Antiratna drama” Porajmos” ( romski naziv za Holokaust) čija je radnja smeštena u Somboru , gde je pre Drugog svetskog rata kao i dana živi preko dvadeset nacionalnosti. Radnja filma bavi se sudbinama zaljubljenog para ( Jevrejke I Nemca) i romskog violiniste. To je ljudska i emotivna priča koja obesmišljiva ratne sukove, patološke ideje i bezumlje koje se dešavalo za vreme rata. Film je režirao Gorčin Stojanović, a većinu postavke filma čine glumci Narodnog pozorišta Sombor.
Predstava „Semper Idem“ (Uvijek isto) predstavlja historiografiju Đorđa Lebovića u kojem autor priča o svom odrastanju u Kraljevini Jugoslaviji, neposredno prijee početka Drugog svjetskog rata.
Predstava je skrojena, preuzevši naslove iz romana, tako što je podijeljena u tri cjeline. Prva cjelina nosi naziv „Od raja do pakla“, druga „Sazrevanje“ i posljednja Predskazanja/Veliki sunovrat.
Počevši od „Raja“ predstava, na lirski način i sa dozom humora opisuje Lebovićeve porodične prilike – majku i oca, očuha, djeda Adolfa, tetku Paulinu, kao i djedovu drugu ženu, baku Lauru, tetka, tetke, baba-tetke i ujake, drugare, uz koje je odrastao nakon razvoda roditelja. Đorđe, publici, kao narator, komentira događanja i na taj način dodatno pojašnjava radnju i pojačava dojam priče.
I, tako od „Raja“, kroz „Sazrevanje“, kroz dječju vizuru, najavljuje strašne događaje; najavljuje rat i predstojeći pogrom nad židovskim narodom.
Dječjim očima na život uspostavljena je distanca u odnosu na strahotu sudbine djeteta koji je, nakon rata, ostao bez cijele svoje porodice.
Nagrade na 65. Sterijinom pozorju
70. Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine
režija, scenografija, izbor muzike: Gorčin Stojanović
kostimograf: Lana Cvijanović
kompozitor: Aleksandar Vaci
koreograf: Ista Stepanov
asistent režije: Tijana Markovinović
asistent kostimografa: Marina Maričić
inspicijent: Zoran Vučković
sufler: Ninoslav Vranić
Zovko je za ulogu u toj predstavi zaslužio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje 16. Marulićevih dana. Petnaest godina kasnije, kao svojevrsni hommage našem glumcu i dramatičaru, ali i zbog svoje publike, u novoj se produkciji vraćamo starom tekstu.
Na površini duhovita, naizgled svakodnevna ljudska priča o zamjeni identiteta i zabavnim nesporazumima koji iz nje proizilaze, u svojoj je suštini dubinska analiza ljudskih odnosa u suvremenom, otuđenom svijetu i potrebi ljudi za „srodnom dušom“. Iako ova drama ne pretendira na velike teme, već se bavi sasvim malim ljudskim strahom, strahom od dugo očekivane sreće, njeni dometi su itekako značajni. Pobijediti strah, dati šansu samom sebi, usuditi se napraviti onaj presudan korak ka sreći, ka ispunjenju – blago je koje su sputani strahom ispustili mnogi.
“Greta i Petar u Francuzici kao da nisu imali nejasnoća ni težina u naslućeno mogućoj ljubavi, jednostavno su bili Ona i On, svoji, radoznali kao djeca, umorni u svojim svjetovima, ali ne bez nade. Stoga nas veseli što je ovoj predstavi žiri dramskoga programa dodijelio nagradu Judita za najbolje umjetničko ostvarenje.”
Dunja Vusio, Vijenac
“Francuzica nudi ugođaj mirnoće i finoće, danas tako rijedak ”
Jasmina Parić, Slobodna Dalmacija
Više na poveznici
A. P. Čehov
VIŠNJIK
drama
Predstava je koprodukcija s Gradskim dramskim kazalištem Gavella
Prevoditelj Božidar Škritek
Redatelj Dražen Ferenčina
Dramaturg Dubravko Mihanović
Autor glazbe Igor Valeri
Scenografi Dražen Ferenčina, Davor Molnar
Kostimografkinja Marita Ćopo
Scenski pokret Maja Huber
Oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia
Asistent redatelja Vanja Jovanović
Suradnik za mađioničarske scene Domagoj Ivanković
PODJELA:
RANJEVSKA, Ljubov Andrejevna Sandra Lončarić
ANJA, njezina kći Antonia Mrkonjić
VARJA, njezina pokćerka Anja Đurinović Rakočević
DUNJAŠA, sobarica Antonija Pintarić/Tara Rosandić
GAJEV, Leonid Andrejevič, brat Ranjevske Miroslav Čabraja
LOPAHIN, Jermolaj Aleksejević, trgovac Ivan Ćaćić
TROFIMOV, Pjotr Sergejevič, student Ivan Grčić
SIMEONOV-PIŠČIK, Boris Borisovič, vlastelin Duško Modrinić
CHARLOTA IVANOVNA, guvernanta Antonija Stanišić Šperanda
EPIHODOV, Semjon Pantelejevič, blagajnik EnesVejzović
FIRS, lakaj Davor Panić
JAŠA, mladi sluga Aljoša Čepl
Rukovoditelj Tehnike i voditelj pozornice Mato Ivić
Voditeljica maskersko-vlasuljarske radionice Ružica Miler
Voditelj rasvjete Tomislav Kobia
Voditelj tona Davorin Toth
Slikar izvođač Leon Landeka
Dekor i scenska oprema izrađeni u radionici HNK pod vodstvom Željka Jurića.
