Balkanski špijun je kultna drama Dušana Kovačevića koja se kroz humor, apsurd i grotesku bavi univerzalnim temama straha, paranoje i društvene kontrole. Kultni je status ovo djelo steklo upravo kroz satiru komentirajući mehanizme društvene manipulacije i straha, što ga čini itekako relevantnim i danas.
Balkanski špijun progovara o odnosu pojedinca i vlasti, individualnoj i totalitarnoj svijesti te o posljedicama sustava koji zahtijeva apsolutnu poslušnost, a koje se prvenstveno očituju u gubljenju razuma i raspadanju temeljnih vrijednosnih jedinica društva. Zbog takvih je proturječnosti sustav ideja koja uništava sebe samu, a jedini opstanak vidi u traženju nevidljivih neprijatelja.
Predstava u režiji Miloša Lolića dodatno će naglasiti da pretjerana sumnjičavost, nepovjerenje i opsjednutost opasnostima izvana mogu dovesti do apsurdnih i tragikomičnih situacija, stvarajući napetost između pojedinca i sustava koji ga okružuje, a istodobno će otvoriti suvremeni kontekst koji publiku potiče na razmišljanje i refleksiju o današnjem društvu i njegovom općem okruženju.
Miloš Lolić kazališni je redatelj, rođen 1979. u Beogradu, gdje je i studirao na Fakultetu dramskih umjetnosti. Svoju prvu režiju ostvario je u beogradskom Bitef teatru (Adam i Eva, Miroslav Krleža, 2002.), a tijekom karijere režirao je niz predstava u kazalištima srednje Europe, među kojima su Burgtheater Beč, Residenztheater München, Maxim Gorki Theater Berlin, Theater Basel, Slovensko narodno gledališče Ljubljana, Schauspielhaus Frankfurt, Atelje 212 Beograd, Zagrebačko kazalište mladih, Düsseldorfer Schauspielhaus, Újvidéki Színház Novi Sad, Bühnen Bern, Mestno gledališče Ljubljana i dr.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, uključujući Grand Prix Mira Trailović 43. Bitefa za predstavu Sanjari (Robert Musil, Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd, 2008.), Politikina nagradu za režiju 46. Bitefa i nagradu za režiju festivala Bayerische Theatertage za predstavu Bluthochzeit (Federico García Lorca, Volkstheater München, 2011.), Grand Prix Borštnikovo srečanje za predstavu Bartleby, pisar (Herman Melville, Mini teater Ljubljana, 2011.), nagradu Nestroy za predstavu Magic Afternoon (Wolfgang Bauer, Volkstheater Beč, 2012.), nagradu Dorothea Neff za predstave Die Präsidentinnen (Werner Schwab, Volkstheater Beč, 2014.) i Lazarus (Enda Walsh & David Bowie, Volkstheater Beč, 2018.), te Sterijinu nagradu i nagradu za režiju Bojan Stupica za predstavu Yankee Rose (Slobodan Obradović, Beogradsko dramsko pozorište, 2022.) i mnoge druge.
Koprodukcija s HNK-om u Zagrebu u sklopu konzorcija K-HNK
Drvene ptice, dramski prvijenac autorice Lidije Deduš, nastao je kao autoričina reakcija na vlastito iskustvo života na selu i na, zahvaljujući suvremenim tehnologijama, danas lako dostupnim informacijama o problemu femicida. Koja je razlika u tretmanu toga problema u vremenu prije 40 godina i danas?
Radnja drame smještena je u ruralnu sredinu 80-ih. Sveprisutni alkoholizam, patrijarhat, sredina u kojoj se, nakon završene osnovne škole, ne nudi mnogo više od rada u tvornicama, samo su neki od problema koji će pokrenuti niz događaja s tragičnim završetkom.
U takvom, nimalo idiličnom selu, odrasta glavna protagonistica Nada. Maloljetna, bez pozitivnih pokazatelja u perspektivi, želi bolji život za sebe. Zaplet prati kroz pet dana događaje vezane uz Nadu i njoj bliske osobe, suseljane, život mjesnog doktora i njegove supruge, čime drama uključuje i elemente kriminalističkog prosedea.
Međutim, početni zaplet izrasta u gusto strukturirane scene u kojima se, gotovo naturalistički, razotkrivaju međusobni odnosi zatrovani alkoholizmom, tajnama i duboko zakopanim emocijama te se pred čitateljem i gledateljem otvara čudesna slagalica života na selu u svoj svojoj grubosti, uz tek poneku nježnost i golemu glad za slobodom i ljubavi.
………………………………………………………………………
Lidija Deduš rođena je 1977. u Banjoj Luci, a 1992. iz ratnog Sarajeva doselila je u zagorsko selo pored Varaždina. Do 36. godine života, Lidija Deduš radila je u kartonaži, tvornici sitne elektronike, konobarila. U radnoj joj knjižici kao poslodavca možete pronaći i pogrebno poduzeće, ali i vlasnika trgovine Sve po pet kuna. Studirala je. Pokušala je i prodavati životna osiguranja, okušala se i za šalterom u banci…
Kako sama kaže, “živjela sam i pokušala preživjeti, a to radim i danas”. Istodobno njezin književni uspjeh sustavno raste. Prve zapise počela je iz zabave objavljivati na Facebooku, a na njih su mnogi pozitivno reagirali, među ostalima i pisci Kristian Novak i Miljenko Jergović te pjesnikinja Monika Herceg. Tako je počela i njezina književna karijera.
