Donald Churchill, komedija, gostovanje Hrvatskog kazališta Pečuh
U boj – 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva – zbor i solisti
ZMAJEVI LJUDSKIH LICA
Držimo li se stava da umjetnost temeljne alatke svoje hermeneutike preuzima od stvarnosti koju (čak i kada se čini da tomu nije tako) analitički tretira i apostrofira u vrisak svojevrsne pobune, onda možemo reći da je ruski dramatičar Evgenij Švarc živio u zanimljiva vremena. Rođen u Kazanju, 1896., Švarc je do smrti, u tadašnjem Lenjingradu, 1958., bio svjedokom tektonskih pomaka kako ideoloških, tako i politoloških paradigmi koje su svijet posložile u nove geopolitičke karte i oštrije reljefe – i nije mu promaklo u kolikoj su mjeri sve te promjene suštinski samo privid. Ta njegova, za pojedinca u gotovo svim sustavima opasna, spoznaja urodila je jednako opasnom alegorijom – predstavom Zmaj koja, usprkos činjenici da je vješto satkana od elemenata drevnih legendi o krilatim gmazovima koji rigaju vatru, nedvojbeno i jasno kritikom progovara ne samo o vlasti, nego i gluposti i inertnosti, pasivnoj poziciji mnoštva kojemu je uvijek miliji status podčinjenog subjekta od neizvjesnosti stanja koje bi moglo uslijediti nakon pobune. Teško je zapravo žanrovski odrediti Zmaja koji se predstavlja kao bajka o gradiću u kojem 400 godina vlada zmaj, ali i lutajućem vitezu koji traga za onima koje treba spasiti… Riječ je, međutim, o bajci samo utoliko što žarišnu točku radnje predstavlja mitsko biće. Sve ostalo stvarnost zrcali utoliko što postavlja pitanja u ljudskoj prirodi, o pobuni protiv nepravde koja se rasplamsava i nikad provedena u djelo umire u umu. Švarc, naime, odlazi korak dalje od poslovične tvrdnje kako svaki narod ima vlast koju zaslužuje – on narod, tu „podjarmljenu gomilu“ uvodi u kategoriju vlasti tvrdeći kako svatko vlastitom krotkošću pred tiranijom i nepravdom sudjeluje u toj tiraniji i toj nepravdi…
Nije stoga nimalo čudno što je bajka Zmaj (Drakon) nastala u pretakanju 1942. i 1943. ubrzo nakon premijere staljinistička vlast zabranila, dok je sam Švarc, autor 25 dramskih djela, završio na popisu nepoželjnih autora. Javnu rehabilitaciju doživio je tek u Hruščovljevoj eri, ali ne u potpunosti – jer djela mu se trijumfalno na scenu vraćaju tek nakon njegove naprasne i prerane smrti.
Ivana Šojat
Koncertni program za Svečanu akademiju
DANI HRVATSKOG FILMA – IVO GREGUREVIĆ
Orašje, 30. kolovoza 2025.
1. Patrick Doyle / John Williams (arr. Jerry Brubaker): HARRY POTTER I PLAMENI PEHAR – koncertna suita
2. Louis Guglielmi – Louiguy (arr. Fedor Vrtačnik): LA VIE EN ROSE – Izvodi: I. Medić
3. Consuelo Velázquez (arr. Fedor Vrtačnik): BÉSAME MUCHO – Izvodi: J. Pogrmilović Jelečki
4. James Horner (arr. John Moss): TITANIC My Heart Will Go On – Izvodi: I. Medić
5. Alan Menken / Howard Ashman (arr. Fedor Vrtačnik): BEAUTY AND THE BEAST – Izvode: J. Pogrmilović Jelečki i K. Miličević
6. Sherman Brothers (arr. Damir Bunoza): MARY POPPINS Feed the Birds – Izvodi: J. Pogrmilović Jelečki
7. Alan Menken / Tim Rice (arr. Fedor Vrtačnik): ALADDIN A Whole New World – Izvode: I. Medić i R. Adamček
8. Elton John / Tim Rice (arr. Damir Bunoza): THE LION KING Can You Feel the Love Tonight – Izvodi: R. Adamček
Drama Arthura Millera koja otkriva lice histerije, straha i manipulacije.
U središtu male puritanske zajednice 17. stoljeća razbuktava se lov na vještice, ali pod optužbama ne gori magija – već istina, ljubav i savjest. Kultna drama Arthura Millera, temeljena na stvarnim događajima iz Salema, ogoljuje mehanizme kolektivne paranoje i moralnog sljepila, upozoravajući koliko je tanka granica između pravde i progona.
Može li pojedinac ostati vjeran sebi dok mu društvo sudi?
Nova inscenacija u režiji Ivana Plazibata donosi suvremen pogled na klasiku, koji odzvanja i danas.
Postanite svjedocima jednog od najmoćnijih trenutaka suvremenog teatra!