Kostimi izrađeni u krojačkoj radionici HNK pod vodstvom Gordane Jurković.
Inspicijent Eduard Srčnik
Šaptačica Katarina Milićević
Posjeći mjesečinu
Bilješka uz Višnjik A. P. Čehova
U jednom pismu Olgi Knipper, napisanom 20. siječnja 1901. u Nici – dakle, Olga još nije bila Čehovljeva supruga; vjenčali su se te godine u svibnju – Čehov se raspituje kako idu probe Tri sestre pa zaključuje: “Ako pokvarite III. čin, drama je propala, i gledatelji će me izviždati pod stare dane.” Anton Pavlovič rodio se 1860.; u trenutku dok datira pismo mu je niti 41 godina. Je li bio duhovit kad je spomenuo “stare dane” ili je predosjećao da će tri godine kasnije umrijeti od tuberkuloze, ili jednostavno biti star početkom 20. st. i danas nije značilo isto? Kakogod, u tom životu nastala su djela koja su, kako je već nebrojeno puta rečeno, zauvijek promijenila svjetsko kazalište. Platonov ili Drama bez naslova (1881.), Ivanov (1887.), Galeb (1896.), Ujak Vanja (1899.), Tri sestre (1901.) i Višnjik (1903.), “cjelovečernji” su dramski naslovi kojima se pozornice neprestano iznova vraćaju, pokušavajući oživjeti “onaj neuhvatljivi ugođaj, gdje se likovi očituju kao živi i neposredni ljudi”. Tim “živim i neposrednim ljudima” scenski se pristupalo, vidjeli smo, vrlo različito pa predstave nastale po Čehovljevim dramama znaju biti i vrlo duhovite i neobično ozbiljne i iscrpljujuće spore i prštavo dinamične i utihnute i strastvene… Svakako, Čehovljevu – i moguću našu – istinu treba potražiti koliko u izgovorenom, toliko i u prešućenom, koliko u pokazanom, toliko i u skrivenom. U tom smislu Višnjik je vrhunac dramskog stremljenja koje sâm Anton Pavlovič opisuje i ovako: “Pokušao sam biti originalan. Nisam uvodio ni jednog zlikovca, ni jednog anđela (ali nisam mogao izuzeti budale); niti sam ikoga optuživao, ikoga obranio. Jesam li uspio ili ne, ne mogu reći.”
***
U ovom trenutku, kad s jedne strane, više ili manje artikulirano i autentično, zazivamo promjenu – društvenu, političku, ideološku, osobnu – a s druge je se pribojavamo, jer mogli bismo izgubiti neke udobnosti na koje smo navikli, Višnjik nam se ukazuje kao tekst koji progovara upravo o tome. O ljudima koji su se uljuljkali u ugodi i koji su, kako kaže Ljubov Andrejevna, “izgubili sposobnost promatranja stvari”, te onima koji predlažu konkretne akcije i nude rješenja, no u svojoj pragmatičnosti nemaju ni vremena, ni afiniteta za sanjarenja i prisjećanja, za iracionalnost i žaljenje. Lopahin, zanimanjem ne slučajno trgovac, tako će reći: “Višnje rode jednom u dvije godine, a i s tim se nema kamo, nitko ih ne kupuje.”, kao i: “Treba tu malo raščistiti, počistiti… Na primjer, recimo, srušiti sve stare građevine, eto, ovu kuću, ona ionako nije više ni za što, posjeći stari višnjik…” Argumenti vlastelina, još ne dugo vlasnika imanja o kojem je riječ, bit će: “…ja sam se ovdje rodila, ovdje su živjeli moj otac i majka, moj djed, ja volim ovu kuću, svoj život bez višnjika ne mogu ni zamisliti i, ako je već tako potrebno prodati ga, onda prodajte i mene zajedno s njim…”, kako ne bez patetike veli Ranjevska, a i njezin brat Gajev u sličnom je raspoloženju: “Čitav vrt se bijeli. (…) Ova dugačka aleja ide ravno, ravno, i sja noću kad je mjesečina. Sjećaš li se? Nisi zaboravila?” Čehov je izuzetan pisac, on shvaća motivacije i argumente obje strane pa ih razumijemo i osjećamo i mi. U svim njegovim dramama pa tako i u Višnjiku, zagledani smo u ljudsko trajanje okrhnuto nemogućnošću da pronađemo ispunjenje, da se ostvarimo. Jedni žive u prošlosti i ona ih svako toliko povlači k nekom muljevitom dnu; drugi hrle ka budućnosti, no svjesni su da nije dovoljno kupiti i prodati, posjeći i sagraditi, da bi se dohvatilo doista vrijedno. Naravno, na kraju se, kako bilježi čuvena završna didaskalija, “čuje kako daleko u vrtu sjekirom udaraju po drvu”; logika kapitala je neumitna, novo se stvara na ruševinama starog, ali pitanje je što će ti udarci donijeti. Pritom ovi što sijeku kod Čehova nisu zli, niti su oni kojima se siječe bez grijeha, daleko od toga. Tjeskoba, humor i bol Višnjika pulsiraju u pukotinama nesavršenosti svih njegovih likova; tu je nepregledan prostor ove drame. Okrhnuti smo i sapeti, a okolnosti se mijenjaju, promjena je nužna. Ono što se siječe nekima je tek drveće koje slabo rađa, a nekima djetinjstvo, utočište, mjesečina. Anja: “Zbogom, stari živote!” Trofimov: “Zdravo, novi živote!” Napetost vremena kojem svjedočimo po mnogočemu je bliska napetosti Višnjika. Nadajmo se, ne i njegovom pesimizmu.
