-vlasuljarske radionice Ružica Miler

    Voditelj rasvjete Tomislav Kobia

    Voditelj tona Davorin Toth

    Slikar izvođač Leon Landeka

    Dekor i scenska oprema izrađeni u radionici HNK pod vodstvom Željka Jurića.

    Kostimi izrađeni u krojačkoj radionici HNK pod vodstvom Gordane Jurković.

    Inspicijent Eduard Srčnik

    Šaptačica Katarina Milićević Drahotuski

     

    Projekt Osječko-baranjske županije Žene u crvenom

    Svečana izvedba

    5. veljače 2021.

    Premijera

    Građanska pretplata

    6. veljače 2021.

  • Davor Panić – Četrdeset godina na sceni HNK u Osijeku

    Davor Panić – Četrdeset godina na sceni HNK u Osijeku

    Ima ljudi koji vam se u pobratimstvu duša zavuku kod kožu, ljudi koje vrijeme ne narušava, nego njihovu srcu i duši daje zoriti do voća čijom se dobrotom slade mnogi – sretni što im je udijeljen blagoslov istodobnog postojanja s takvim čovjekom.

    Davor Panić je na scenu HNK u Osijeku prvi put stupio 5. studenog 1980. u „Macbethu“, u ulozi Mladog Siwarda. Vjerojatno nesvjestan koliko suigra scene i glumca, likova i njihova utjelovitelja mijenja oba aktera, ali sigurno od samoga početka iskren i predan, ozbiljan u spoznaji kolika je odgovornost glumca prema liku čija konačna sudbina zapravo ne ovisi o autoru, nego o onome koji mu podaje krv, meso i glas…

    Davor Panić prvenstveno je velik čovjek, uvijek tinjava žeravica teatra koji nam je dom. Zato suštinski ne sumnjam da je nakon niza sjajnih uloga Rogožina, ujaka Vanje, Strossmayera, starog Karenjina, djeda iz Emeta uloga Lakaja Firsa u Čehovljevu „Višnjiku“ simbolika sažeta u čovjeka koji šutke prati sudbinu mjesta od kojega se ne može odmaknuti, koje mu je poslanje.

    Njegovo HNK u Osijeku zato s ponosom obilježava Davorovih i naših zajedničkih 40 godina na sceni…

  • Sandra Lončarić – Nacionalna prvakinja drame

    Sandra Lončarić – Nacionalna prvakinja drame

    Varavo je s glumcima – kad ih zazovete imenom, u misli vam nikad ne dolaze sami, nego za sobom u špaliru, kao vrtićku djecu na izlet, povedu sve likove koje su utjelovili, glasom im podali Riječ, svojim tijelom pravo na postojanje…

    Sandra Lončarić na samome je porubu minule godine stekla status dramske nacionalne prvakinje, naša Sandra koja je maestralno utjelovila Shakespearovu Portziju i Juliju, Krležinu Bobočku, Čehovljevu Mašu i višnjičku Ranjevsku, Tolstojevu Anu Karenjinu nakon koje smo dugo plakali, Kozarčevu Tenu, Petričevićevu Adelu Deszathy, unterstadtsku Katarinu Pavković, Schillerovu Mariju Stuart… naša velika, talentirana Sandra, umjetnica bez zadrške, punokrvna glumica vazda predana zavjetu da s poštovanjem, bez fige u džepu utjelovi rođene bez tijela, podari jasan, dojmljiv glas onima koji rođeni su iz slova, tako naša Sandra Lončarić na koju smo dugo već ponosni, koja s pravom je zaslužila status nacionalne dramske prvakinje…

    Njezino Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku