Koncert će biti u znaku velikoga Verdija čiju ćemo 210. obljetnicu rođenja proslaviti u listopadu ove godine. Izbor iz Verdijeva impozantnog opusa ovaj će koncert iznjedriti u gotovo alkemijskoj čaroliji sljubljivanja s francuskim virtuozima operne literature: Bizetom i Delibesom.

Pod dirigentskim palicama maestra Filipa Pavišića i Vladimira Piskunova, uživat ćemo u najpamtljivijim i najdojmljivijim brojevima opera koje čine svaki željezni repertoar. U izvedbi solista: Katarine Toplek Horvat (sopran), Stefany Findrik i Gordane Kalmar (alti), Zvonimira Ivanovića, Igora Krište i Ladislava Vrgoča (tenori), Roberta Adamčeka (bariton), Blaža Galojlića i Dalibora Hanzaleka (basbaritoni) i Berislava Puškarića (bas), orkestra i zbora Opere HNK u Osijeku, nedvojbeno nas čeka večer za pamćenje.

Tradicionalna, u sezonski repertoar već običajno ugniježđena Lipanjska operna noć ove će sezone biti u znaku velikoga Verdija čiju ćemo 210. obljetnicu rođenja proslaviti u listopadu ove godine. Izbor iz Verdijeva impozantnog opusa ovaj će koncert iznjedriti u gotovo alkemijskoj čaroliji sljubljivanja s francuskim virtuozima operne literature: Bizetom i Delibesom.

Pod dirigentskim palicama maestra Filipa Pavišića i Vladimira Piskunova, 10. lipnja ćemo premijerno uživati u najpamtljivijim i najdojmljivijim brojevima opera koje čine svaki željezni repertoar. U izvedbi solista: Vesne Đurković i Katarine Toplek Horvat (soprani), Stefany Findrik i Gordane Kalmar (alti), Zvonimira Ivanovića, Igora Krište i Ladislava Vrgoča (tenori), Roberta Adamčeka (bariton), Blaža Galojlića i Dalibora Hanzaleka (basbaritoni) i Berislava Puškarića (bas), orkestra i zbora Opere HNK u Osijeku, nedvojbeno nas čeka večer za pamćenje.

Zbirka pjesama „Avaške godine“ koju je eminentni hrvatski književnik Milovan Miković postmodernistički oblikovao i podnaslovio kao „krhotine poeme u nastajanju“ prvi puta je tiskana 1991. godine nakon čega je doživjela još tri izdanja. Ovo poetsko ostvarenje napisano na bunjevačkoj ikavici pripada vrhunskim djelima dijalektalne književnosti Hrvata i do sada nije scenski uprizoreno. Tematski i jezično ukorijenjeno i nadahnuto životom bačkih Hrvata bavi se identitetskim, povijesnim, običajnim i mentalitetnim obilježjima ovog dijela hrvatskog naroda van matice koji je u intenzivnom kontaktu s drugima narodima i drugačijim svjetonazorima, te opstaje u različitim državnim sustavima. Dramatizacija poetskog djela i njegovo uprizorenje prate osobnu i kolektivnu povijest kroz prikaz tri generacije u vremenu od naseljavanja Hrvatima Panonske nizine do današnjih dana podcrtavajući kontinuitet izazovnog, ali istrajnog trajanja. Jednosatnim poetskim prikazom revitalizira se i tematizira zavičajni govor u bogatstvu, raskoši i ljepoti bunjevačkog ikavskog izričaja. Suvremenim scenografskim i glazbenim oblikovanjem uz točnu i autentičnu kostimografiju postiže se estetska harmonija tradicijskog i suvremenog uz ponosno identificiranje življenja Hrvata u Vojvodini.

