PETAK, 3. studenoga .2023.

19.30 sati

Vladimir i Katarina Krpan

Stjepan Šulek, Igor Kuljerić, Stanko Horvat, Frano Parać, Mladen Tarbuk, Berislav Šipuš, Davor Bobić

SUBOTA, 4. studenoga 2023.

19.30 sati

Cantus Ansambl, dir. Berislav Šipuš

Branimir Sakač, Stanko Horvat, Frano Parać, Ante Knešaurek, Tibor Szirovicza, Berislav Šipuš, Sanja Drakulić

60. Glazbena tribina

Glazbena tribina jedinstvena je manifestacija Hrvatskog društva skladatelja koja promiče stvaralaštvo hrvatskih suvremenih skladatelja te je od osobitog značenja ne samo za skladatelje, muzikologe, izvođače i studente glazbe, već i za lokalnu publiku i hrvatsku kulturnu javnost općenito. Glazbena tribina svjedoči o životnosti našega glazbenog stvaralaštva kao čimbenika svjetske glazbene scene.

S obzirom na vrlo nepovoljno stanje suvremene glazbe u hrvatskoj kulturi i koncertnome životu, Glazbena tribina iznimno je važna manifestacija, koja ne promiče samo hrvatske autore i izvođače suvremene glazbe, već u hrvatsku, često zatvorenu sredinu, donosi informacije o trenutačnim tekovinama suvremene glazbene scene u svijetu. Posebno je pritom važno što se Tribina ne održava u Zagrebu, čime se nastoji postići barem mali pomak u decentralizaciji suvremene glazbe u Hrvatskoj, koja izvan Zagreba živi tek kroz pojedinačne i kratkoročne impulse entuzijastičnih pojedinaca i organizacija. Osijek kao domaćin 60. Glazbene tribine u tom smislu predstavlja i pomak od njenog već tradicionalnog održavanja u Opatiji, promičući hrvatsku i inozemnu suvremenu glazbu duž cijele Hrvatske.

Tribina je u svojih gotovo šest desetljeća zabilježila ogroman broj praizvedbi i legendarnih izvedbi raznolike glazbe, ali je bila i iznimno važno mjesto susreta; susreta publike, izvođača i autora, susreta generacija, susreta glazbenih profesionalaca svih struka i znatiželjnih pojedinaca; mjesto održavanja znamenitih diskusija i proglasa, polemičkih sukoba i pomirenja.

Glazbena tribina posvećena je prvenstveno stvaralaštvu suvremenih hrvatskih skladatelja. Iako su u središtu pozornosti njihova djela te praizvedbe, konceptualno Tribina ne odustaje ni od opusa iz prošlog stoljeća.

Program Tribine temeljen je na kvaliteti izabranih djela kao i izvođača, teži uključivanju mladih (radionice, okrugli stolovi, razgovori s autorima i umjetnicima), kao i podizanju svijesti o zaštiti autorskih djela. Nastoji utjecati na ansamble i umjetnike, kako bi oni što češće na svoje programe uvrstili djela hrvatskih autora; traga za najboljim formatima i načinima kako publici približiti i prezentirati suvremenu glazbu. Uz koncerte suvremene umjetničke glazbe, Tribina svake godine nudi i pokoji koncert suvremenog stvaralaštva drugih žanrova, pa se tako mogu čuti i koncerti jazz ansambala, ansambala na razmeđi umjetničke i popularne glazbe ili eksperimentalnijih i alternativnijih pravaca, uključujući i zvučne instalacije i srodne projekte. Uza sve teži uključivanju i znanosti o umjetnostima poput muzikologije i etnomuzikologije, povezujući time teoriju i praksu.

Sve to Glazbenu tribinu čini manifestacijom jedinstvenog profila na hrvatskoj glazbenoj i umjetničkoj sceni.

Povjetarac koji će zapuhati te večeri maknut će paučinu s prozora kuće jedne obitelji i suočiti je samu sa sobom. Kroz grane okolnog drveća vidi se ženska prilika koja traži svoje čedo ne bi li ga zadavila. U ogledalu se vidi muška prilika koja donosi hrpu medikamenata ne bi li i te večeri primirila svoju ljubav. S okolnog brda spuštaju se susjedi koji namjeravaju, po tko zna koji put, poniziti ukućane. Dvoje napadača koji će pokucati na vrata okupljenih, donijet će uz neizbježnu smrt i nešto novo po okupljene: istinu. Sve protekle godine istina je bila nepoželjan gost u kući naše obitelji: medikamenti, narkotici i alkohol su je udaljavali što su više mogli. Istina bi otkrila netoleranciju prema drugačijima i siromašnijima, prema imigrantima i njihovim religijama. Istina bi otkrila nasilni imperativ uljepšavanja, botoxiranja i izbjegavanja starosti. Istina bi otkrila i kriminal u varanju na fondovima, iskorištavanju i potplaćivanju stranih radnika. Ono čega se ukućani najviše boje je to da bi ta istina mogla otkriti kojom stranputicom je krenula ljubav muža i žene, kako im se toliko paučine nakupilo oko očiju i srca da ne vide da uništavaju najbitniju stvar u svojim životima: svoju kćer.

Napadači su odgovor na društvo u kojem se zlo olako shvaća i podrazumijeva, na društvo koje je izabralo površnost umjesto sadržaja i zavaravanje umjesto istine. Oni nemaju biografije, njih ne treba psihologizirati, oni hladno pročišćavaju ovaj posrnuli svijet. Pitanje je da li će se hendikepi jedne generacije prenijeti na narednu. Jesmo li osuđeni na konstantno ponavljanje grešaka svojih predaka ili postoji šansa za nadogradnju? Kako ćemo se suočiti s boli kad shvatimo da su nam njihove greške u krvi? I hoćemo li se nasmijati ako ipak uspijemo maknuti teške zavjese i pustimo sunce neka uđe u našu kuću? Pred zoru koja se pojavljuje nad našom kućom, gdje se slavila godišnjica braka, dvije će se generacije suočiti s istinom i krenuti u finalni obračun. Dalibor Matanić

Koprodukcija Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci i Kazališta Marina Držića Dubrovnik

„Misliš li da ja takvu žrtvu od tebe ne bih primila? I ne bih. Ali što vrijedi moja riječ prema tvojoj? Ovakva žena kakva sam sad, ne može biti tvoja supruga.“

Drama završava kada glavna protagonistica Nora, koja je dotad bila u naizgled skladnom braku s odvjetnikom Torvaldom Helmerom, napušta svoj dom da bi mogla postati osoba kakva želi biti, a ne samo lutka za igranje u rukama svog muža. Nora je simbol pobune, ona ne želi više nikome polagati račune, pravdati svoje postupke ili dati drugom da odlučuje umjesto nje. Želi vlastito pravo izbora i odlučivanja. 143 godine kasnije, tamo gdje Nora završava, počinje naša predstava…