Dubravko Mihanović
Ambijentalna premijera na Osječkom ljetu kulture 6. srpnja 2020. godine
Premijera 22. siječnja 2021. godine
Bruno Bjelinski
MAČAK U ČIZMAMA
balet
Redateljica i koreografkinja Ljiljana Gvozdenović
Suradnik koreografkinje Andrei Izmestjev
Dramaturginja Tena Štivičić
Scenografkinja Dinka Jeričević
Kostimografkinja Barbara Bourek
Baletni majstori Laura del Carmen Velasco Farrera i Vuk Ognjenović
Oblikovatelj svjetla Tomislav Kobia
Oblikovatelj tona Davorin Toth
Autor videa Josip Grizbaher
Ilustratorica Nikolina Dinješ
PODJELA
Stari mačak SANJA TOTH
Mladi mačak MARCO MARONGIU/RAFAEL MOURA
Mlinar Ivica MANEX ALBERDI/VUK OGNJENOVIĆ
Mačak Danijel DANIJEL NOVOSELAC
Mačak Neven NEVEN-LUCIAN DAVIDOVIĆ
Nemilosrdni ovrhovoditelj GORDAN MARIJANOVIĆ
Šašavi narod PETRA LUCIJA ŽIVKOVIĆ, DORA LUKETIĆ, ANJA BAŠNEC, LUCIJA FIRI,
ARMANDO EL-HAGHASSAN, VANJA DUŠIĆ
Dobri postolar RAFAEL MOURA/VUK OGNJENOVIĆ
Pomoćnici postolara GORDAN MARIJANOVIĆ, MARIA HOLJEVAC
Bezazlena jarebica LAURA ŠPINDEL
Jarebice HELENA HORVAT, LUCIJA HORVAT/SARA EPIFANY ERCEG
Debeli kralj BORIS STJEPANOVIĆ/MARKO BABIĆ
Kraljevska maca- mica LAURA DEL CARMEN VELASCO FARRERA
Razmažena princeza CLAUDIA SACCHETTI/LAURA ŠPINDEL
Dražesne prijateljice SNJEŽANA HORVAT, IVONA PRUTI/ANJA BAŠNEC
Svadljivi generali GORDAN MARIJANOVIĆ, BARBARA ČULJAK/ANJA BAŠNEC
Umišljeni ambasadori VANJA DUŠIĆ, ARMANDO EL-HAG HASSAN, MARIA HOLJEVAC/ANJA BAŠNEC
Putujući muzičar RAFAEL MOURA
Strašni čarobnjak VUK OGNJENOVIĆ/RAFAEL MOURA
Ljupke ptice LUCIJA HORVAT, HELENA HORVAT/SARA EPIFANY ERCEG
Vještica Laura LAURA ŠPINDEL/SARA EPIFANY ERCEG
Vještice zlice SNJEŽANA HORVAT, IVONA PRUTI, SARA EPIFANY ERCEG, PETRA LUCIJA ŽIVKOVIĆ, LUCIJA FIRI, DORA LUKETIĆ/ANJA BAŠNEC, BARBARA ČULJAK
Vesele mačkice SARA EPIFANY ERCEG, LUCIJA FIRI, HELENA HORVAT, DORA LUKETIĆ/ANJA BAŠNEC
Mačkica koketa LUCIJA HORVAT/HELENA HORVAT
Asistent koreografkinje Vuk Ognjenović
Inspicijentica Irena Budak
Premijera 30. lipnja 2021.