Radnja drame odvija se 1922. godine, u Zagrebu, u galanterijskom salonu Laure Lenbach u vrlo kratkom vremenu. Lenbach, propali austrougarski oficir, pijanac i kartaš, traži od svoje žene Laure novac koji mora vratiti toga dana do sedam sati navečer, no ona ga nema. Lenbach joj prijeti samoubojstvom, Laura se ne obazire; u njihovu se svađu upliće i advokat Križovec…

Lauru Lenbach glumi Nina Violić, baruna Lenbacha i Ivana Križovca utjelovljuju Krešimir Mikić i Livio Badurina, a rusku groficu Madlen Petrovnu glumi Ksenija Marinković. Avangardist je Marin Klišmanić, a muzičar Ivan Colarić.

“U agoniji“ Miroslava Krleže je najbolja hrvatska drama uopće, radikalna u svakom pogledu, feministička, snažno socijalno obojena“, rekao je redatelj predstave Ivica Buljan.

Redatelj Mario Kovač prihvatio se dramatizacije priče o malenoj djevojčici koja odrasta pod zaštitom bake i dida, koja se skriva u kiosku, ne voli odlazak u vrtić, s didon ide na partiju karata u Hajduka, a sa susjedima na kupanje pod Marjanom. Od rođenja do početka rata, koji se podudara i s autoričinim odlaskom u srednju školu, pratimo obitelj – oca, majku, dida, baku, susjede iz iste zgrade i ulice u čijem je središtu protagonistica, vragolasta djevojčica, inteligentna, darovita i pomalo razmažena. Kroz niz zabavnih priča, s mješavinom smijeha i suza pratimo tipično dalmatinsko i mediteransko djetinjstvo prepuno radosti, povjerenja i ljubavi.

Priča o jednom lipom vrimenu

Prošlo je više od trinaest godina od kako sam, da ne zaboravim, napisala U malu je uša đava.

Moram priznat da sam je nevoljko objavila jer koga briga za moju uspomenu, a ispalo je da sam napisala uspomenu cile jedne generacije.

Zašto su ljudi tako zavolili tu moju knjigu? Pisala sam i nisan razmišljala. Samo mi se film vrtija isprid očiju.

Svak ima svoju ovakvu priču samo san ja eto stigla zapisat ..

Ta uljepšana prošlost koju zovemo sjećanje, Amarkord ..

…Pročitala sam jedan komentar o predstavi koja se stalno odgađa : “Ovo će bit ulaznica za u okvir. Pokopat će me s njom a na grobu nek mi piše – ovde leži žena koja je samo tila otić u kazalište pogledat jednu predstavu i malo se nasmijat.”

Eto to ljudima fali, fali im ono šta im je blisko, u čemu se vide, da se sjete, da izađu vanka iz teatra i da samo uzdahnu..

A meni, meni je tako teško slušat kako na pozornici izgovaraju moje ime. Da se bar zovem Ivana ili Ana pa da mogu bit bilo ko .Al ovo Tisja tako mi para uši…

Subjektivna sam, teško mi je bilo šta reć o predstavi.

Prva scena koju sam vidila prisikla me. Neno Srdelić onako pogoban sa drobon u onim sivin štofanim penzjonerskim gaćama zove moju baku Nevjenkaaaa , a Nevenka- Snježana Sinovčić Šiškov sa kuhinjskom  krpon priko ramena i duvanon koji joj visi sa usne …a oživili su ih.

Nije mi lako, nikako mi nije lako gledat ..

Sa zadnje probe otišla sam oduševljena. Mario nije napravio od predstave pučku veselicu šta je mene bilo najviše straj. Zaokružena je priča o jednom vrimenu, o jednom lipom vrimenu.

Mislim da san bila ok dok se stvarala predstava, nisan se mišala – samo malo prid kraj, al pristojno – ako prođe prođe ..

Videa koja mi je Mario sla sa proba za mene su bili  pravi  mali dragulji. Smijali su se glumci… Pari mi se da su s guštom radili a onda mora bit dobro …

Pa ajde onda da popijem nešto za smirenje i dočekan premijeru

Tisja Kljaković Braić