Koprodukcija Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci i Kazališta Marina Držića Dubrovnik
„Misliš li da ja takvu žrtvu od tebe ne bih primila? I ne bih. Ali što vrijedi moja riječ prema tvojoj? Ovakva žena kakva sam sad, ne može biti tvoja supruga.“
Drama završava kada glavna protagonistica Nora, koja je dotad bila u naizgled skladnom braku s odvjetnikom Torvaldom Helmerom, napušta svoj dom da bi mogla postati osoba kakva želi biti, a ne samo lutka za igranje u rukama svog muža. Nora je simbol pobune, ona ne želi više nikome polagati račune, pravdati svoje postupke ili dati drugom da odlučuje umjesto nje. Želi vlastito pravo izbora i odlučivanja. 143 godine kasnije, tamo gdje Nora završava, počinje naša predstava…
Možda najpoznatija češka opera je Prodana nevjesta Bedřicha Smetane. Kritičari tadašnjeg vremena sumnjali su da skladatelj uopće ne može napisati smiješan singspiel. Smetana ih je svakako razuvjerio stvorivši, prema libretu Karela Sabine, bezvremenski predivno operno djelo puno zapleta i komičnih obrata.
U ovoj priči o osjećajnoj ljubavi i dogovorenom braku, duhovita junakinja, Mařenka, mora upotrijebiti posljednje djeliće svoje odlučnosti i šarma i lukavosti da bi se udala za muškarca kojeg voli. Ovo je radosna proslava češke kulture i identiteta koju se može ponovno osmisliti u srcu bilo kojeg sela ili grada. Predstavljena je prije svega plesnim ritmovima i ludo zaraznim melodijama.
Ples je u srcu i duši ovog djela, od veličanstveno živahne uvertire do raskalašene i svečane polke. Tu je cirkus, pobjegli medvjed, ljubavni dueti koji zaustavljaju srce i uzbudljiva pjesma za piće. To je neodoljiva kombinacija.
Prodana nevjesta opera je koja će nasmijati publiku. To je opera s čijim se likovima svaki gledatelj može poistovjetiti i osjetiti nadahnutim za svakodnevni život.
Mozartov Requiem oratorijsko je remek-djelo čija je geneza obavijena velom tajne – one koja djelo čini još fascinantnijim i emocionalno uzbudljivijim. Mozart nije bio u najboljem stanju kad je dobio anonimnu narudžbu za skladanje mise zadušnice. Zdravlje mu se pogoršalo i vjerovao je da je proklet te da za sebe piše rekvijem kao ‘labuđu pjesmu’, jer je bio siguran da će uskoro umrijeti. Počtkom srpnja 1791. ‘ nepoznati, sivi stranac’ pojavio se na skladateljevim vratima rekavši da predstavlja nekoga tko želi Requiem od Mozarta pod uvjetom da ne želi doznati identitet svog pokrovitelja. Uplašen narudžbom, Mozart se opsesivno bacio na posao. Ali sve je to bilo previše. Uspio je dovršiti samo stavke Requiem i Kyrie, te je uspio skicirati glasovne dionice i basove za Dies irae do Hostias. Mozart je umro u dobi od 35 godina, 5. prosinca 1971., prije nego što je uspio dovršiti djelo. Plaćanje je već bilo primljeno, a Mozartova udovica Constanze bojala se da će mecena tražiti svoj novac natrag ako djelo bude predano nedovršeno. Zamolila je izvjesnog Josepha Eyblera da dovrši partituru, no osim što je orkestrirao glazbu nakon Kyrie, on je zadatak prenio na Mozartova učenika Süssmayera, kojemu je skladatelj dao detaljne upute o doradi. Süssmayer je vlastitom rukom prepisao cijelu dovršenu partituru – tako da je bilo gotovo nemoguće utvrditi tko je što napisao – i dao je strancu.
Mozartov Requiem, djelo za zbor, sole i orkestar idealno je za vrijeme dubokog promišljanja otajstva Uskrsa.