Lidija Deduš autorica je triju zbirki poezije: Apatridi i ostale čudne ličnosti, Ništa od najavljivanog kraja svijeta i Razglednice iz prašnjave republike. Dobitnica je triju nagrada za poeziju (Treći Trg za najbolji pjesnički prvijenac 2018., Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i Udruge studenata slavistike Slavitude na Sorboni za treći najbolji rukopis na BHSC jezicima 2021.) te nagrade za kratku priču časopisa Biber.
Radovi su joj prevedeni na engleski, francuski, makedonski, litavski, albanski i grčki jezik i objavljeni u časopisima Biber (Centar za nenasilnu akciju Sarajevo – Beograd), The Well Review (Irska), Europe Now (Columbia University, New York), Šiaures Atenai te u dvojezičnoj grčkoj Antologiji suvremene bosanskohercegovačke poezije, koju je uredio Almin Kaplan za Vaxikon, Athena. Zbirka Razglednice iz prašnjave republike prevedena je 2023. na francuski. Posljednje njezino djelo, ja se zovem lidija deduš, neobičan hibrid poezije i proze, regionalni je hit. Članica je Hrvatskog društva pisaca.
Za najbolji suvremeni dramski tekst dobila je 2022. nagradu HNK-a u Zagrebu, za dramu Drvene ptice.
………………………………………………………………………
Predstava Drvene ptice dobila je Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji Najbolja predstava u cjelini – Drama
Ivan Plazibat dobitnik je Nagrade hrvatskog glumišta za režiju predstave Drvene ptice u kategoriji Najbolje redateljsko ostvarenje – Drama
Sunčana Zelenika Konjević dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu Anke u predstavi Drvene ptice u kategoriji Najbolja ženska sporedna uloga – Drama.
https://www.hnk.hr/hr/drama/predstave/drvene-ptice/
Emmerich (Imre) Kálmán
Kada bi u svijetu skladatelja postojao piramidalni sustav plemićkih titula, Emmerich Imre Kálmán (1882. – 1953.) bi se našao na vrhu, ovjenčan statusom kralja operete, u kojoj je vješto sljubio tipično bečku operetu i elemente mađarskoga folklora.
Studirao je pravo i kompoziciju u Budimpešti, gdje je bio glazbeni kritičar, a potom živio do 1938. u Beču, a od 1940. do 1947. u SAD-u. Uz Franza Lehára najistaknutiji je mađarski operetni skladatelj.
Od 20-ak njegovih opereta, svjetski su poznate Kneginja čardaša (1915.) i Grofica Marica (1924.) te Jesenji manevri (1909.), Bajadera (1921.) i Cirkuska princeza (1926.).
S obzirom na to nepobitno “stanje stvari”, ali i činjenicu da je osječka publika tradicionalno izuzetno naklonjena operetnom žanru, HNK u Osijeku ovu je sezonu odlučilo premijerno obogatiti Groficom Maricom, operetom koju (pre)dugih 28 godina (posljednji put premijerno je izvedena u ožujku 1997., pod ravnanjem Mladena Tutavca, u režiji Vlade Štefančića) nismo imali prilike gledati na našoj sceni.
Vesela, u za Kálmána svojstvenoj maniri radnje isprepletene zakučastim invencijama naslovnoga lika, grofica Marice koja bez zaručnika osmišljava vlastite zaruke ne bi li se oslobodila nasrtljivih udvarača, ova nezaobilazna stavka svakoga operetnoga repertoara zaigrat će u svibnju, pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića, u režiji Damira Lončara.
Ukrajinska harfistica Veronika Lemishenko istaknuta je umjetnica s međunarodnom karijerom i dugogodišnja solistica harfe u HNK-u u Osijeku. Dobitnica je brojnih nagrada na međunarodnim natjecanjima, a kao solistica i orkestralna glazbenica nastupala je u prestižnim koncertnim dvoranama diljem Europe i svijeta.
Svojim interpretacijama Lemishenko publiku vodi kroz raznolike glazbene stilove – od klasičnog repertoara do suvremenih i popularnih obrada, uvijek naglašavajući bogatstvo i izražajnost harfe kao solističkog instrumenta. Redovita je gošća međunarodnih festivala te aktivno djeluje i kao pedagoginja i promotorica harfističke umjetnosti.
Subotnja matineja u Dvorani “Željko Miler” u HNK-u u Osijeku donosi priliku za susret s umjetnicom čiji su nastupi prepoznati po muzikalnosti, virtuoznosti i profinjenom zvuku, stvarajući intimnu i dojmljivu koncertnu atmosferu.
………………………………………………………………
PROGRAM:
Agnieszka Grela-Fedkowicz: Odzvuci
Laura Hynninen: Saparo
Nadia Birkenstock: Postati sjenom
Hélène Breschand: Hekata
Catrin Finch: Vedrina neba
Şirin Pancaroğlu: Ljubavnici su vječni
Diana Shpylova: U trešnjinom vrtu
Veronika Lemishenko: Kadenca
August Durand: Valcer
Gennadiy Liashenko: Kontrapunkti